ZAKON
O ZAŠTITI I SPAŠAVANJU LJUDI I MATERIJALNIH
DOBARA OD PRIRODNIH I DRUGIH NESREĆA
I - TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje sustav zaštite i spašavanja ljudi,
biljnog i životinjskog svijeta, materijalnih, kulturnih, povijesnih
i drugih dobara i okoliša (u daljnjem tekstu: ljudi i materijalna
dobra) od prirodnih nepogoda, tehničko-tehnoloških, ekoloških i
drugih nesreća ili ratnih opasnosti (u daljnjem tekstu: prirodne i
druge nesreće), prava i dužnosti građana i tijela Federacije,
kantona i općina, gospodarskih društava i drugih pravnih osoba,
te druga pitanja od značenja za područje zaštite i spašavanja od
prirodnih i drugih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: Federacija).

Članak 2.

Zaštita i spašavanje od prirodnih i drugih nesreća obuhvaća:
programiranje, planiranje organiziranje, obučavanje i osposobljavanje,
provedbu, nadzor i financiranje mjera i djelatnosti za
zaštitu i spašavanje od prirodnih i drugih nesreća s ciljem
sprečavanja opasnosti, smanjenja broja nesreća i žrtava, te
otklanjanja i ublažavanja štetnih djelovanja i posljedica
prirodnih i drugih nesreća.
Poslovi zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od
prirodnih i drugih nesreća su od općeg interesa za Federaciju.

Članak 3.

U smislu ovoga Zakona pod pojmom:
1) prirodne nepogode podrazumijevaju se događaji koji su
prouzročeni djelovanjem prirodne sile na koje ljudski
faktor ne može utjecati poput: potresa, poplave, visokog
snijega i snježnih nanosa, olujnih ili orkanskih vjetrova,
tuča, proloma oblaka, klizišta, suše, hladnoće, te masovne
pojave ljudskih, životinjskih i biljnih bolesti;
2) tehničko-tehnološke nesreće podrazumijevaju se
događaji koji su izmakli nadzoru pri obavljanju određene
djelatnosti ili upravljanja određenim sredstvima za rad i
rad s opasnim tvarima, naftom i njezinim prerađevinama i
energetskim plinovima tijekom njihove proizvodnje,
prerade, upotrebe, skladištenja, pretovara, prijevoza ili
uklanjanja, čije posljedice ugrožavaju ljude i materijalna
dobra;
3) druge nesreće podrazumijevaju velike nesreće u
cestovnom, željezničkom, zračnom ili pomorskom
prometu, požar, rudarske nesreće, rušenje brana, atomske,
nuklearne ili druge nesreće koje uzroči čovjek svojim
djelovanjem, rat, izvanredno stanje ili drugi oblici
masovnog uništavanja ljudi i materijalnih dobara.

Članak 4.

Federacija osigurava izgradnju jedinstvene organizacije
zaštite i spašavanja na teritoriju Federacije, sukladno ovome
Zakonu i drugim propisima, planovima i drugim dokumentima
kojima se uređuju pitanja organiziranja, razvitka, pripremanja i
uporabe snaga i sredstava namijenjenih za zaštitu i spašavanje
ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća.
Svi vidovi zaštite od prirodnih i drugih nesreća organiziraju
se i provode sukladno načelima međunarodnog humanitarnog
prava i međunarodnog prava o zaštiti ljudi i materijalnih dobara
od prirodnih i drugih nesreća, te preuzetim međunarodnim
obvezama.

Članak 5.

Jedinstveno ustrojavanje zaštite i spašavanja ljudi i
materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, po ovome
Zakonu, ostvaruje se organiziranjem i poduzimanjem sljedećih
mjera i djelatnosti:
1) otkrivanje, praćenje i sprječavanje opasnosti od prirodnih
i drugih nesreća;
2) motrenje i uzbunjivanje o opasnostima i davanje naputaka
za zaštitu i spašavanje;
3) obučavanje i osposobljavanje za zaštitu i spašavanje;
4) organiziranje, opremanje, obučavanje i osposobljavanje
civilne zaštite i uspostava i održavanje drugih vidova
zaštite i spašavanja:
5) mobiliziranje i aktiviranje snaga i sredstava za zaštitu i
spašavanje;
6) otklanjanje posljedica prirodnih i drugih nesreća do
osiguranja temeljnih uvjeta za život;
7) nadzor nad provedbom propisa o zaštiti od prirodnih i
drugih nesreća;
8) pružanje pomoći Republici Srpskoj i Distriktu Brčko
Bosne i Hercegovine, susjednim i drugim državama u
slučaju prirodne ili druge nesreće,
9) traženje pomoći od Republike Srpske i Distrikta Brčko
Bosne i Hercegovine i susjednih i drugih država u slučaju
prirodne ili druge nesreće.

Članak 6.

Mjere i djelatnosti iz članka 5. ovoga Zakona, ostvaruju se
putem civilne zaštite koja predstavlja organizirani oblik zaštite i
spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih
nesreća, sukladno ovome Zakonu i drugim propisima.
Civilna zaštita i druge djelatnosti namijenjene za zaštitu od
prirodnih i drugih nesreća imaju humanitarne, nevojne i
natpolitičke značajke i zasnivaju se na solidarnosti i uzajamnom
pomaganju svih sudionika u zaštiti i spašavanju.

Članak 7.

Zaštitu i spašavanje provode građani, tijela vlasti,
gospodarska društva i druge pravne osobe, službe zaštite i
spašavanja, stožeri, postrojbe i povjerenici civilne zaštite, u
okviru svojih prava i dužnosti, a na načelima suradnje,
solidarnosti i uzajamnosti svih sudionika u sprječavanju,
otklanjanju ili ublažavanju posljedica djelovanja prirodnih ili
drugih nesreća.
Zaštita i spašavanje života i zdravlja ljudi ima prvenstvo u
odnosu na sve druge zaštitne i spasilačke djelatnosti.
U slučaju prirodne ili druge nesreće svatko je dužan pomagati
sukladno svojim mogućnostima i sposobnostima.

Članak 8.

Nadležna tijela Federacije putem nadležnih institucija Bosne
i Hercegovine i izravno, sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine i
Ustavu Federacije, ostvaruju međunarodnu suradnju radi
provedbe zaštite od prirodnih i drugih nesreća, osobito
zaključivanjem međunarodnih ugovora i izvješćivanjem drugih
država o opasnostima i posljedicama prirodnih i drugih nesreća i,
po potrebi, pružanjem ili traženjem pomoći u zaštiti i spašavanju
ljudi i materijalnih dobara na teritoriju Federacije.

Članak 9.

Dan civilne zaštite Federacije je 1. ožujak - svjetski Dan
civilne zaštite.

II - PRAVA I DUŽNOSTI GRAĐANA

Članak 10.

Građani imaju pravo i dužnost sudjelovati u civilnoj zaštiti,
službi motrenja i uzbunjivanja, izvršavati obvezu davanja
materijalnih sredstava i obučavati se za osobnu i uzajamnu
zaštitu i za provedbu mjera zaštite i spašavanja.
Pored prava i dužnosti iz stavka 1. ovoga članka, građani
imaju i pravo i dužnost:
1) da sukladno zakonu i planovima zaštite i spašavanja budu
raspoređeni u stožere, službe zaštite i spašavanja,
postrojbe i povjerenike civilne zaštite;
2) da podatke značajne za zaštitu i spašavanje koje saznaju ili
primijete, žurno dostave najbližem centru za motrenje i
uzbunjivanje ili policijskoj upravi ili upravi civilne zaštite
kantona ili službi civilne zaštite općine;
3) da daju podatke potrebne za vođenje evidencija u
području zaštite i spašavanja, te da, u roku od osam dana
od dana nastale promjene, prijaviti sve promjene koje se
odnose na prebivalište, adresu stana, ime, zasnivanje i
prestanak radnog odnosa, stjecanje stručne spreme i druge
podatke od značenja za zaštitu i spašavanje.

Članak 11.

U zaštiti i spašavanju dužni su sudjelovati radnosposobni
građani od 18 do 60 godina života (muškarci), odnosno od 18 do
55 godina života (žene).

Članak 12.

U civilnu zaštitu ne raspoređuju se:
1) osobe na službi u Vojsci Federacije Bosne i Hercegovine
(u daljnjem tekstu: Vojska Federacije);
2) službenici i namještenici tijela unutarnjih poslova,
pripadnici policije i kazneno-popravnih zavoda;
3) trudnice, majke i samohrani roditelji koji imaju jedno
dijete mlađe od sedam godina života, odnosno dvoje ili
više djece mlađe od 10 godina života, kao i skrbnici djece
bez roditelja tih godina života;
4) skrbnici starim i iznemoglim osobama;
5) osobe proglašene nesposobnim za služenje u civilnoj
zaštiti.

Članak 13.

Zdravstvenu sposobnost građana za služenje u civilnoj zaštiti
i obučavanju za civilnu zaštitu utvrđuju nadležne zdravstvene
ustanove, sukladno propisu iz stavka 2. ovoga članka.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Vlada Federacije), na prijedlog Federalne uprave civilne zaštite,
propisat će osnove i mjerila za utvrđivanje zdravstvene i
psihofizičke sposobnosti za služenje građana u civilnoj zaštiti i
obučavanju za civilnu zaštitu.

Članak 14.

Pravo i dužnost obučavanja za sudjelovanje u civilnoj zaštiti
imaju, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, građani od
navršenih 15 do 60 godina života (muškarci), odnosno od 15 do
55 godina života (žene), ako su sposobni polaziti obuku.

Članak 15.

U civilnoj zaštiti dragovoljno mogu sudjelovati svi muškarci
i žene stariji od 15 godina, s pravima i dužnostima pripadnika
civilne zaštite.

Članak 16.

Građani imaju obvezu davanja na privremeno korištenje
civilnoj zaštiti vozila, strojeva, opreme i drugih materijalnih
sredstava, zemljišta, objekata, naprava i energetskih izvora
potrebnih za zaštitu i spašavanje od prirodnih i drugih nesreća.
Pod davanjem materijalnih sredstava smatra se i postavljanje
sredstava i naprava za službu motrenja i uzbunjivanja na
poslovnim i drugim objektima građana, a iznimno i na
stambenim zgradama, ako se ta sredstva i naprave ne mogu
postaviti na drugim objektima.
Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave civilne
zaštite, odredit će materijalna sredstva iz st. 1. i 2. ovoga članka,
koja će građani biti dužni davati za potrebe civilne zaštite i
utvrditi svrhu i način predaje, kao i davanje naknade za korištena,
oštećena ili uništena sredstva.

Članak 17.

Građanin koji je od nadležnog stožera civilne zaštite ili
uprave civilne zaštite ili službe civilne zaštite pozvan radi
sudjelovanja u zaštiti i spašavanju, dužan je odazvati se pozivu
tog stožera odnosno uprave ili službe, na mjesto i vrijeme
određeno u pozivu.

Članak 18.

Osobe u radnom odnosu koje budu pozvane na obavljanje
poslova civilne zaštite, sukladno članku 17. ovoga Zakona, imaju
pravo na novčanu naknadu koju obračunava i isplaćuje tijelo koje
ih je pozvalo od osnovice koju čini njegova prosječna mjesečna
plaća, ostvarena u prethodnom mjesecu prije mjeseca u kojem je
obavljao poslove civilne zaštite, razmjerno vremenu angažiranja
u civilnoj zaštiti.
Vrijeme provedeno na vršenju poslova iz stavka 1. ovoga
članka računa se u radni staž i doprinos za mirovinsko-invalidsko
osiguranje plaća pravna osoba kod koje se osoba iz stavka 1.
ovoga članka nalazi u radnom odnosu.
Osobe koje samostalno obavljaju neku djelatnost i koje budu
pozvane na obavljanje poslova civilne zaštite, sukladno članku
17. ovoga Zakona imaju pravo na novčanu naknadu, koju
obračunava i isplaćuje tijelo koje ih je pozvalo, s tim što te osobe
same ulaćuju doprinose za mirovinsko-invalidsko osiguranje.
Naknada iz stavka 1. ovoga članka pripada i nezaposlenim
građanima, koju isplaćuje nadležno tijelo civilne zaštite koje je
građanina angažirao za vršenje poslova. Naknada se obračunava
na osnovicu koju čini prosječna mjesečna netto plaća ostvarena u
Federaciji prema posljednjem saopćenju Federalnog zavoda za
statistiku, u prethodnom mjesecu u odnosu na mjesec u kojem je
građanin angažiran na poslovima civilne zaštite.

Članak 19.

Građanin, kada po odluci nadležnog tijela civilne zaštite,
sudjeluje u zaštiti i spašavanju od prirodnih i drugih nesreća, pa
bude povrijeđen ili kod kojega nastupi bolest odnosno
invalidnost, za neposrednu posljedicu obavljanja zadataka u toj
zaštiti, ima po toj osnovi prava iz mirovinsko-invalidskog i
zdravstvenog osiguranja, kao za slučaj povrede na radu .
Članovi obitelji građanina, koji je sudjelujući u zaštiti i
spašavanju od prirodnih i drugih nesreća izgubio život, imaju
prava iz mirovinsko-invalidskog i zdravstvenog osiguranja, kao
da je izgubio život za slučaj povrede na radu.
Prava iz st. 1. i 2. ovoga članka, ostvaruju se na način i pod
uvjetima utvrđenim zakonom i drugim propisima o mirovinskoinvalidskom
i zdravstvenom osiguranju.

Članak 20.

Građanin, kada po odluci nadležnog tijela civilne zaštite,
sudjeluje u zaštiti i spašavanju od prirodnih i drugih nesreća i bez
svoje krivnje zadobije ozljedu ili oboli, te zbog toga kod njega
nastupi tjelesno oštećenje od najmanje 20%, ima pravo na
jednokratnu novčanu pomoć čija se visina utvrđuje prema
stupnju tjelesnog oštećenja.
Ako građanin u uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, izgubi
život, pravo na jednokratnu novčanu pomoć pripada njegovoj
obitelji.
Visinu i postupak ostvarivanja prava na jednokratnu novčanu
pomoć propisuje Vlada Federacije, na prijedlog Federalne
uprave civilne zaštite, s tim što ta pomoć ne može biti manja od tri
prosječne plaće u Federaciji, ostvarene u kalendarskoj godini
koja prethodi godini u kojoj su se dogodile okolnosti iz st. 1. ili 2.
ovoga članka.

Članak 21.

Građanin, kada po odluci nadležnog tijela civilne zaštite,
sudjeluje u zaštiti i spašavanju od prirodne i druge nesreće ili
obuci ili vježbi civilne zaštite, ima pravo na prijevoz, smještaj i
ishranu tijekom sudjelovanja u zaštiti i spašavanju, obuci ili
vježbi.
Smještaj i ishrana iz stavka 1. ovoga članka, osigurava se pod
uvjetom ako je sudjelovanje u zaštiti i spašavanju, obuci ili
vježbi, trajalo neprekidno dulje od osam sati.
Građaninu, kojemu nije osigurana odgovarajuća odjeća i
obuća civilne zaštite, već u akcijama zaštite i spašavanja nosi
vlastitu odjeću i obuću, pripada pravo na naknadu za uništenu ili
oštećenu odjeću i obuću, razmjerno vrijednosti uništenja ili
oštećenja prema mjesnim prilikama.
Sredstva za naknade iz ovoga članka osiguravaju se u prora-
čunu kantona i općina, a isplaćuje tijelo koji je pozvalo građanina
na obavljanje poslova civilne zaštite, obuku ili vježbu.

Članak 22.

Građanin koji je angažiran za obavljanje kurirskopozivarskih
poslova, radi provedbe mobilizacije snaga i
sredstava civilne zaštite, tijekom obavljanja tih poslova ima sta -
tus pripadnika civilne zaštite.

III - PRAVA I DUŽNOSTI TIJELA FEDERACIJE,
KANTONA, GRADOVA I OPĆINA

1. Nadležnost tijela Federacije

Članak 23.

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donosi Pro gram
zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji
Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalni pro gram).

Članak 24.

Vlada Federacije, u području zaštite i spašavanja:
1) donosi procjenu ugroženosti od prirodnih i drugih nesreća
u Federaciji;
2) predlaže Federalni program;
3) donosi Plan zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih
nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: Federalni plan);
4) utvrđuje jedinstvenu metodologiju za procjenu šteta od
prirodnih i drugih nesreća;
5) razmatra stanje zaštite i spašavanja u Federaciji i donosi
propise o ustrojavanju, pripremanju i djelovanju civilne
zaštite u Federaciji;
6) na prijedlog Federalnog stožera civilne zaštite, proglašava
nastanak prirodne i druge nesreće u Federaciji;
7) osigurava potrebna financijska sredstva u proračunu
Federacije za financiranje potreba zaštite i spašavanja iz
nadležnosti Federacije;
8) obavlja i druge poslove zaštite i spašavanja, sukladno
zakonu i drugim propisima.

Članak 25.

Federalna ministarstva i druga tijela Federacije, u okviru
svojega djelokruga, u području zaštite i spašavanja:
1) ustrojavaju, planiraju i osiguravaju provedbu
preventivnih mjera zaštite za zaštitu vlastitog ljudstva,
materijalnih sredstava i objekata koje koriste u svojemu
radu;
2) provode mjere zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih
dobara iz svojeg područja, a osobito mjere koje zapovijedi
Federalni stožer civilne zaštite, koje se odnose na
angažiranje službi zaštite i spašavanja, gospodarskih
društava i drugih pravnih osoba u zaštiti i spašavanju;
3) obavješćuju Federalnu upravu civilne zaštite o podacima
koji su od značenja za planiranje, ustrojavanje i provedbu
zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara iz
nadležnosti Federacije;
4) sudjeluju u izradi elaborata za izvođenje zajedničkih i
samostalnih vježbi zaštite i spašavanja;
5) obavljaju i druge poslove u području zaštite i spašavanja,
sukladno zakonu, drugim propisima i općim aktima.

Članak 26.

Upravne, stručne i druge poslove iz područja zaštite i
spašavanja u nadležnosti Federacije obavlja Federalna uprava
civilne zaštite (u daljnjem tekstu: Federalna uprava), kao
samostalna federalna uprava.
Federalna uprava, u području zaštite i spašavanja, obavlja
sljedeće poslove:
1) provodi utvrđenu politiku i osigurava izvršenje federalnih
zakona i drugih federalnih propisa iz područja zaštite i
spašavanja;
2) izrađuje Procjenu ugroženosti za teritorij Federacije;
3) izrađuje Federalni program zaštite i spašavanja od
prirodnih i drugih nesreća Federacije;
4) predlaže Federalni plan zaštite i spašavanja od prirodnih i
drugih nesreća Federacije;
5) priprema elemente Plana obrane Federacije iz područja
zaštite i spašavanja;
6) donosi propise o sadržaju, načinu i rokovima
izvješćivanja o prirodnim i drugim nesrećama;
7) organizira, priprema i obučava stožere, postrojbe i
povjerenike civilne zaštite i službe zaštite i spašavanja;
8) organizira i usklađuje provedbu mjera zaštite i
spašavanja;
9) organizira službu motrenja i uzbunjivanja;
10) ostvaruje međunarodnu suradnju u području zaštite i
spašavanja, sukladno propisima iz nadležnosti državnih
tijela vlasti;
11) kantonalnim tijelima uprave, kantonalnim ustanovama i
općinskim službama za upravu izdaje instrukcije za
provođenje federalne politike, ovoga Zakona i drugih
federalnih propisa iz područja zaštite i spašavanja ljudi i
materijalnih dobara;
12) vrši inspekcijski nadzor u području zaštite i spašavanja;
13) vodi propisane evidencije i obavlja druge poslove zaštite i
spašavanja, sukladno zakonu i drugim propisima i općim
aktima.
2. Nadležnost kantona

Članak 27.

Kanton u području zaštite i spašavanja:
1) razmatra stanje priprema za zaštitu i spašavanje i donosi
mjere za organiziranje, razvijanje i jačanje civilne zaštite
u kantonu;
2) donosi program zaštite od prirodnih i drugih nesreća
kantona;
3) donosi propise o organiziranju i funkcioniranju civilne
zaštite kantona, sukladno ovome Zakonu i drugim
propisima;
4) organizira službu motrenja i uzbunjivanja u kantonu,
sukladno ovome Zakonu i osigurava njezino funkcioniranje;
5) uređuje pitanja financiranja zaštite i spašavanja iz
nadležnosti kantona;
6) donosi akte o osnivanju kantonalnog stožera civilne
zaštite, postavljenju zapovjednika i načelnika stožera i
određivanju funkcija u kantonalnim ministarstvima,
kantonalnoj upravi civilne zaštite i drugim tijelima
kantonalne uprave - čiji su nositelji po položaju članovi
kantonalnog stožera civilne zaštite;
7) donosi plan zaštite od prirodnih i drugih nesreća kantona;
8) na prijedlog kantonalnog stožera civilne zaštite,
proglašava stanje prirodne i druge nesreće na području
kantona i zapovijeda uporabu snaga i sredstava civilne
zaštite, tijela uprave, gospodarskih društava i drugih
pravnih osoba s područja kantona na prevenciji,
ublažavanju i otklanjanju štetnih posljedica po ljude i
materijalna dobra;
9) obavlja i druge poslove zaštite i spašavanja, sukladno
zakonu i drugim propisima.
Propisom kantona utvrđuju se nadležnosti kantonalnih tijela
vlasti u obavljanju poslova iz stavka 1. ovoga članka, sukladno
ovome Zakonu.

Članak 28.

Upravne, stručne i druge poslove iz područja zaštite i
spašavanja u nadležnosti kantona, obavlja kantonalna uprava
civilne zaštite, kao samostalna kantonalna uprava.
Kantonalna uprava civilne zaštite obavlja sljedeće poslove:
1) organizira, priprema i prati funkcioniranje zaštite i
spašavanja na području kantona;
2) izrađuje procjenu ugroženosti za područje kantona;
3) priprema program zaštite i spašavanja od prirodnih i
drugih nesreća kantona;
4) predlaže plan zaštite od prirodnih i drugih nesreća
kantona;
5) prati stanje priprema zaštite i spašavanja i predlaže mjere
za unaprjeđenje organizacije i osposobljavanja civilne
zaštite kantona i općina;
6) organizira i prati realiziranje obuke nositelja civilne
zaštite;
7) organizira i koordinira provedbu mjera zaštite i
spašavanja;
8) predlaže programe zajedničkih i samostalnih vježbi i
izradu elaborata za izvođenje vježbi pripadnika civilne
zaštite, tijela uprave, gospodarskih društava i drugih
pravnih osoba iz područja zaštite i spašavanja;
9) predlaže i poduzima mjere za popunu ljudstvom stožera,
postrojbi civilne zaštite i službi zaštite i spašavanja, te
njihovo opremanje materijalno-tehničkim sredstvima;
10) priprema propise iz područja zaštite i spašavanja u
nadležnosti kantona;
11) organizira i provodi obuku stanovništva i pruža pomoć
službama civilne zaštite općina u obavljanju poslova u
njihovoj nadležnosti;
12) obavlja inspekcijski nadzor iz područja zaštite i
spašavanja;
13) vodi propisane evidencije i obavlja druge poslove zaštite i
spašavanja, sukladno zakonu, drugim propisima i općim
aktima.
3. Nadležnost općine odnosno Grada

Članak 29.

U ostvarivanju prava i dužnosti iz područja zaštite i
spašavanja, općina odnosno Grad:
1) donosi odluku o organiziranju i funkcioniranju zaštite i
spašavanja općine odnosno Grada i osigurava njezinu
provedbu, sukladno ovome Zakonu i propisima kantona;
2) donosi program zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih
nesreća općine odnosno Grada;
3) planira i utvrđuje izvore financiranja za izvršavanje
poslova zaštite i spašavanja u nadležnosti općine odnosno
Grada;
4) organizira službu motrenja i uzbunjivanja u općini
odnosno Gradu, sukladno ovome Zakonu i osigurava
njezino funkcioniranje;
5) donosi akte o osnivanju općinskog odnosno gradskog
stožera civilne zaštite, postavljenju zapovjednika i
načelnika stožera i određivanju funkcija u općinskim
odnosno gradskim službama za upravu i službi civilne
zaštite općine odnosno Grada, čiji su nositelji po položaju
članovi općinskog odnosno gradskog stožera civilne
zaštite;
6) donosi plan zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih
nesreća općine odnosno Grada;
7) proglašava stanje prirodne i druge nesreće i zapovijeda
uporabu snaga i sredstava civilne zaštite, službi za upravu,
gospodarskih društava i drugih pravnih osoba s područja
općine odnosno Grada na prevenciji, ublažavanju i
otklanjanju štetnih posljedica od prirodnih i drugih
nesreća po ljude i materijalna dobra na području općine
odnosno Grada;
8) obavlja i druge poslove zaštite i spašavanja, sukladno
zakonu, drugim propisima i općim aktima.

Članak 30.

Propisom općine odnosno Grada utvrđuju se nadležnosti
općinskih odnosno gradskih tijela vlasti u obavljanju poslova iz
članka 29. ovoga Zakona, sukladno ovome Zakonu i propisima
kantona.

Članak 31.

Upravne, stručne i druge poslove zaštite i spašavanja iz
nadležnosti općine obavlja služba civilne zaštite općine.
Služba civilne zaštite općine iz područja zaštite i spašavanja
obavlja sljedeće poslove:
1) organizira, priprema i provodi zaštitu i spašavanje na
području općine;
2) izrađuje procjenu ugroženosti na području općine;
3) priprema program zaštite i spašavanja od prirodnih i
drugih nesreća općine;
4) predlaže plan zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih
nesreća općine;
5) prati stanje priprema za zaštitu i spašavanje i predlaže
mjere za unaprjeđenje organiziranja i osposobljavanja
civilne zaštite;
6) organizira, izvodi i prati realizaciju obuke građana na
provedbi osobne i uzajamne zaštite;
7) organizira i koordinira provedbu mjera zaštite i
spašavanja, predlaže program samostalnih vježbi i
izrađuje elaborat za izvođenje vježbi civilne zaštite u
općini;
8) obavlja popunu ljudstvom stožera civilne zaštite, službi
zaštite i spašavanja i postrojbi civilne zaštite i određuje
povjerenike civilne zaštite, osigurava njihovo opremanje
materijalno-tehničkim sredstvima, te organizira, izvodi i
prati realizaciju njihove obuke;
9) priprema propise iz područja zaštite i spašavanja iz
nadležnosti općine;
10) vodi propisane evidencije i obavlja druge poslove zaštite i
spašavanja, sukladno Zakonu i drugim propisima i općim
aktima.

IV - PRAVA I DUŽNOSTI GOSPODARSKIH DRUŠTAVA I
DRUGIH PRAVNIH OSOBA

Članak 32.

Gospodarska društva i druge pravne osobe (u daljnjem
tekstu: pravne osobe) koje obavljaju djelatnosti iz područja:
zdravstva, veterinarstva, stambenih i komunalnih poslova,
vodoprivrede, šumarstva, poljoprivrede, kemijske i
petrokemijske industrije, rudarstva, građevinarstva, transporta,
opskrbe, ugostiteljstva, vatrogastva, hidrometeorologije,
seizmologije, ekologije i drugih područja u kojima se obavljaju
djelatnosti od značenja za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih
dobara od prirodnih i drugih nesreća dužna su organizirati i
provoditi poslove zaštite i spašavanja, sukladno ovome i drugim
zakonima, drugim propisima i općim aktima nadležnih tijela.
U obavljanju poslova iz stavka 1. ovoga članka pravne osobe
provode odgovarajuće pripreme, donose i razrađuju planove
zaštite i spašavanja za svoje djelovanje u zaštiti i spašavanju,
planiraju i osiguravaju materijalno-tehnička sredstva za
provedbu mjera zaštite i spašavanja i organiziraju postrojbe i
povjerenike civilne zaštite, opremaju te postrojbe i povjerenike
potrebnom opremom i sredstvima i osposobljavaju ih za njihovo
sudjelovanje u zaštiti i spašavanju.
Tijekom vođenja akcija zaštite i spašavanja ljudi i
materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća pravne osobe iz
stavka 1. ovoga članka dužne su provoditi odluke nadležnog
stožera civilne zaštite, koji upravlja akcijama zaštite i spašavanja
na području na kojem se nalaze objekti tih pravnih osoba.
Kada pravne osobe, u okviru obavljanja svoje redovite
djelatnosti, utvrde postojanje određene opasnosti od prirodne
nepogode, tehnološke, ekološke ili druge nesreće, dužne su
podatke o takvoj opasnosti odmah dostaviti najbližoj službi
motrenja i uzbunjivanja ili službi civilne zaštite ili najbližoj
policijskoj upravi.

Članak 33.

U pripremi i provedbi zaštite i spašavanja, u okviru svoje
redovite djelatnosti, obvezno sudjeluju organizacije Crvenog
križa i druge humanitarne organizacije i udruge građana (gorska
služba spašavanja, planinari, speleolozi, alpinisti, ra dio-amateri,
ronioci i dr.), sukladno međunarodnim ugovorima i
sporazumima i njihovim pravilima o organiziranju. U obavljanju
tih poslova, te organizacije i udruge ostvaruju suradnju s
upravama civilne zaštite kantona i službama civilne zaštite
općina i postupaju po nalogu nadležnog stožera civilne zaštite.
Organizacije iz stavka 1. ovoga članka dužne su u svojim
programima rada utvrditi zadatke, organizaciju djelovanja i
djelatnosti kojima se osigurava sudjelovanje njihovih članova,
tijela i službi u zaštiti i spašavanju.

Članak 34.

Fakulteti i druge visokoškolske ustanove i pravne osobe koje
se bave znanstvenoistraživačkim radom dužni su obavještavati
Federalnu upravu i kantonalne uprave civilne zaštite o
znanstvenim saznanjima i davati im podatke i obavještenja o
svojim istraživanjima, a koja su od značenja za zaštitu i
spašavanje.

Članak 35.

Pravne osobe, vlasnici i korisnici telekomunikacijskih i
informacijskih sustava i veza dužni su dati prvenstvo u korištenju
tih sustava i veza službama motrenja i uzbunjivanja, upravama
civilne zaštite i službama civilne zaštite općine, odnosno
stožerima civilne zaštite kada upravljaju akcijama zaštite i
spašavanja na određenom području.

Članak 36.

Sve pravne osobe dužne su davati materijalna sredstva za
potrebe civilne zaštite, sukladno propisu Vlade Federacije, koji
se donosi sukladno odredbi stavka 3. članka 16. ovoga Zakona.

V - SUDJELOVANJE VOJSKE FEDERACIJE U ZAŠTITI I
SPAŠAVANJU

Članak 37.

U uvjetima kada snage i sredstva civilne zaštite nisu dovoljne
za učinkovitu zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara od
prirodnih i drugih nesreća, zapovjednik Federalnog stožera
civilne zaštite može podnijeti zahtjev Federalnom ministarstvu
obrane - Federalnom ministarstvu odbrane (u daljnjem tekstu:
Federalnom ministarstvu obrane), za uporabu Vojske Federacije
na zadacima zaštite i spašavanja, što se provodi sukladno
procedurama iz članka 39. ovoga Zakona.
Kada u zaštiti i spašavanju sudjeluju vojne postrojbe njima
zapovijedaju vojne starješine, sukladno zapovijedima
zapovjednika stožera civilne zaštite, koji na određenom prostoru
upravlja akcijama zaštite i spašavanja.

Članak 38.

U žurnim slučajevima, a osobito kada je u pitanju spašavanje
ugroženih ljudskih života, Vojska Federacije može intervenirati i
samoinicijativno, o čemu odmah izvješćuje neposredno više
zapovjedništvo i nadležni stožer civilne zaštite.
Sudjelovanje Vojske Federacije u zaštiti i spašavanju
privremenoga je karaktera i traje samo do trenutka kada se ocijeni
da dalje djelovanje na zaštiti i spašavanju mogu uspješno
provoditi snage i sredstva civilne zaštite.

Članak 39.

Federalna uprava i Federalno ministarstvo obrane utvrdit će
posebne operativne postupke kojima će urediti sva pitanja
sudjelovanja Vojske Federacije u pružanju pomoći na zaštiti i
spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih
nesreća.

VI - USTROJSTVO CIVILNE ZAŠTITE

1. Zajednička odredba

Članak 40.

Ustrojstvo civilne zaštite obuhvaća:
1) osobnu i uzajamnu zaštitu građana;
2) mjere zaštite i spašavanja;
3) stožere civilne zaštite;
4) povjerenike civilne zaštite;
5) službe zaštite i spašavanja;
6) postrojbe civilne zaštite;
7) upravljanje i uporabu snaga i sredstava civilne zaštite.
U organizaciju civilne zaštite spada i Federalna uprava,
kantonalne uprave civilne zaštite, i službe civilne zaštite općina
čiji su položaj, ovlasti i odgovornosti propisane ovim i drugim
zakonima, drugim propisima i općim aktima.
2. Osobna i uzajamna zaštita građana

Članak 41.

Osobna i uzajamna zaštita građana znači najmasovniji oblik
pripremanja i organiziranog sudjelovanja građana u zaštiti i
spašavanju. Ta zaštita se provodi u stambenim zgradama, javnim
i drugim objektima, naseljima i pravnim osobama.
Osobna i uzajamna zaštita obuhvaća osobito: obuku građana,
mjere i postupke preventivne zaštite, prvu pomoć i samopomoć,
zbrinjavanje djece i nemoćnih osoba i druge žurne intervencije u
zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara.
3. Mjere zaštite i spašavanja

Članak 42.

Mjere zaštite i spašavanja znače organizirane radnje i
postupke preventivne i operativne naravi, koje pripremaju i
provode tijela uprave i druga tijela vlasti i pravne osobe (u
daljnjem tekstu: nositelji zaštite i spašavanja).
Nositelji zaštite i spašavanja planiraju i pripremaju:
1) mjere i postupke zaštite i spašavanja u slučaju postojanja
izravne opasnosti od nastanka prirodnih i drugih nesreća;
2) mjere i postupke zaštite i spašavanja tijekom trajanja
prirodnih i drugih nesreća;
3) mjere i postupke za ublažavanje i otklanjanje posljedica
od prirodnih i drugih nesreća.

Članak 43.

Mjere i postupci zaštite i spašavanja u slučaju postojanja
izravne opasnosti od nastanka prirodne i druge nesreće obuhvaća
sljedeće: aktiviranje stožera civilne zaštite i drugih tijela
nadležnih za upravljanje zaštitom i spašavanjem; prikupljanje
podataka o prijetećim opasnostima i utvrđivanje razmjera tih
opasnosti; organiziranje sustava veza potrebnih za upravljanje,
motrenje i uzbunjivanje; aktiviranje pravnih osoba prema
njihovoj djelatnosti u odnosu na vrste opasnosti; mobilizaciju i
aktiviranje odgovarajućih službi zaštite i spašavanja i sredstava
za zaštitu i spašavanje i provedbu drugih djelatnosti i mjera od
značenja za sprjčavanje nastanka i širenja opasnosti, te zaštitu od
takvih opasnosti.

Članak 44.

Mjere i postupci zaštite i spašavanja tijekom trajanja prirodne
i druge nesreće obuhvaća sljedeće: izravno sudjelovanje
odgovarajućih službi zaštite i spašavanja, odnosno
odgovarajućih postrojbi civilne zaštite, te povjerenika civilne
zaštite u provedbi odgovarajućih mjera zaštite i spašavanja;
angažiranje odgovarajućih pravnih osoba u zaštiti i spašavanju;
sklanjanje ljudi i materijalnih dobara; neposredna provedba
drugih mjera u zaštiti i spašavanju; poduzimanje drugih
djelatnosti i mjera na sprječavanju širenja djelovanja nastalih
posljedica od prirodne i druge nesreće, odnosno ratnih djelovanja
i njihovih posljedica.

Članak 45.

Mjere i postupci za ublažavanje i otklanjanje posljedica
nastalih od prirodne i druge nesreće obuhvaća sljedeće:
angažiranje stručnih timova zdravstvene, veterinarske,
komunalne i drugih službi iz članka 32. ovoga Zakona i
odgovarajućih postrojbi civilne zaštite za provedbu asanacije;
stvaranje uvjeta za normaliziranje života ljudi i rada na
ugroženom području; prikupljanje podataka i utvrđivanje
obujma posljedica nastalih djelovanjem prirodne i druge nesreće;
organiziranje prikupljanja i raspodjele pomoći postradalom
stanovništvu; provedba zdravstvenih, veterinarskih i
higijensko-epidemioloških mjera zaštite i provedba drugih
djelatnosti i mjera kojima se ublažavaju ili otklanjaju neposredne
posljedice izazvane prirodnom ili drugom nesrećom.

Članak 46.

Mjere i postupci zaštite i spašavanja iz čl. 43. do 45. ovoga
Zakona, utvrđuju se planovima zaštite i spašavanja od prirodnih i
drugih nesreća.
Planovi zaštite i spašavanja moraju biti međusobno
usklađeni i to: planovi zaštite pravnih osoba s planom zaštite
općine, planovi zaštite općina s planom zaštite kantona, a planovi
zaštite kantona s Planom zaštite od prirodnih i drugih nesreća
Federacije. Ovi planovi usklađuju se samo u pitanjima u kojima
se određuju zadaci za određene nositelje civilne zaštite.
Planovi zaštite i spašavanja mogu biti jedinstveni, skupni
prema srodnosti ili pojedinačni za pojedine vrste prirodnih i
drugih nesreća.

Članak 47.

Sve pravne osobe koje su vlasnici poslovnih objekata i
stambenih zgrada odgovorni su za provedbu propisanih mjera
zaštite i spašavanja i moraju nabaviti i držati u funkcionalnom
stanju potrebna sredstva i opremu za zaštitu i spašavanje, te
službi civilne zaštite općine i povjereniku civilne zaštite davati
podatke o objektima i korisnicima i stanju sredstava i opreme
namijenjene za potrebe civilne zaštite.
Ako vlasnik iz stavka 1. ovoga članka izda u zakup poslovni
objekt ili stambenu zgradu dužan je u ugovoru o zakupu utvrditi
način nabavke i namjenskog korištenja sredstava i opreme iz
stavka 1. ovoga članka.
Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave, donosi
propis kojim se utvrđuje vrsta i količina sredstava za osobnu i
kolektivnu zaštitu građana, odnosno zaposlenika pravne osobe ili
drugog poslodavca, te rokove za njihovu nabavku.

Članak 48.

U zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od opasnosti
i posljedica prirodnih i drugih nesreća, provode se sljedeće
djelatnosti i mjere u zaštiti i spašavanju:
1) sklanjanje ljudi i materijalnih dobara;
2) evakuacija;
3) zbrinjavanje ugroženih i postradalih;
4) zamračivanje;
5) zaštita i spašavanje od radijacijskih, kemijskih i bioloških
sredstava;
6) zaštita i spašavanje od rušenja;
7) zaštita i spašavanje na vodi i pod vodom;
8) zaštita i spašavanje od požara;
9) zaštita od neeksplodiranih ubojitih sredstava;
10) prva medicinska pomoć;
11) zaštita i spašavanje životinja i namirnica životinjskog
podrijetla;
12) asanacija terena;
13) zaštita okoliša;
14) zaštita i spašavanje u rudnicima;
15) zaštita bilja i biljnih proizvoda.
Osim provedbe djelatnosti i mjera iz stavka 1. ovoga članka,
ako za to postoji potreba, mogu se planirati, pripremati,
organizirati i provoditi i druge djelatnosti i mjere u zaštiti i
spašavanju.
Radi provedbe pojedinih mjera zaštite i spašavanja direktor
Federalne uprave može donositi posebne naputke.
1) Sklanjanje ljudi i materijalnih dobara

Članak 49.

Sklanjanje ljudi i materijalnih dobara obuhvaća: planiranje i
izgradnju skloništa, drugih zaštitnih objekata, kao i zaklona
pogodnih za zaštitu i sklanjanje, njihovo održavanje i
organiziranje korištenja za zaštitu ljudi i materijalnih dobara, od
zračnih opasnosti, raketnih, topničkih, minobacačkih i drugih
napada, od uporabe radijacijskih, kemijskih i bioloških sredstava
i od opasnosti od velikih tehnoloških nesreća.
Pod materijalnim dobrima koja podliježu obvezi sklanjanja
smatraju se materijalna i druga dobra koja služe za podmirenje
životnih potreba građana, te druga materijalna i kulturna dobra i
sredstva iznimne znanstvene, povijesne, kulturne i umjetničke
vrijednosti, pogodna za prenošenje i sklanjanje.

Članak 50.

Pod skloništem, u smislu stavka 1. članka 49. ovoga Zakona
podrazumijeva se dvonamjenski ili poseban objekt za zaštitu
ljudi i materijalnih dobara, koji pruža zaštitu od zračnog
natpritiska, požara i kontaminacije.
Kao zaštitni objekti mogu se koristiti: podrumske i druge
prostorije u stambenim i drugim zgradama prilagođene za
sklanjanje ljudi i materijalnih dobara, napušteni tuneli, spilje i
drugi prirodni i umjetni objekti i izrađeni zakloni.
Za sklanjanje ljudi na javnim mjestima koriste se javna
skloništa koja kao investitor izgrađuje kanton. Javna skloništa
izgrađuju se, u pravilu, u gradovima i drugim većim naseljima, na
mjestima gdje se okuplja veći broj građana.
Zakloni se, u pravilu, pripremaju u ratnim uvjetima, a
izgrađuju ih građani i pravne osobe za zaštitu od ruševina.
Zakloni se izgrađuju vlastitim sredstvima.
Prilagodbu zaštitnih objekata iz stavka 2. ovoga članka
obveza je općine.
Prostornim i urbanističkim planovima obvezno se uređuju i
pitanja izgradnje novih i prilagodba postojećih skloništa i drugih
zaštitnih objekata za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih
dobara.

Članak 51.

Glede otpornosti na djelovanje prirodnih i drugih nesreća,
skloništa mogu biti skloništa osnovne i dopunske zaštite.

Članak 52.

Skloništa osnovne zaštite grade se u gradovima i drugim
ugroženim većim naseljima, u objektima namijenjenim
zdravstvenim ustanovama, obdaništima, osnovnim, srednjim i
visoko školskim ustanovama, hotelima, ustanovama za zaštitu
dobara kulturno-povijesnog naslijeđa, javnim telekomunikacijama,
Federalnoj televiziji i radiju, objektima željezničkog i
zračnog prometa i u značajnijim energetskim i industrijskim
objektima u kojima će se obavljati djelatnost od posebnog
značenja za obranu i zaštitu.
Skloništa iz stavka 1. ovoga članka dužni su graditi
investitori vlastitim sredstvima, a održavaju ih vlasnici odnosno
korisnici tih objekata, vlastitim sredstvima.
U drugim objektima, koji nisu obuhvaćeni u stavku 1. ovoga
članka, u gradovima i drugim ugroženim naseljima umjesto
skloništa obvezno se vrši ojačanje objekta, odnosno prve ploče,
tako da prva ploča objekta može izdržati urušavanje objekta. U
ove objekte spada i individualna stambena izgradnja građana.
Pod skloništem dopunske zaštite podrazumijevaju se objekti
iz članka 50. stavak 2. ovoga Zakona.
Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša, u
suradnji s Federalnom upravom, propisuje uvjete za izgradnju
objekata iz stavka 3. ovoga članka.

Članak 53.

Investitori objekata iz stavka 1. članka 52. ovoga Zakona
mogu biti oslobođeni obveze izgradnje skloništa u sljedećim
slučajevima:
1) ako izgradnja skloništa nije moguća zbog prirodnih
značajki tla na kojemu se gradi stambena zgrada ili
poslovni objekt (podzemna voda, klizište i dr.);
2) ako u blizini stambene zgrade ili poslovnog objekta koji se
gradi postoje prirodni ili izgrađeni objekti pogodni za
sklanjanje ljudi i materijalnih dobara, a mogu se
prilagoditi za sklanjanje;
3) ako kapacitet već izgrađenih skloništa na određenom
lokalitetu osigurava potrebe sklanjanja ljudi i materijalnih
dobara i za stambene zgrade ili poslovne objekte koji se
planiraju graditi na tom lokalitetu;
4) ako je objekt građen sukladno uvjetima koji su predviđeni
u propisu iz stavka 5. članka 52. ovoga Zakona.
Rješenje o oslobađanju investitora od obveze izgradnje
skloništa donosi tijelo uprave nadležno za poslove prostornog
uređenja. To se rješenje donosi prije izdavanja urbanističke
suglasnosti.

Članak 54.

Investitor koji bude oslobođen obveze izgradnje skloništa ili
koji nije izgradio sklonište sukladno rješenju o dozvoli gradnje
obvezan je platiti naknadu za izgradnju skloništa u iznosu od 1%
od ukupne vrijednosti građevnog dijela objekta i unutarnjih
instalacija.
U vrijednost građevnog dijela objekta ne uračunava se
oprema i namještaj, kao ni troškovi za uređenje građevnog
zemljišta koje služi za redovitu uporabu objekta, privremeni
objekti izvođača koji su služili prilikom izgradnje i svi drugi
uređaji i oprema koji ne čine sastavni dio stambene odnosno
poslovne zgrade.
Sredstva iz stavka 1. ovoga članka uplaćuju se na poseban
račun kantonalne uprave civilne zaštite i služe isključivo za
izgradnju i održavanje javnih skloništa.

Članak 55.

Obračun naknade za izgradnju skloništa vrši na
predračunsku vrijednost stambenog odnosno poslovnog objekta,
utvrđenu po cijenama koje vrijede u vrijeme izdavanja rješenja.
Rješenje o visini naknade za izgradnju skloništa donosi tijelo
nadležno za poslove prostornog uređenja.
Tijelo uprave nadležno za poslove prostornog uređenja ne
može izdati odobrenje za građenje prije nego se uplati naknada za
izgradnju skloništa, utvrđena rješenjem iz stavka 2. ovoga
članka.

Članak 56.

Obveza plaćanja naknade za izgradnju skloništa postoji i u
slučajevima kada se u postojećim stambenim i poslovnim
objektima dograđuje i nadziđuje, ovisno od obujma dogradnje i
nadziđivanja.
Obveza plaćanja naknade za izgradnju skloništa iz članka 54.
stavka 1. ovoga Zakona ne odnosi se na obnovu i popravku ratom
ili prirodnim ili drugim nesrećama uništenih i oštećenih
stambenih i poslovnih objekata, ukoliko su ti objekti u vrijeme
izgradnje izgrađeni uz dozvolu nadležnog tijela.

Članak 57.

Obveza izgradnje skloništa, odnosno plaćanja naknade za
izgradnju skloništa postoji i u slučajevima izgradnje vojnih
objekata u kojima su smješteni stacionari, telekomunikacijski
uređaji i sjedišta operativnih zapovjedništava.
Za ostale objekte koji služe isključivo potrebama obrane ne
postoji obveza izgradnje skloništa, niti obveza plaćanja naknade
za izgradnju skloništa.

Članak 58.

Obveza izgradnje skloništa, kao i obveza uplate naknade za
izgradnju skloništa ne postoji kada je u pitanju izgradnja
privremenih objekata, gospodarskih objekata (štala, silosa,
peradarnika i drugih objekata namijenjenih za smještaj sitne i
krupne stoke i poljoprivrednih proizvoda) i individualnih
stambenih objekata na selu i garaža.

Članak 59.

Skloništa se, u pravilu, grade kao dvonamjenski objekti, koji
se pored zaštite ljudi i materijalnih dobara, mogu koristiti za
druge potrebe u miru.
Vlasnici i korisnici skloništa moraju skloništa stalno
održavati u ispravnom i funkcionalnom stanju, tako da uvijek
odgovaraju namjeni sklanjanja ljudi i materijalnih dobara.
U slučaju opasnosti, na zahtjev nadležnog stožera civilne
zaštite, skloništa se moraju odmah staviti na raspolaganje za
sklanjanje ljudi i materijalnih dobara, kojima su ta skloništa i
namijenjena.

Članak 60.

Kantoni mogu javna skloništa u miru davati na korištenje
građanima, tijelima uprave i drugim tijelima vlasti i pravnim
osobama, sukladno propisima o zakupu poslovnih prostorija i
pod sljedećim uvjetima:
1) da se ne obavljaju adaptacije koje bi utjecale ili bi mogle
utjecati na promjenu njihove osnovne namjene i
smanjenje zaštitne moći, te za namjene drugih prostorija u
zgradi;
2) da se ne koriste u svrhe kojima bi se pogoršali
higijensko-tehnički uvjeti skloništa;
3) da se u skloništu ne čuvaju radioaktivne, zapaljive ili
druge opasne tvari štetne po život i zdravlje ljudi ili
zagađenje okoliša;
4) da se korištenjem skloništa ne narušava kućni red;
5) da se u slučaju izravne ratne opasnosti ili rata moraju
odmah, a najkasnije u roku od 24 sata, isprazniti i
osposobiti za sklanjanje ljudi i materijalnih dobara.
Ako korisnik skloništa kasni u plaćanju ugovorene
zakupnine dulje od 30 dana, dužan je na zahtjev nadležne uprave
civilne zaštite kantona kojoj sklonište pripada odmah, a
najkasnije u roku od tri dana od podnesenog zahtjeva, isprazniti
sklonište i predati toj upravi.
Ugovor o zakupu skloništa zaključen oprečno uvjetima iz
stavka 1. ovoga članka je ništavan.

Članak 61.

Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave i
Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša, propisat
će mjerila i kriterije o načinu izgradnje skloništa i tehničke nor -
ma tive za nadzor ispravnosti skloništa.

Članak 62.

Kantoni i općine donose svoje dugoročne programe i
godišnje planove izgradnje i održavanja javnih skloništa,
odnosno prilagodbe drugih zaštitnih objekata za sklanjanje na
svojem području.
Sredstva ostvarena od naknada za skloništa izdana u zakup,
sukladno članku 60. ovoga Zakona, kanton može koristiti
isključivo za financiranje izgradnje novih i održavanje
izgrađenih skloništa.
Kantoni su dužni financijski pomagati općine u ostvarivanju
programa i planova općina za prilagodbu i održavanje drugih
zaštitnih objekata koji su u nadležnosti općina.
2) Evakuacija

Članak 63.

Evakuacija je mjera zaštite i spašavanja koja znači plansko,
organizirano i privremeno premještanje stanovništva i
materijalnih dobara iz područja za koja se procjenjuje da mogu
biti zahvaćena prirodnim i drugim nesrećama, odnosno iz
područja zahvaćenih prirodnim i drugim nesrećama na
neugrožena ili manje ugrožena područja iste, susjedne ili druge
općine, pod uvjetom da drugim mjerama zaštite i spašavanja nije
moguće zaštititi ljude i materijalna dobra.
Evakuacija, u smislu stavka 1. ovoga članka, provodi se s
ciljem da se izbjegne ili umanji masovno stradanje stanovništva i
uništenje materijalnih dobara ili da se Vojsci Federacije u ratu
osiguraju uvjeti za učinkovito izvođenje borbenih djelovanja.

Članak 64.

Ovisno od stupnja ugroženosti određenog područja,
evakuacija po obujmu može biti potpuna ili djelomična, a po
vremenu izvođenja pravodobna ili naknadna.
Potpuna evakuacija obuhvaća evakuaciju cjelokupnog
stanovništva s područja koje može biti zahvaćeno ili je
zahvaćeno prirodnim i drugim nesrećama ili u slučaju opasnosti
od rušenja ili prelijevanja visokih brana na akumulacijama.
Djelomična evakuacija obuhvaća evakuaciju samo
određenih kategorija stanovništva, kao što su:
1) teško ranjeni i bolesni;
2) invalidi preko 60% invalidnosti;
3) stari i iznemogli građani;
4) trudnice;
5) majke s djecom do sedam, odnosno dvoje i više djece do
deset godina života;
6) djeca i učenici osnovnih škola;
7) druge osobe za koje se ocijeni da nemaju uvjeta za život i
učinkovitu zaštitu na ugroženom području.
Odluku o kategorijama stanovništva koje se evakuira donosi
stožer iz stavka 1. članka 65. ovoga Zakona, koji zapovijeda
evakuaciju.
Pravodobna evakuacija podrazumijeva potpunu ili
djelomičnu evakuaciju koja se izvodi prije početka ili nastanka
prirodne i druge nesreće.
Naknadna evakuacija podrazumijeva potpunu ili djelomičnu
evakuaciju koja se izvodi po nastanku prirodne ili druge nesreće
ili njezinom prestanku.

Članak 65.

Evakuaciju stanovništva i materijalnih dobara zapovijeda
stožer civilne zaštite općine - ako se radi o evakuaciji s jednog na
drugo područje općine, stožer civilne zaštite kantona - ako se radi
o evakuaciji s jedne ili više općina na drugu ili više općina na
području kantona, odnosno Federalni stožer - ako se radi o
evakuaciji s područja jednog ili više kantona na područje drugog
ili više kantona na teritoriju Federacije.
U ratu, kada su u pitanju interesi vođenja borbenih
djelovanja, evakuaciju može naložiti i nadležno zapovjedništvo
Vojske Federacije, o čemu odmah obavještava nadležni stožer
civilne zaštite.

Članak 66.

Evakuaciju provodi stožer civilne zaštite općine koja planira
evakuaciju i stožer civilne zaštite općine koja obavlja prihvat
evakuiranog stanovništva. Plan evakuacije i plan prihvata
evakuiranog stanovništva i materijalnih dobara obvezno se
međusobno usklađuju.
Pored stožera civilne zaštite, u evakuiranju sudjeluju i službe
za upravu općine nadležne za prostorno planiranje i urbanizam,
promet, zdravstvo i socijalnu zaštitu, opskrbu, stambenokomunalne
poslove, obrazovanje i druge službe.
Pri provođenju evakuacije ostvaruje se suradnja s policijom,
humanitarnim organizacijama i gospodarskim društvima koja
mogu pomoći u učinkovitom izvršavanju evakuacije i nadležnim
zapovjedništvom Vojske Federacije.
Evakuaciju materijalnih dobara planiraju i provode nositelji
zaštite i spašavanja koji raspolažu tim dobrima.
3) Zbrinjavanje ugroženih i stradalih

Članak 67.

Radi zbrinjavanja ugroženog i stradalog stanovništva od
prirodnih i drugih nesreća, te prognanika i izbjeglica u slučaju
ratnog stanja ili izravne ratne opasnosti poduzimaju se žurne
aktivnosti i mjere za smještaj, ishranu i osiguranje drugih prijeko
potrebitih uvjeta za život ugroženih, stradalih, prognanih i
izbjeglih ljudi.

Članak 68.

Stožeri i povjerenici civilne zaštite neposredno upravljaju
postupcima zbrinjavanja, privremeno dok se ne stvore uvjeti u
kojima će dalju brigu o zbrinjavanju moći preuzeti nadležne
službe za upravu općine ili dok se odlukom vlade kantona za to ne
formiraju posebne službe.
Pripremu i provedbu zbrinjavanja ugroženih i stradalih
obavljaju stožeri civilne zaštite koji planiraju, sukladno vlastitim
procjenama ugroženosti, prihvat i smještaj evakuiranog
stanovništva i stožeri civilne zaštite koji planiraju evakuaciju ili
premještanje stanovništva s ugroženog područja, sukladno
stavku 1. članka 66. ovoga Zakona.
U ostvarivanju zadataka zbrinjavanja ugroženih i stradalih
građana pomoć i suradnju pružaju humanitarne organizacije i
građani.

Članak 69.

Troškovi zbrinjavanja ugroženih, stradalih, prognanih i
izbjeglih osoba podmiruju se iz proračuna općina i kantona na
čijem području je organizirano zbrinjavanje i iz proračuna
Federacije, iz sredstava solidarne i humanitarne pomoći i
inozemnih darovnica.

Članak 70.

Vlasnici i korisnici objekata i prostorija u javnoj uporabi
(domovi, škole, hoteli i dr.), koji su pogodni za smještaj, dužni su
primiti na privremeni smještaj građane i materijalna dobra s
ugroženih područja, ako to naloži nadležni stožer civilne zaštite
koji upravlja akcijama zaštite i spašavanja na određenom
području.
4) Zamračivanje

Članak 71.

U ratu, a prema potrebi i u slučaju izravne ratne opasnosti,
kada prijete opasnosti od zračnih i drugih djelovanja tijekom
noći, provodi se zamračivanje naseljenih mjesta, gospodarskih i
drugih objekata, te prometnih vozila, sukladno procjeni
opasnosti od zračnih i drugih napada.
Zamračivanje može biti potpuno ili djelomično.
Pravne osobe i građani, vlasnici ili korisnici objekata tijekom
trajanja zamračivanja obvezni su provoditi naložene mjere i
postupke zamračivanja.
Pravne osobe koje su odgovorne za javnu rasvjetu
organiziraju i provode zamračivanje javnih mjesta, ulica i
objekata.
Nalog o provedbi mjera zamračivanja na području općine
donosi općinski stožer civilne zaštite, a kojim se propisuje i način
provedbe zamračivanja.
5) Radijacijska, kemijska i biološka zaštita

Članak 72.

Radijacijska, kemijska i biološka zaštita (u daljnjem tekstu:
RKB zaštita) obuhvaća mjere i postupke koji se organiziraju i
provode radi sprječavanja, ublažavanja i otklanjanja posljedica
od RKB djelovanja na stanovništvo, životinjski i biljni svijet i
materijalna dobra u ratu, te ublažavanje i otklanjanje posljedica
tehnoloških havarija i drugih akcidenata od RKB agensa u miru.

Članak 73.

RKB zaštita obuhvaća: RKB nadzor, RKB zaštitu (osobnu i
kolektivnu) i RKB dekontaminaciju.
RKB se nadzor ostvaruje: RKB izviđanjem, dozimetrijskim
nadzorom i laboratorijskim poslovima.

Članak 74.

Osobna zaštita obuhvaća mjere i postupke koje je dužan
provoditi svaki građanin radi osobne samozaštite, koja se
ostvaruje uporabom sredstava iz članka 75. stavak 2. ovoga
Zakona.
Kolektivna zaštita stanovništva predstavlja temelj zaštite u
urbanoj sredini i pravnim osobama, kojom se osigurava
kolektivna zaštita ljudi i materijalnih dobara od posljedica RKB
djelovanja.
RKB dekontaminacija je mjera kojom se otklanjaju i
neutraliziraju posljedice i normalizira život nakon uporabe RKB
sredstava.

Članak 75.

Radi osiguranja uvjeta za zaštitu od posljedica uporabe RKB
sredstava koriste se odgovarajuća sredstva za osobnu RKB
zaštitu.
U obvezna sredstva za osobnu RKB zaštitu spadaju zaštitna
maska, zaštitni ogrtač i prvi zavoj.

Članak 76.

Kolektivnom RKB zaštitom potrebno je osigurati zaštitu od
RKB kontaminacije i zaštitu od ra dio-aktivnog zračenja.
Radi osiguranja uvjeta za zaštitu ljudi i materijalnih dobara
od RKB kontaminacije i ra dio-aktivnog zračenja, sredstva za
kolektivnu zaštitu osiguravaju se u skloništima, a osiguravaju ih:
1) kantoni - za javna skloništa;
2) pravne osobe - za svoje zaposlenike;
3) vlasnici i drugi korisnici poslovnih prostora - za svoje
zaposlenike;
4) vlasnici stambenih objekata - za svoje potrebe.
6) Zaštita i spašavanje od rušenja

Članak 77.

Radi zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara iz
ruševina koje mogu nastati uslijed potresa, odrona, klizanja tla,
bujičnih voda ili drugih prirodnih i drugih nesreća, kao i s visokih
i nepristupačnih objekata organiziraju se i provode odgovarajuće
djelatnosti i mjere zaštite i spašavanja od rušenja koje
obuhvaćaju: mjere, radnje i postupke na izviđanju ruševina i
pronalaženju osoba zatrpanih u ruševinama; osiguranje oštećenih
i pomjerenih dijelova konstrukcija zgrada i objekata radi
sprječavanja urušavanja, odnosno naknadnog rušenja;
spašavanje zatrpanih odnosno njihovo izvlačenje izvan zona
rušenja i poduzimanje mjera zdravstvenog i drugih oblika
zbrinjavanja, te izvlačenje materijalnih dobara; spašavanje
stanovništva i materijalnih dobara s visokih zgrada i objekata i
druge mjere zaštite kojima se doprinosi zaštiti i spašavanju iz
ruševina.
Zaštita i spašavanje od rušenja obvezno se planira i provodi
kao preventivna mjera u postupku donošenja i ostvarivanja
prostornih i urbanističkih planova i na način što se predviđaju
građevinsko-tehničke i druge potrebne mjere u izgradnji
objekata, kojima se može utjecati na sprječavanje odnosno
smanjenje štetnih utjecaja prirodnih i drugih nesreća na
mogućnost rušenja.
Projekti za izgradnju skloništa, objekata i naprava
namijenjenih javnom prometu i skladištenju, proizvodnji i
uporabi opasnih tvari, nafte i naftnih prerađevina i zapaljivih
plinova moraju sadržavati mjere i postupke za zaštitu od
prirodnih i drugih nesreća.

Članak 78.

Zaštitu i spašavanje iz ruševina provode: građani u okviru
samozaštite; građevinska, komunalna, rudarska, prijevozna i
druga gospodarska društva, vatrogasne postrojbe, kao i druge
pravne osobe koje raspolažu odgovarajućim materijalnotehnič
kim sredstvima, opremom, znanjem i radnom snagom;
postrojbe civilne zaštite, kao i postrojbe radne obveze i gorske
službe spašavanja; nadležna kantonalna i općinska tijela, te drugi
sudionici zaštite i spašavanja koji se angažiraju sukladno planu
zaštite i spašavanja.
7) Zaštita i spašavanje na vodi i pod vodom

Članak 79.

Zaštita i spašavanje na vodi i pod vodom mjera je koja sadrži
provedbu zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara u
područjima oko rijeka, jezera i na moru, koja mogu biti ugrožena
poplavama koje mogu nastati oštećenjima ili rušenjem visokih
brana, nasipa ili drugih vodozaštitnih objekata, te od opasnosti od
bujičnih i podzemnih voda.

Članak 80.

Zaštita i spašavanje na vodi i pod vodom obuhvaća:
izgradnju, održavanje i saniranje oštećenih objekata za zaštitu od
poplava; motrenje i izviđanje stanja vodotoka, objekata i terena;
planiranje i provedbu evakuacije stanovništva i materijalnih
dobara iz ugroženih područja; planiranje i osiguranje prijevoza i
prijelaza preko rijeka, jezera i na moru; crpljenje vode iz
poplavljenih objekata i izvlačenje utopljenika i materijalnih
dobara iz rijeka, jezera i mora; opskrba poplavom ugroženog
stanovništva potrebitim namirnicama i drugim sredstvima radi
preživljavanja i sudjelovanje na saniranju posljedica izazvanih
poplavama.
Vlasnici kupališta, plaža i sličnih objekata u pružanju usluga
dužni su, o svom trošku, osigurati i odgovarajuće spasilačke
službe za spašavanje kupača-utopljenika.

Članak 81.

Tijela uprave kantona nadležna za vodoprivredu i
gospodarska društva iz područja vodoprivrede odgovorni su za
otkrivanje i utvrđivanje opasnosti i organiziranja provedbe
zaštite i spašavanja od poplava izazvanih oštećenjem ili rušenjem
visokih brana, nasipa ili drugih vodozaštitnih objekata, te
opasnosti od bujičnih i podzemnih voda koje uzroče poplave.
U planovima obrane od poplava, koji se donose po posebnom
zakonu, utvrđuju se mjere i postupci predviđeni u čl. 79. do 81.
ovoga Zakona.

Članak 82.

Zaštitu i spašavanje na vodi i pod vodom provode: građani u
okviru samozaštite; pravne osobe čija je to osnovna djelatnost ili
je ta djelatnost vezana uz more, rijeke i jezera, kao i športske i
druge udruge koje se bave športom na vodi ili pod vodom i službe
zaštite i spašavanja koje su opremljene i osposobljene za ovu
vrstu zaštite i spašavanja, postrojbe civilne zaštite za zaštitu i
spašavanje na vodi i pod vodom, te tijela uprave i službe za
upravu općina nadležne za vodoprivredu.
8) Zaštita i spašavanje od požara

Članak 83.

Zaštita i spašavanje od požara obuhvaća: pripremu i
provedbu preventivnih mjera u svim sredinama, objektima,
mjestima i prostorima gdje postoji mogućnost nastanka požara;
organiziranje i pripremanje snaga za gašenje požara;
organiziranje motrenja i uzbunjivanja o pojavama požara;
gašenje i lokaliziranje požara i spašavanje ljudi i materijalnih
dobara iz objekata i područja ugroženih požarom.
Zaštita i spašavanje od požara iz stavka 1. ovoga članka,
organizira se i provodi kao osobna i uzajamna zaštita.
Tijela uprave i druge institucije koje se bave zaštitom od
požara kao svojom glavnom djelatnošću, a posebno
profesionalne i dragovoljne vatrogasne postrojbe te drugi oblici
vatrogasnog organiziranja, dužni su djelovati sukladno ovome
Zakonu i zapovijedima nadležnih stožera civilne zaštite.

Članak 84.

Godišnje planove djelovanja na pripremi i provedbi mjera
zaštite od šumskih i drugih požara na otvorenom prostoru, koji
mogu poprimiti razmjere prirodnih i drugih nesreća, donose
nadležna tijela određena posebnim zakonom.
Pitanja koja se odnose na upravne, organizacijske, tehničke,
obrazovne, propagandne i druge mjere i postupke, a koji se
poduzimaju s ciljem sprječavanja izbijanja i širenja požara,
njihovog otkrivanja i gašenja i spašavanja ljudi i materijalnih
dobara od opasnosti od požara, te osnivanje i djelovanje
vatrogasnih društava propisuju se posebnim zakonom.

Članak 85.

Zaštita i spašavanje od požara organizira se i provodi u
okviru stambenih i poslovnih objekata.
Profesionalne i dragovoljne vatrogasne postrojbe te drugi
oblici vatrogasnog organiziranja, dužni su planirati, pripremati i
provoditi zaštitu od požara, te djelovati sukladno propisima o
zaštiti od požara i vatrogastvu.
9) Zaštita od neeksplodiranih ubojitih sredstava

Članak 86.

Zaštita od neeksplodiranih ubojitih sredstava (u daljnjem
tekstu: NUS-a) je mjera koja se sastoji u pronalaženju,
otkrivanju, označavanju, iskopavanju, prenošenju, utovaru,
prevoženju, istovaru, privremenom skladištenju, deaktiviranju i
uništavanju NUS-a na svim područjima na kojima se nalaze ta
sredstva.
Iznimno od odredaba stavka 1. ovoga članka, izviđanje i
označavanje mina u minskim poljima se posebno organizira i
obavlja u nadležnosti ureda Centra za uklanjanje mina u Bosni i
Hercegovini, sukladno Zakonu o razminiranju u Bosni i
Hercegovini.
Mjere zaštite od NUS-a iz stavka 1. ovoga članka se ne
odnose na sljedeća sredstva:
1) neeksplodirane diverzantsko-terorističke naprave koje su
predmetom kaznenog djela ili prekršaja i spadaju u
isključivu nadležnost tijela unutarnjih poslova;
2) potrebe Vojske Federacije u postupku uklanjanja i
uništavanja uporabljenih, a neeksplodiranih ubojitih
sredstava za vrijeme i nakon obuke i vježbi njezinih
pripadnika, te NUS kojem je istjekao rok uporabe ili je
nepouzdan pa ga treba uništiti;
3) otpadne tvari u proizvodnji naoružanja i vojne opreme
gospodarskih društava koja se bave tim poslom.

Članak 87.

Građani i druge osobe su dužni o otkrivenim NUS odmah
obavijestiti najbliži centar za motrenje i uzbunjivanje ili najbližu
policijsku upravu ili službu civilne zaštite općine, a nekim
vidljivim znakom označiti mjesto gdje se nalazi NUS i, po
mogućnosti, to mjesto osigurati dok ne dođu ovlaštene osobe.

Članak 88.

Poslove iz stavka 1. članka 86. ovoga Zakona, organizira
Federalna uprava i uprave civilne zaštite kantona, preko posebno
organiziranih timova za uništavanje NUS-a, te i fizičke i pravne
osobe koje dobiju ovlasti za obavljanje tih poslova,
specijalizirane postrojbe civilne zaštite i Vojska Federacije,
sukladno propisima kojima su ta pitanja uređena.

Članak 89.

Timovi i postrojbe iz stavka 1. članka 88. ovoga Zakona
poslove NUS-a obavljaju na način i pod uvjetima koji su utvrđeni
međunarodnim standardima za humanitarne operacije
razminiranja, objavljenih pod pokroviteljstvom Ujedinjenih
naroda, Standardima kvalitete u operacijama uklanjanja mina
donesenim od Komisije za razminiranje Bosne i Hercegovine, i
Standardne operativne pro ce dure uklanjanja i uništavanja NUS-a
koje donosi Federalna uprava.
Osobe koje obavljaju poslove iz stavka 1. članka 86. ovoga
Zakona trebaju ispunjavati uvjete utvrđene Pravilnikom o
stručnoj spremi, načinu stručnog osposobljavanja i drugim
uvjetima za osobe koje mogu uništavati neeksplodirana ubojita
sredstva, načinu osiguranja, prijevoza, uskladištenja i
uništavanja tih sredstava, kojeg donosi ravnatelj Federalne
uprave uz suglasnost Komisije za razminiranje Bosne i
Hercegovine.
10) Prva medicinska pomoć

Članak 90.

Prva medicinska pomoć je mjera zaštite i spašavanja koja
obuhvaća: preventivnu zaštitu koju čine protuepidemijske i
higijenske mjere zaštite stanovništva; operativna zaštita koja se
sastoji od pružanja prve pomoći standardnim i priručnim
sredstvima na licu mjesta, medicinske trijaže ranjenih,
ozlijeđenih i oboljelih ljudi, sanitetske evakuacije i trans port do
najbliže zdravstvene ustanove radi pružanja opće medicinske
pomoći ili do odgovarajuće specijalističke zdravstvene ustanove
radi potpunog zdravstvenog zbrinjavanja.

Članak 91.

Radi uspješnog provođenja prve medicinske pomoći
zdravstvene ustanove u općini dužne su za potrebe stanovništva
na području općine osigurati odgovarajuće pričuve krvi i krvne
plazme, te ostalih neophodnih lijekova i sanitetskog materijala.
Pričuve krvi i krvne plazme prikupljaju se od dragovoljnih
davatelja krvi, izvođenjem akcija dragovoljnog darivanja krvi
koje organiziraju i provode zdravstvene ustanove, organizacije
Crvenog križa i druge humanitarne organizacije u suradnji sa
stožerima civilne zaštite.
Prvu medicinsku pomoć organiziraju i neposredno provode
nadležne zdravstvene ustanove u suradnji sa stožerima civilne
zaštite.
Federalno ministarstvo zdravstva donosi propise o načinu
prikupljanja, čuvanja i korištenja pričuva krvi i krvne plazme, te
obveznih pričuva neophodnih lijekova i sanitetskog materijala.
11) Zaštita i spašavanje životinja i namirnica životinjskog
podrijetla

Članak 92.

Zaštita i spašavanje životinja i namirnica životinjskog
podrijetla mjera je koja se sastoji u: sklanjanju i premještanju;
sprječavanju i lokaliziranju pojava parazitnih, zaraznih i
uzgojnih bolesti; nadzoru životinja, sirovina, proizvoda i
otpadaka životinjskog porijekla; nadzoru ispravnosti stočne
hrane i vode; ukazivanju prve veterinarske pomoći oboljeloj i
ranjenoj stoci; uklanjanju leševa životinja i drugog otpada
animalnog podrijetla i poduzimanjem drugih odgovarajućih
mjera.

Članak 93.

Zaštitu, spašavanje i zbrinjavanje ugroženih, postradalih,
oboljelih i zatrovanih životinja, kao i zaštitu i spašavanje
namirnica životinjskog podrijetla od opasnosti i posljedica
prirodnih i drugih nesreća organiziraju, usklađuju, a po potrebi
neposredno i provode nadležna federalna i kantonalna tijela
uprave i općinske službe za upravu, nadležni za poljoprivredu i
stočarstvo odnosno za veterinarsku zaštitu, u suradnji s
nadležnim stožerima civilne zaštite.
U provedbi zaštite i spašavanja iz stavka 1. ovoga članka
obvezno sudjeluju gospodarska društva (poljoprivredna,
proizvodna, prometna, trgovačka), službe zaštite i spašavanja
koje su za to osposobljene, postrojbe civilne zaštite, veterinarske
službe Vojske Federacije, te druge pravne osobe i građani
vlasnici životinja i namirnica životinjskog podrijetla.
12) Asanacija terena

Članak 94.

Asanacija terena je mjera koja se sastoji od poduzimanja
sanitarno-higijenskih i sanitarno-tehničkih mjera na terenu, u
naselju i stambenim i drugim objektima, s ciljem sprječavanja
širenja zaraze, epidemije i drugih štetnih posljedica po ljude i
materijalna dobra, a obuhvaća organiziranje i provođenje
sljedećih radnji: uklanjanje, identificiranje i pokop poginulih
ljudi, uklanjanje leševa uginulih životinja, dezinfekciju,
dezinsekciju i deratizaciju objekata i terena i uklanjanje otpadnih
i štetnih tvari koje ugrožavaju zdravlje i život ljudi i okoliša.

Članak 95.

Asanaciju terena organiziraju i provode općine i kantoni na
svojem području i poduzimaju druge potrebne aktivnosti i mjere
za ublažavanje i otklanjanje nastalih posljedica.
U otklanjanju posljedica i provođenju aktivnosti i mjera
asanacije iz stavka 1. ovoga članka dužni su sudjelovati pravne
osobe, zdravstvene i veterinarske ustanove, vatrogasne
postrojbe, postrojbe civilne zaštite, te tijela uprave i općinske
službe za upravu koji su nadležni za poslove iz članka 94. ovoga
Zakona.
13) Zaštita okoliša

Članak 96.

Zaštita okoliša je mjera koja se sastoji u sprječavanju
nastanka štetnih posljedica od uništavanja i onečišćavanja
okoliša i u otklanjanju posljedica nastalih uslijed:
1) tehničko-tehnoloških havarija u industriji, posebice
kemijskoj, farmaceutskoj i petrokemijskoj, u prometu,
kao i drugih nesreća i katastrofa čije posljedice mogu
ugroziti okoliš, a osobito prirodne resurse;
2) ispuštanja otrovnih i štetnih kemijskih i drugih tvari u
okoliš iz industrijskih i termoenergetskih postrojenja,
motornih vozila i individualnih ložišta u kućanstvima, u
količinama koje uzroče emisione koncentracije u vodi,
zraku i tlu iznad maksimalno dopuštenih vrijednosti;
3) odlaganja komunalnog, industrijsko-tehnološkog i
drugog čvrstog i tečnog otpada;
4) djelovanja vremenskih nepogoda na okolicu (snježne
padavine, poplave, suše, klizišta) te drugih prirodnih
nepogoda.

Članak 97.

Pravne osobe iz područja proizvodnje i prometa kemijskih,
otrovnih, eksplozivnih, bioloških, radioaktivnih i drugih opasnih
tvari, te pravne osobe koje prevoze ili se koriste tim sredstvima
obvezni su planirati, organizirati, pripremati i provoditi
djelatnosti i mjere na sprječavanju nastajanja štetnih posljedica
po okoliš, poduzimanjem brzih djelatnosti i mjera u zaštiti i
spašavanju u slučaju nesreća i otklanjanja posljedica nastalih od
tehnoloških i ekoloških nesreća u zaštiti okoliša od
nekontroliranog širenja opasnih tvari.

Članak 98.

Pravne osobe iz članka 97. ovoga Zakona obvezne su
organizirati i osposobiti stručne ekipe i osigurati potrebnu
opremu i sredstva za brze intervencije u zaštiti i spašavanju od
opasnosti i posljedica od tehnološke ili ekološke nesreće u okviru
svojih objekata te na području općine, ako se posljedice takve
nesreće prošire na njezinom području.
Pravne osobe koje se bave proizvodnjom, preradom,
prometom i uporabom opasnih tvari dužne su predvidjeti i u
slučaju izravne ratne opasnosti osigurati pravodobno sklanjanje i
izmještanje tih tvari u sigurne objekte i za to pogodne lokacije,
odnosno na područja kojima ne prijeti takva opasnost.

Članak 99.

Vlada Federacije, na prijedlog Federalnog ministarstva
zdravstva, donosi poseban plan zaštite i spašavanja od
ionizirajućeg zračenja na teritoriju Federacije, sukladno
posebnom zakonu.
14) Zaštita i spašavanje u rudnicima

Članak 100.

Zaštita i spašavanje u rudnicima mjera je koja se sastoji od
zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara u slučaju rudarskih
nesreća uzročenih eksplozijom plinova ili ugljene prašine,
jamskih požara i poplava, trovanjem otrovnim plinovima,
klizanjem ili obrušavanjem tla na površinskim i jamskim
kopovima i drugih sličnih nesreća, koje mogu ugroziti ljude i
tehnička i druga sredstva u rudnicima.

Članak 101.

Zaštita i spašavanje u rudnicima obuhvaća: gradnju,
održavanje i korištenje rudnika sukladno posebnim propisima,
standardima i normativima iz područja rudarstva i nadzor nad
njihovom provedbom; uređenje jama, površinskih kopova,
muljišta i drugih rudarskih objekata od značenja za zaštitu od
poplava, požara, eksplozija i trovanja i dosljednu provedbu svih
propisa o rudarstvu; spašavanje zatrpanih, ozlijeđenih i
zatrovanih zaposlenika; pružanje prve medicinske pomoći
zatrovanim; pokop poginulih; raščišćavanje ruševina i sanaciju
jama, površinskih kopova i drugih objekata u kojima je nastala
nesreća; gašenje požara u jamama i na površinskim kopovima;
sprječavanje istjecanja toksičnih i drugih opasnih tvari iz
muljanih akumulacija i drugih rudarskih objekata i instalacija i
druge mjere kojima se može doprinijeti saniranju posljedica
izazvanih tim nesrećama.

Članak 102.

Zaštitu i spašavanje u rudnicima provode: pravne osobe i
inspekcijske službe iz područja rudarstva, građevinarstva,
vodoprivrede i druge pravne osobe koje obavljaju planiranje,
izgradnju i održavanje rudnika, postrojenja i objekata u
rudarstvu; službe zaštite i spašavanja u rudnicima, te službe iz
područja zdravstva, vatrogastva, građevinarstva i komunalne i
druge službe zaštite i spašavanja; pravne osobe opremljene i
osposobljene za ovu vrstu zaštite i spašavanja i specijalizirane
postrojbe civilne zaštite (za zaštitu od požara, na vodi i pod
vodom, za spašavanje s visina, prve medicinske pomoći,
spašavanje iz ruševina i asanaciju terena) i tijela uprave nadležna
za rudarstvo.
15) Zaštita bilja i biljnih proizvoda

Članak 103.

Zaštita i spašavanje bilja i biljnih proizvoda mjera je kojom
se provodi zaštita i spašavanje bilja i biljnih proizvoda od
radijacijske, kemijske i biološke kontaminacije i svih drugih
oblika zagađivanja, te zaraznih bolesti i štetočina.
Pod biljem i biljnim proizvodima u smislu stavka 1. ovoga
članka podrazumijeva se: povrće, voće, žitarice, ljekovito,
ukrasno, krmno, stočno i druge vrste bilja i zasada, šume i šumske
kulture, biljne sirovine, sjeme i gotovi proizvodi od bilja koji se
koriste za ishranu i liječenje.

Članak 104.

Zaštita i spašavanje bilja i biljnih proizvoda obuhvaća: izbor
optimalnih sorti bilja i pravilan uzgoj; korištenje zaštitnih
sredstava sukladno standardima i normativima iz područja
poljoprivrede, industrijske proizvodnje hrane, lijekova i
stočarstva; pravilno sušenje, silažu i skladištenje, čuvanje i
prijevoz sjemenskog bilja i gotovih proizvoda; zaštitu od požara,
te druge mjere kojima se osigurava zaštita bilja i biljnih
proizvoda od svih vrsta biljnih bolesti i štetočina i trovanja
sirovina i gotovih proizvoda; prekrivanja bilja, sjemena, rasada,
sirovina i gotovih proizvoda plastičnim folijama i drugim sličnim
materijalima radi zaštite od kontaminacije; sklanjanje bilja i
biljnih proizvoda u za to namijenjena skloništa ili utrapljivanje;
dekontaminacija, dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija
skladišta; sušenje, konzerviranje i prerada voća i povrća; ubiranje
jestivog i ljekovitog bilja, krmnog, stočnog i drugih vrsta bilja i
zasada u slučaju opasnosti od prirodnih i drugih nesreća.

Članak 105.

Zaštitu bilja i biljnih proizvoda organiziraju i provode tijela
uprave i općinske službe za upravu nadležne za poslove iz čl.
103. i 104. ovoga Zakona, te gospodarska društva iz područja
poljoprivrede, šumarstva i opskrbe; poljoprivredna gazdinstva i
individualni poljoprivredni proizvođači; druge stručne
poljoprivredne institucije; uzgajivači bilja i proizvođači hrane;
poljoprivredne službe zaštite i spašavanja i postrojbe civilne
zaštite (za zaštitu i spašavanje bilja i biljnih proizvoda, RKB
zaštitu, asanaciju terena).
4. Stožeri civilne zaštite

Članak 106.

Za upravljanje akcijama zaštite i spašavanja na teritoriju
Federacije, odnosno području kantona i općine, te za obavljanje
drugih poslova u zaštiti i spašavanju, sukladno zakonu i drugim
propisima, osnivaju se stožeri civilne zaštite kao operativnostruč
na tijela. Te stožere osnivaju Federacija, kantoni i općine.
Stožeri civilne zaštite funkcioniraju u miru samo onda kada
nadležno tijelo proglasi da je nastalo stanje prirodne i druge
nesreće na određenom području, odnosno kada treba preventivno
djelovati prije nastanka prirodne i druge nesreće, te vrijeme
vježbi civilne zaštite, a u ratu funkcioniraju stalno.

Članak 107.

Stožer civilne zaštite može se osnovati i u pravnim osobama
iz članka 32. ovoga Zakona, sukladno njihovim procjenama
ugroženosti, te u mjesnim zajednicama.
Ako se ne osnuje stožer civilne zaštite po odredbama stavka
1. ovoga članka, pravne osobe su dužne svojim općim aktom
odrediti tijelo koje će upravljati akcijama zaštite i spašavanja u
pravnoj osobi.
Ako je u istom objektu ili u više objekata na istom području
smješteno više pravnih osoba, može se osnovati zajednički stožer
civilne zaštite, o čemu sporazumno odlučuju nadležna tijela tih
pravnih osoba.

Članak 108.

U upravljanju akcijama zaštite i spašavanja stožeri civilne
zaštite iz čl. 106. i 107. ovoga Zakona obavljaju sljedeće poslove:
1) odlučuju o uporabi snaga i sredstava civilne zaštite na
zaštiti i spašavanju ugroženih i postradalih ljudi i
materijalnih dobara i te snage raspoređuju na ona
područja koja su ugrožena;
2) nalažu provedbu odgovarajućih mjera zaštite i spašavanja
i određuju snage i sredstva koje će provoditi te mjere;
3) usmjeravaju, koordiniraju i upravljaju akcijama zaštite i
spašavanja svih sudionika angažiranih na zaštiti i
spašavanju na svojem području;
4) rješavaju sva pitanja koja se tijekom provedbe djelatnosti
na zaštiti i spašavanju pojave u svezi angažiranja snaga i
sredstava civilne zaštite i provedbi mjera zaštite i
spašavanja i samozaštite građana.

Članak 109.

Pored poslova iz članka 108. ovoga Zakona, Federalni stožer
civilne zaštite (u daljnjem tekstu: Federalni stožer), obavlja i
sljedeće poslove:
1) nalaže kantonalnim i općinskim stožerima civilne zaštite i
službama zaštite i spašavanja, koje osniva Vlada
Federacije, poduzimanje mjera i djelatnosti na zaštiti i
spašavanju;
2) nalaže angažiranje snaga i sredstava civilne zaštite s
područja jednoga kantona na ugroženo područje drugoga
kantona;
3) nalaže angažiranje snaga i sredstava civilne zaštite
Federacije na pružanju pomoći Republici Srpskoj,
sukladno Sporazumu o suradnji entiteta u ostvarivanju
zadataka civilne zaštite;
4) na zahtjev nadležnih državnih tijela, angažira snage i
sredstva civilne zaštite Federacije u pomoći drugim
državama na saniranju posljedica prirodnih i drugih
nesreća.

Članak 110.

Pored poslova iz članka 108. ovoga Zakona kantonalni stožer
civilne zaštite, obavlja i sljedeće poslove:
1) nalaže općinskim stožerima civilne zaštite, stožerima
civilne zaštite pravnih osoba u kojima su ti stožeri
osnovani i službama zaštite i spašavanja koje osniva vlada
kantona da sudjeluju u poduzimanju mjera i djelatnosti na
zaštiti i spašavanju na određenome području;
2) nalaže angažiranje snaga i sredstava civilne zaštite s
područja jedne općine na ugroženo područje druge općine
na području kantona.

Članak 111.

Upravljanje akcijama zaštite i spašavanja, u tijelima uprave i
drugim tijelima vlasti i pravnim osobama, obavljaju i to:
1) u tijelu uprave i drugim tijelima vlasti - rukovoditelj tijela
uprave, odnosno drugog tijela vlasti putem povjerenika
civilne zaštite;
2) u pravnoj osobi - stožer civilne zaštite ako je osnovan,
odnosno ravnatelj ili drugo tijelo određeno općim aktom,
kada stožer nije osnovan - posredstvom povjerenika
civilne zaštite;
3) u mjesnoj zajednici - stožer civilne zaštite, a ako stožer
nije osnovan, povjerenik civilne zaštite.

Članak 112.

Ravnatelj Federalne uprave propisat će način rada i
upravljanja stožera civilne zaštite, te tijela iz članka 111. ovoga
Zakona.
Članak 113.
Federalni, kantonalni i općinski stožeri civilne zaštite sastoje
se od: zapovjednika, načelnika i članova stožera.
Članak 114.
Zapovjednika, načelnika i članove Federalnog stožera,
postavlja i razrješava Vlada Federacije.
Zamjenik premijera Vlade Federacije po položaju je
zapovjednik Federalnog stožera, a ravnatelj Federalne uprave po
položaju je načelnik stožera, s tim što zapovjednik Stožera i
načelnik Stožera ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda.
Tajnik Crvenog križa Federacije Bosne i Hercegovine po
funkciji je član Federalnog stožera.
Za članove Federalnog stožera postavljaju se pomoćnici
ministara i drugi rukovodni službenici iz federalnih
ministarstava i drugih federalnih tijela uprave i službenici
Federalne uprave, sukladno aktu o unutarnjoj organizaciji
Federalnog stožera, kojega donosi Vlada Federacije, na prijedlog
Federalne uprave.

Članak 115.

U uvjetima kada prirodna i druga nesreća zaprijeti ili nastane
iznenada, a zapovjednik nadležnog stožera civilne zaštite nije u
mogućnosti obavljati svoje dužnosti, načelnik stožera civilne
zaštite ovlašten je da u ime zapovjednika poduzima sve potrebne
mjere od značenja za zaštitu i spašavanje dok zapovjednik ne
počne obavljati svoju funkciju.
O poduzetim mjerama i postupcima iz stavka 1. ovoga članka
načelnik stožera civilne zaštite dužan je obavijestiti
zapovjednika stožera civilne zaštite, odmah kada zapovjednik
počne obavljati svoju funkciju.

Članak 116.

Postavljanje, razrješenje i popuna kantonalnih i općinskih
stožera civilne zaštite vrši se analognom primjenom kriterija iz
čl. 113. i 114. ovoga Zakona, sukladno aktima o unutarnjoj
organizaciji stožera i kadrovskim mogućnostima kantona
odnosno općina.

Članak 117.

Sastav i način popune stožera civilne zaštite u pravnim
osobama, u kojima se osnivaju ti stožeri, uređuje se općim aktom
pravnih osoba.
5. Povjerenici civilne zaštite

Članak 118.

Povjerenici civilne zaštite (u daljnjem tekstu: povjerenik),
određuju se u naselju, dijelu naselja, stambenim zgradama,
selima i zaseocima (u daljnjem tekstu: naselja), u tijelima uprave
i službama za upravu općine, drugim tijelima i ustanovama i
pravnim osobama u kojima se ne osniva stožer civilne zaštite.
U tijelima uprave i drugim tijelima i ustanovama i službama
za upravu određuje se jedan povjerenik za svako tijelo odnosno
svaku ustanovu, a ako je više tijela odnosno više ustanova
smješteno u istoj zgradi može se odrediti jedan zajednički
povjerenik za tu zgradu.
U većim pravnim osobama može se odrediti više
povjerenika, što se određuje prema vlastitoj procjeni pravne
osobe, s tim što se u obzir uzima broj zaposlenika, unutarnja
organizacija pravne osobe, te drugi uvjeti bitni za određivanje
broja povjerenika.

Članak 119.

Povjerenike postavlja i razrješava:
1) u tijelima uprave i drugim tijelima vlasti i ustanovamarukovoditelj
koji upravlja tijelom uprave odnosno
ustanove, a kada je više tijela smješteno u istoj zgradi -
sporazumno rukovoditelji koji upravljaju tim tijelima
odnosno ustanovama;
2) u pravnoj osobi - ravnatelj odnosno drugo tijelo određeno
općim aktom pravne osobe;
3) u naselju i službama za upravu općine - općinski načelnik,
na prijedlog službe civilne zaštite općine.

Članak 120.

Povjerenici u tijelima uprave i drugim tijelima vlasti,
ustanovama i pravnim osobama obavljaju poslove koji se odnose
na organiziranje i pripremanje mjera i djelatnosti na sudjelovanju
službenika i zaposlenika na provedbi osobne i kolektivne zaštite i
mjera zaštite i spašavanja u zgradama i objektima za koje su
zaduženi.
Povjerenici u naseljima obavljaju poslove koji se odnose na
organiziranje i poduzimanje neposrednih mjera na sudjelovanju
građana u provedbi samozaštite, te mjera zaštite i spašavanja koje
su od značenja za samozaštitu i sudjeluje u svim djelatnostima
civilne zaštite koje se provode u akcijama zaštite i spašavanja
ljudi i materijalnih dobara na određenom području, odnosno u
objektima za koje su zaduženi.
Planom zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća vrši
se određivanje broja povjerenika civilne zaštite, razrada njihovih
poslova i zadataka u miru, za vrijeme prirodnih nepogoda i
drugih nesreća, izravnoj ratnoj opasnosti i ratu, sukladno
propisima iz članka 121. ovoga Zakona.

Članak 121.

Ravnatelj Federalne uprave propisat će poslove i zadatke i
način rada povjerenika civilne zaštite iz članka 118. stavak 1.
ovoga Zakona.
6. Službe zaštite i spašavanja

Članak 122.

Službe zaštite i spašavanja, u pravilu, organiziraju se u
pravnim osobama iz članka 32. ovoga Zakona, čija je redovita
djelatnost od neposrednog značenja za zaštitu i spašavanje.
Službe zaštite i spašavanja obavljaju poslove zaštite i
spašavanja po pitanjima koja proizlaze iz osnovne djelatnosti
pravne osobe. Te poslove služba ostvaruje provedbom
preventivnih i operativnih mjera zaštite i spašavanja.
Preventivne mjere zaštite i spašavanja službe zaštite i
spašavanja ostvaruju provedbom odgovarajućih mjera,
postupaka i zadataka u okviru njihove redovite djelatnosti, a
kojima se može utjecati na sprječavanje nastanka određenih
pojava i opasnosti koje mogu izazvati prirodnu ili drugu nesreću i
čijim štetnim djelovanjem mogu biti ugroženi životi i zdravlje
ljudi i materijalnih dobara.
Operativne mjere zaštite i spašavanja, službe zaštite i
spašavanja ostvaruju provedbom odgovarajućih mjera,
postupaka i zadataka iz svojega djelokruga, od trenutka
angažiranja na zaštiti i spašavanju do otklanjanja nastalih
posljedica, odnosno do trenutka kada se ocijeni da prestaje
potreba za angažiranjem tih službi.
U službe iz stava 1. ovoga članka, u pravilu, raspoređuju se
zaposlenici pravne osobe u kojima se osnivaju te službe.

Članak 123.

Pravne osobe iz stavka 1. članka 122. ovoga Zakona, koje ne
organiziraju službe zaštite i spašavanja, u akcijama zaštite i
spašavanja imaju prava, obveze i odgovornosti službi zaštite i
spašavanja.
Funkciju službe zaštite i spašavanja može imati cijela pravna
osoba ili samo njihov dio čija je djelatnost od značenja za zaštitu i
spašavanje.
Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave, određuje
pravne osobe i udruge građana od kojih će se organizirati služba
zaštite i spašavanja, koja će djelovati na teritoriju Federacije, a
vlada kantona odnosno općinski načelnik određuje pravne osobe
i udruge građana u kojima će se organizirati službe zaštite i
spašavanja koje će djelovati na području kantona odnosno
općine.

Članak 124.

U slučaju kada ne postoje uvjeti za organiziranje službi
prema odredbama članka 122. stavak 1. ovoga Zakona, Vlada
Federacije, na prijedlog Federalne uprave, može sukladno
procjeni ugroženosti osnovati samostalne službe zaštite i
spašavanja koje će djelovati na teritoriju Federacije, a vlada
kantona odnosno općinski načelnik mogu organizirati te službe
za potrebe kantona odnosno općine.
Aktom iz stavka 1. ovoga članka, utvrđuje se naziv, sjedište,
zadaci, unutarnja organizacija i način upravljanja službom, broj
ljudi koji se angažiraju u službu i način popune, te materijalno -
tehnička i financijska sredstva potrebna za rad tih službi.
Dvije ili više općina mogu organizirati zajedničku službu
zaštite i spašavanja.

Članak 125.

Pravne osobe koje nisu obuhvaćene odredbama članka 32.
ovoga Zakona, a opremljena su i osposobljena za obavljanje
određenih poslova zaštite i spašavanja, mogu se angažirati,
sukladno planu zaštite od prirodnih i drugih nesreća, kao
ispomoć na zadacima zaštite i spašavanja, u uvjetima kada službe
iz čl. 122. i 124. ovoga Zakona nisu u mogućnosti same,
pravodobno i potpuno izvršiti sve zadatke zaštite i spašavanja na
kojima su angažirane.

Članak 126.

Ravnatelj Federalne uprave svojim propisom će bliže utvrditi
poslove i zadatke i način rada službi iz čl. 122. i 124. ovoga
zakona.
7. Postrojbe civilne zaštite

Članak 127.

Postrojbe civilne zaštite osnivaju se, opremaju i
osposobljavaju kao operativne snage radi neposrednog
angažiranja na izvršavanju zadataka zaštite i spašavanja ljudi i
materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, te otklanjanja
posljedica nastalih djelovanjem tih nesreća.
Postrojbe civilne zaštite osnivaju se kao postrojbe opće i
specijalizirane namjene.
Postrojbe opće namjene, u pravilu, osnivaju se na načelima
teritorijalne popune.
Postrojbe opće i specijalizirane namjene mogu se osnivati
kao timovi, odjeljenja i vodovi.

Članak 128.

Vrste, veličina i broj postrojbi civilne zaštite utvrđuju se
temeljem procjene ugroženosti po ljude i materijalna dobra koje
mogu nastati od prirodnih i drugih nesreća, te ljudskih,
materijalnih i drugih mogućnosti kojima raspolažu općine i
pravne osobe koje osnivaju te postrojbe.
Ako je u istom objektu smješteno više tijela uprave, službi za
upravu, ustanova i pravnih osoba, mogu se osnivati zajedničke
postrojbe opće namjene, o čemu sporazumno odlučuju nadležna
tijela tih tijela i pravnih osoba.

Članak 129.

Postrojbe opće namjene organiziraju se, opremaju i
obučavaju za izvršavanje zadataka na pružanju potpore u
provedbi mjera prve medicinske pomoći, za gašenje početnih i
manjih požara, zaštiti od poplava, spašavanju ugroženih iz
ruševina, izgradnji skloništa i zaklona, provedbi mjera RKB
zaštite, evakuaciji i zbrinjavanju ugroženih i stradalih, prijevozu
i opskrbi osnovnim sredstvima za ishranu, smještaj i zdravlje
ugroženog stanovništva, te zaštitu životinja.
Postrojbe opće namjene osnivaju se u općinama, a mogu se
osnivati i u tijelima uprave, službama za upravu, ustanovama i
pravnim osobama. Te postrojbe u općini osniva općinski
načelnik, a u tijelima uprave i ustanovama i pravnim osobama,
rukovoditelji tih organa, odnosno pravnih osoba.

Članak 130.

Postrojbe civilne zaštite specijalizirane namjene osnivaju
kanton i općina, sukladno vlastitim procjenama i potrebama, u
pravilu, kada snage i sredstva pravnih osoba i službe zaštite i
spašavanja, te postrojbe civilne zaštite opće namjene nisu
dovoljne za ostvarivanje učinkovite zaštite i spašavanja na
području kantona odnosno općine.
Postrojbe civilne zaštite specijalizirane namjene osnivaju se,
pripremaju, opremaju i obučavaju radi izvršavanja složenijih i
istovrsnih zadataka zaštite i spašavanja, čiji pripadnici pri
obavljanju tih poslova moraju imati odgovarajuće stručno znanje
i koristiti odgovarajuća tehnička sredstva i opremu.

Članak 131.

O osnivanju specijaliziranih postrojbi u kantonu odlučuje
vlada kantona na prijedlog uprave civilne zaštite kantona,
odnosno u općini općinski načelnik na prijedlog službe civilne
zaštite općine.
Specijalizirane postrojbe mogu se osnovati za:
1) zaštitu od požara;
2) prvu medicinsku pomoć;
3) zaštitu i spašavanje od NUS-a;
4) RKB zaštitu;
5) zaštitu i spašavanje iz ruševina;
6) asanaciju terena.
Prema vlastitim procjenama mogu se osnovati i druge
specijalizirane postrojbe.
Dvije ili više općina mogu organizirati zajedničke postrojbe
civilne zaštite opće i specijalizirane namjene.

Članak 132.

Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave, organizira
specijalizirane postrojbe civilne zaštite Federacije, koje
obavljaju složenije poslove zaštite i spašavanja na cijelom
teritoriju Federacije, kada nisu dovoljne specijalizirane potrojbe
i druge snage civilne zaštite kantona.
Prema ukazanoj potrebi, na zahtjev nadležnih tijela,
postrojbe iz stavka 1. ovoga članka, mogu se angažirati na
pružanju pomoći Republici Srpskoj i Distriktu Brčko Bosne i
Hercegovine, susjednim i drugim državama, sukladno
konvencijama i posebnim sporazumima o suradnji na zaštiti i
spašavanju od prirodnih i drugih nesreća.

Članak 133.

Ravnatelj Federalne uprave svojim propisom utvrdit će
poslove, zadatke i način rada postrojbi iz članka 127. ovoga
Zakona.
8. Upravljanje i uporaba snaga i sredstava civilne zaštite

Članak 134.

Kada nadležno tijelo proglasi da je na određenome području
nastala prirodna ili druga nesreća, aktiviraju se stožeri civilne
zaštite na tome području radi upravljanja akcijama zaštite i
spašavanja.
Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, stožeri civilne
zaštite mogu se aktivirati i u slučaju kada prijeti izravna opasnost
od nastanka prirodne i druge nesreće. Aktiviranje stožera civilne
zaštite u tim prilikama obavlja nadležna uprava civilne zaštite
odnosno služba zaštite i spašavanja općine, ovisno od područja
koje je ugroženo.

Članak 135.

U upravljanju akcijama zaštite i spašavanja svaki stožer
civilne zaštite poduzima one mjere i aktivnosti za koje je ovlašten
ovim i drugim zakonom i drugim propisima i općim aktima.

Članak 136.

Tijekom provedbe akcije zaštite i spašavanja, općinski
stožeri civilne zaštite dužni su provoditi odluke i naredbe
kantonalnog stožera civilne zaštite, a ti stožeri odluke i
zapovijedi Federalnog stožera.

Članak 137.

Angažiranje i uporaba snaga i sredstava civilne zaštite u
akcijama zaštite i spašavanja stožeri civilne zaštite provode na
temelju prethodno izvršene procjene o vrsti prirodne i druge
nesreće, području na kojemu djeluje ta nesreća i obujmu i vrsti
mogućih posljedica po ljude i materijalna dobra na ugroženom
području.

Članak 138.

Postrojbe i povjerenici civilne zaštite, službe zaštite i
spašavanja, te sredstva civilne zaštite upotrebljavaju se u svim
vrstama opasnosti u miru i ratu, kada ljudi i materijalna dobra
budu ugroženi prirodnim i drugim nesrećama, kao i za vrijeme
vježbi i drugih oblika obuke.
Postrojbe i povjerenici civilne zaštite koji su osnovani u
tijelima uprave i drugim tijelima, ustanovama, službama za
upravu i pravnim osobama upotrebljavaju se, sukladno
planovima zaštite i spašavanja, prvenstveno na zadacima zaštite
ljudi i materijalnih dobara tih tijela, ustanova i pravnih osoba, a
mogu se upotrijebiti i za izvršavanje zadataka i izvan tih tijela,
ustanova i pravnih osoba, o čemu odlučuje nadležni stožer
civilne zaštite koji upravlja akcijama zaštite i spašavanja na
određenom području.

Članak 139.

Postrojbe civilne zaštite i službe zaštite i spašavanja koje
osnivaju kantoni i općine, upotrebljavaju se na zadacima zaštite i
spašavanja na području kantona i općina koje su ih osnovale, s
tim što se te postrojbe i službe mogu upotrijebiti i na području
druge općine, odnosno području drugoga kantona, o čemu
odlučuje nadležni stožer civilne zaštite koji upravlja akcijama
zaštite i spašavanja na određenom području.

Članak 140.

Uporaba snaga i sredstava iz čl. 138. i 139. ovoga Zakona, na
zadacima zaštite i spašavanja na području općine odnosno
kantona, provodi se sukladno planovima zaštite i spašavanja
općine odnosno kantona.
Uporaba snaga i sredstava iz stavka 1. ovoga članka traje do
trenutka kada je završeno spašavanje ugroženih i stradalih ljudi i
materijalnih dobara, odnosno kada se ocijeni da dalju aktivnost
na obavljanju tih poslova i zadataka mogu uspješno provoditi
nadležna tijela i pravne osobe u okviru svoje redovite djelatnosti,
o čemu odlučuje nadležni stožer civilne zaštite.

Članak 141.

Naredbu o uporabi snaga i sredstava civilne zaštite i službi
zaštite i spašavanja na zadacima zaštite i spašavanja donosi:
1) za snage i sredstva iz članka 138. stavak 1. i članka 139.
ovoga Zakona za potrebe općine - općinski stožer civilne
zaštite, za potrebe kantona - kantonalni stožer civilne
zaštite, a za potrebe Federacije - Federalni stožer;
2) za snage i sredstva iz članka 138. stavak 2. ovoga Zakona,
za potrebe tijela i ustanova - rukovoditelji tih tijela i
ustanova, odnosno za potrebe službi za upravu - općinski
načelnik;
3) za potrebe pravne osobe - stožer civilne zaštite odnosno
ravnatelj ili drugo nadležno tijelo, ako stožer nije
osnovan.

Članak 142.

Tijekom vršenja poslova iz svoje nadležnosti, zapovijedanje
postrojbama civilne zaštite vrše zapovjednici tih postrojbi.
Za zapovijedanje postrojbama civilne zaštite zapovjednici
tih postrojbi odgovorni su stožeru civilne zaštite, koji upravlja
akcijama zaštite i spašavanja na području na kojemu su
angažirane te postrojbe.
Osobe raspoređene u postrojbe civilne zaštite dužne su
izvršavati zapovijedi zapovjednika postrojbe civilne zaštite u
koju su raspoređene, a postrojbe civilne zaštite dužne su
izvršavati zapovijedi nadležnog stožera civilne zaštite.
Nitko nije dužan i ne smije izvršiti naredbe ako je očito da bi
time počinio kazneno djelo ili kršio međunarodno humanitarno
pravo.

VII - POPUNA, MATERIJALNO OPREMANJE I
EVIDENCIJA

1. Popuna civilne zaštite

Članak 143.

Sukladno ovome Zakonu, obveznike civilne zašite na
dužnosti u civilnu zaštitu raspoređuju nadležna tijela, sukladno
propisu Vlade Federacije o kriterijima i normativima
raspoređivanja građana i materijalnih sredstava u oružane snage i
druge potrebe obrane, i to:
1) građane - vojne obveznike, u civilnu zaštitu raspoređuju
nadležne organizacijske postrojbe Federalnog ministarstva
obrane, na zahtjev tijela uprave, ustanove ili pravne
osobe, koji traže popunu putem službe civilne zaštite
općine, odnosno uprave civilne zaštite kantona ili
Federalne uprave;
2) građane - koji nisu vojni obveznici u civilnu zaštitu
raspoređuju službe civilne zaštite općine na čijem
području građanin ima prebivalište, a na zahtjev
zainteresiranog tijela uprave, ustanove ili druge pravne
osobe ili samoinicijativno.
Na zahtjev nadležne službe civilne zaštite općine, odnosno
uprave civilne zaštite kantona ili Federalne uprave, nadležna će
policijska uprava omogućiti korištenje službenih podataka o
prebivalištu građana iz stavka 1. točka 2. ovoga članka.
Pripadnici stožera i postrojbi civilne zaštite, te pripadnici
civilne zaštite koji su raspoređeni i osposobljeni za specijalne
dužnosti u civilnoj zaštiti ne mogu se raspoređivati ni na kakve
druge poslove obrane bez prethodne suglasnosti nadležne uprave
civilne zaštite, odnosno službe civilne zaštite općine.
2. Materijalno opremanje

Članak 144.

Stožeri, službe zaštite i spašavanja, postrojbe i povjerenici
civilne zaštite opremaju se odgovarajućom opremom i
materijalno-tehničkim sredstvima koja su neophodna za njihovu
osobnu zaštitu i za izvršavanje zadataka civilne zaštite iz njihove
nadležnosti.
Vrsta i količina sredstava i opreme iz stavka 1. ovoga članka
utvrđuje se materijalnim formacijama, koje utvrđuje tijelo koje ih
organizira, sukladno okvirnoj osobnoj i materijalnoj formaciji
stožera, službi i postrojbi, te materijalnoj formaciji povjerenika
civilne zaštite, koje donosi ravnatelj Federalne uprave.

Članak 145.

Prilikom izvršavanja zadataka civilne zaštite, pripadnici
stožera, službi zaštite i spašavanja, postrojbe i povjerenici civilne
zaštite nose odjeću civilne zaštite na kojoj je na vidnome mjestu
istaknut znak civilne zaštite.
Radi identificiranja i utvrđivanja položaja pripadnici civilne
zaštite tijekom izvršavanja zadataka civilne zaštite, dužni su
nositi identifikacijsku iskaznicu pripadnika civilne zaštite, čiji je
oblik i sadržaj usuglašen s Dopunskim protokolom I uz Ženevsku
konvenciju o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 12.
kolovoza 1949. godine.
Ravnatelj Federalne uprave donosi propis o odjeći i obući i
oznakama specijalnosti postrojbi i zapovjednih dužnosti
pripadnika civilne zaštite, te propis o načinu uporabe znaka
civilne zaštite u miru i ratu i veličini i sadržaju identifikacijske
iskaznice za pripadnike civilne zaštite.

Članak 146.

Sredstva i oprema za namjene iz čl. 144. i 145. ovoga Zakona
osiguravaju, i to:
1) Pravne osobe iz članka 32. ovoga Zakona, rasporedom
vlastitih materijalno-tehničkih sredstava za te namjene;
2) rasporedom materijalnih sredstava i opreme iz popisa,
sukladno propisu iz članka 16. stavak 3. ovoga Zakona;
3) nabavkom novih nedostajućih sredstava i opreme.

Članak 147.

Na sredstva i opremu koja služi isključivo za potrebe civilne
zaštite se ne plaćaju ca rine i porezi.
Federalni ministar financija - federalni ministar finansija, na
prijedlog ravnatelja Federalne uprave, određuje materijalnotehnič
ka sredstva i opremu za potrebe civilne zaštite na koja se ne
plaćaju ca rine i porezi.
3. Evidencija

Članak 148.

O pripadnicima stožera, službi zaštite i spašavanja, postrojbi
i povjerenika civilne zaštite, službe civilne zaštite općina i uprave
civilne zaštite kantona vode evidencije, sukladno propisu o
sadržaju i načinu vođenja evidencije koji donosi ravnatelj
Federalne uprave.

VIII - MOTRENJE I UZBUNJIVANJE

Članak 149.

U sastavu Federalne uprave, uprave civilne zaštite kantona i
službe civilne zaštite općine organiziraju se službe motrenja i
uzbunjivanja (u daljnjem tekstu: služba MiU).
Služba MiU-a vrši motrenje, otkrivanje i praćenje opasnosti
od prirodnih i drugih nesreća, te pravodobno izvješćuje nadležna
tijela i uzbunjuje stanovništvo o predstojećoj ili nastaloj
opasnosti.
Dvije ili više susjednih općina, a osobito u gradovima
podijeljenim na općine, mogu osnovati zajednički centar MiU, o
čemu sporazumno odlučuju općinski načelnici tih općina.

Članak 150.

Službu MiU čine:
1) centri MiU-a;
2) motriteljske postrojbe i
3) motriteljska mreža.

Članak 151.

Centri MiU u Federalnoj upravi i kantonalnoj upravi civilne
zaštite funkcioniraju i u miru i u ratu neprekidno 24 sata svaki
dan, a centri MiU u općini u miru rade prema potrebi, a najmanje
osam sati svaki radni dan.
Pri određivanju duljine radnog vremena centra MiU općine u
miru polazi se od procjene stupnja ugroženosti i drugih kriterija
koji mogu biti od značenja za određivanje radnog vremena tog
centra, veličine općine, broja stanovnika i drugih činjenica.
Broj službenika u centru MiU općine u miru određuje se na
temelju vlastite procjene svake općine, s tim što obvezno mora
biti zaposlena najmanje jedna osoba, a u ratu ti centri
funkcioniraju u punom sastavu neprekidno 24 sata svaki dan.
U slučaju prirodnih i drugih nesreća mobiliziraju se
pripadnici centra MiU općine do punog ustroja od pet pripadnika,
koji rade 24 sata svaki dan do dana prestanka stanja proglašene
prirodne i druge nesreće.

Članak 152.

Centri MiU prikupljaju i obrađuju podatke o svim oblicima
opasnosti, vrše uzbunjivanje i upozoravanje građana, prenose
naredbe nadležnog stožera civilne zaštite, oglašavaju prestanak
opasnosti te primaju, pripremaju i šalju izvješća o poduzetim
mjerama, provedenoj mobilizaciji i drugim mjerama i
aktivnostima nadležnim tijelima vlasti, susjednim općinskim
centrima MiU, te centrima MiU kantona odnosno centru MiU
Federacije.
Ravnatelj će Federalne uprave propisati listu pitanja za rad
centara MiU i način rada tih centara.

Članak 153.

Operativni centri motrenja i uzbunjivanja Vojske Federacije
dužni su centrima MiU dostavljati podatke o stanju u zračnom
prostoru i drugim pitanjima od značenja za zaštitu i spašavanje
(požar, zarazne bolesti ljudi i stoke, RKB zaštita i dr.).

Članak 154.

Za potrebe rada centara MiU organiziraju se i održavaju
vlastite veze, koje u uvjetima prirodnih i drugih nesreća koriste
stožeri civilne zaštite općina, kantona i Federacije u upravljanju
akcijama zaštite i spašavanja.
Centri MiU koriste frekventni spektar elektromagnetnih
radijskih valova, koje im za potrebe upravljanja akcijama zaštite i
spašavanja odobrava tijelo uprave nadležno za promet i
komunikacije.
Centri MiU pri obavljanju svojih zadataka koriste veze
javnih telekomunikacijskih pravnih osoba, radija i televizije,
elektroprivrede, željeznice, federalnih i kantonalnih tijela uprave
i drugih posjednika veza.
Služba MiU može imati posebne veze namijenjene za zaštitu
i spašavanje za čije se korištenje ne plaćaju nikakve dažbine.
Posjednici sustava veza iz stavka 3. ovoga članka, dužni su
centru MiU-a omogućiti prvenstveno korištenje tih veza, a na
zahtjev Federalnog stožera osloboditi zauzete kanale veza i
ustupiti ih na korištenje centrima MiU-a.

Članak 155.

Motriteljske postrojbe osnivaju u pravilu općine, a mogu ih
osnivati i kantoni za potrebe općina na svome području.
Motriteljske postrojbe mobiliziraju se u slučaju prirodnih i
drugih nesreća koje mogu ugroziti ljude i materijalna dobra.

Članak 156.

Motriteljske postrojbe namijenjene su da neposredno i
pravodobno uočavaju određene pojave i opasnosti na određenom
području i podatke o tim pojavama sredstvima veze, ili na drugi
pogodan i brz način, odmah dostavljaju centru MiU općine.
Motriteljske postrojbe iz stavka 1. ovoga članka moraju biti
osposobljene i opremljene potrebnim tehničkim sredstvima.

Članak 157.

Motriteljsku mrežu čine:
1) uprave civilne zaštite, službe civilne zaštite i stožeri
civilne zaštite;
2) tijela unutarnjih poslova;
3) profesionalne vatrogasne postrojbe i dragovoljna
vatrogasna društva;
4) službe za RKB zaštitu;
5) seizmološke službe;
6) hidrometeorološke službe;
7) službe koje se bave ekološkom zaštitom;
8) zdravstvene i veterinarske službe;
9) pošta i telekomunikacije (PTT);
10) radio i televizija (RTV);
11) željezničke, cestovne, zračne i pomorske pravne osobe;
12) pravne osobe iz područja industrije, energije i rudarstva; i
13) pravne osobe poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i
druga.
Pored tijela i službi iz stavka 1. ovoga članka motriteljsku
mrežu čine udruge građana (gorska služba spašavanja, planinari,
speleolozi, alpinisti, ra dio-amateri i sl.) i pravne osobe, koje uoče
ili imaju zadaću motriti, pratiti i utvrđivati određene pojave i
događaje koji na bilo koji način mogu ugroziti građane i
materijalna dobra.

Članak 158.

Motriteljska mreža iz članka 157. ovoga Zakona, dužna je
centrima MiU redovito i po potrebi dostavljati:
1) izvješća, odluke i naredbe o provedenim mjerama zaštite i
spašavanja, te podatke o drugim djelatnostima koje se
provode radi zaštite i spašavanja;
2) podatke o otkrivenim i primijećenim opasnostima od
prirodnih nepogoda (potresa, poplava, tuča, klizanja tla i
dr.), tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća (rušenja
brana i nasipa, prometne nezgode, nesreće u rudnicima,
požari i dr.) i posljedica tih opasnosti, te poduzimanje
mjera za ublažavanje posljedica opasnosti;
3) podatke o utvrđenim opasnostima i izvješća o njihovom
nastanku, postupcima građana i prestanku opasnosti;
4) podatke o otkrivanju prisustva i praćenju
radijacijsko-biološko-kemijskih opasnosti;
5) prikupljene i obrađene podatke o opasnostima i drugim
pojavama od interesa za zaštitu i spašavanje.
Dostava podataka iz stavka 1. ovoga članka vrši se bez
naknade.
Federalna uprava propisuje koja su tijela, službe i pravne
osobe iz članaka 157. ovoga Zakona dužne, na vlastiti trošak,
povezati se posebnim sustavom veza i drugim tehničkim
sredstvima s nadležnim centrom MiU.

Članak 159.

Uzbunjivanje se vrši znakovima za uzbunjivanje koji su
jedinstveni za Federaciju.
Znake za uzbunjivanje i postupke građana u slučaju
opasnosti propisuje ravnatelj Federalne uprave.
Stanovništvo Federacije obvezno se upoznaje sa znacima za
uzbunjivanje putem isticanja tih znakova na vidnim mjestima u
zgradama i drugim objektima gdje ljudi stanuju i rade.

Članak 160.

Za uzbunjivanje građana organiziraju se i osiguravaju
odgovarajuća tehnička i druga sredstva čiju funkcionalnu
provjeru ispravnosti i tekuće održavanje obavljaju nadležni
centri MiU.
Centar MiU koji je dao znak opasnosti je neposredno nakon
davanja znaka dužan upoznati građane i tijela vlasti putem
elektronskih medija o razlozima davanja znaka opasnosti.
Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave, propisuje
kriterije za ugradnju i održavanje sredstava za uzbunjivanje.

Članak 161.

Obavještavanje građana o opasnostima provodi se putem ra -
dio i TV postaja, razglasnim postajama i drugim pogodnim
zvučnim sredstvima.
Ra dio i TV postaje dužne su određene obavijesti objaviti
odmah, odnosno prekinuti emitiranje emisija kako bi se
obavijesti koje daju centri MiU brzo prenijele građanima.

Članak 162.

Elektroprivreda, vodoprivreda i druge pravne osobe koje
koriste hidro-sustave ili proizvodne pogone posebne namjene
dužni su osigurati pravodobno izvješćivanje i, po potrebi,
uzbunjivanje građana o opasnostima koje se mogu izazvati u
hidro-sustavima ili u posebnim proizvodnim pogonima.
Pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka, dužna su svojim
sredstvima izgrađivati, održavati i dorađivati sredstva za
uzbunjivanje u područjima koja mogu biti ugrožena.

Članak 163.

Vlasnici poslovnih, stambenih i drugih objekata dužni su
ustupiti dio prostora za instaliranje naprava i sredstava za potrebe
službe MiU.
Građani kao vlasnici stambenih objekata mogu ustupiti dio
prostora za instaliranje naprava i sredstava za potrebe službe
MiU, ako se to ne može riješiti na drugi način.
Rješenje o postavljanju sredstava i drugih naprava iz st. 1. i 2.
ovoga članka donosi služba civilne zaštite općine.

IX - OBUČAVANJE I OSPOSOBLJAVANJE

Članak 164.

Radi stjecanja stručnih znanja i vještina za zaštitu i
spašavanje građani su dužni obučavati se i osposobljavati,
sukladno nastavnom planu i programu kojega donosi ravnatelj
Federalne uprave.
Obučavanje građana za osobnu i uzajamnu zaštitu može se
vršiti i putem sredstava masovnog informiranja (ra dio, TV) i na
drugi pogodan način.
Pripadnici stožera, službi zaštite i spašavanja, postrojbi i
povjerenici civilne zaštite dužni su obučavati se i osposobljavati
za izvršavanje svojih zadataka u civilnoj zaštiti.
Pored obveze iz stavka 3. ovoga članka zapovjednici,
načelnici i članovi stožera i zapovjednici postrojbi civilne zaštite,
rukovoditelji službi zaštite i spašavanja i rukovoditelji
specijalnim materijalno-tehničkim sredstvima dužni su
obučavati se na specijalističkim tečajevima koji se, u pravilu,
organiziraju svake druge godine.
Obučavanje i osposobljavanje iz st. 2. i 3. ovoga članka vrši
se po nastavnim planovima i programima koje donosi ravnatelj
Federalne uprave.

Članak 165.

Za potrebe obučavanja i osposobljavanja iz članka 164.
ovoga Zakona osniva se Federalni centar za obuku za zaštitu i
spašavanje (u daljnjem tekstu: Federalni centar) koji se nalazi u
sastavu Federalne uprave, a kantoni mogu osnivati cen tre za
obuku za vlastite potrebe.
Pored poslova obučavanja i osposobljavanja iz članka 164.
ovoga Zakona, Federalni centar obavlja i sljedeće poslove:
1) priprema i izdaje publikacije i stručnu literaturu za obuku;
2) obučava za potrebe pravnih osoba, nevladinih
organizacija i drugih organizacija od značenja za zaštitu i
spašavanje;
3) tiska propise i publikacije za obuku;
4) provodi Program svjesnosti o opasnosti od mina i obavlja
druge poslove u svezi obuke;
5) ispituje zaštitnu i spasilačku opremu ako za to ispunjava
zakonom propisane uvjete.
Poslovi iz ovog članka obavljaju se uz naknadu koja se
utvrđuje ugovorom. Ostvarena sredstva se koriste za potrebe
Federalnog centra.

Članak 166.

Federalna uprava, u suradnji s federalnim ministarstvima i
drugim tijelima federalne uprave u okviru njihova djelokruga,
obavlja obučavanje njihovih službenika i namještenika za
osobnu i uzajamnu zaštitu i osposobljava federalne službe zaštite
i spašavanja koje osniva Vlada Federacije, sukladno članku 124.
ovoga Zakona.
Obučavanje i osposobljavanje stožera i postrojbi civilne
zaštite, službi zaštite i spašavanja i povjerenika civilne zaštite u
kantonu i općini, te građana za osobnu i uzajamnu zaštitu
obavljaju uprave civilne zaštite kantona, odnosno službe civilne
zaštite općine.

Članak 167.

U osnovnom obrazovanju obvezatno se obrađuju osnovna
znanja o opasnostima od prirodnih i drugih nesreća i načinu
zaštite od tih nesreća.
U srednjem i visokom obrazovanju obvezatno se izučavaju
znanja i vještine o zaštiti od prirodnih i drugih nesreća.
Federalna uprava, u suradnji s Federalnim ministarstvom
obrazovanja, znanosti, kulture i športa i odgovarajućim tijelima
uprave kantona nadležnim za obrazovanje, sudjeluje u
utvrđivanju programskih sadržaja i fonda sati za obučavanje za
zaštitu i spašavanje osoba iz st. 1. i 2. ovoga članka.

X - PROGRAMIRANJE I PLANIRANJE

Članak 168.

Organiziranje i provedba zaštite i spašavanja od prirodnih i
drugih nesreća obavlja se na temelju programa i planova zaštite i
spašavanja od prirodnih i drugih nesreća.

Članak 169.

Federalnim programom određuju se ciljevi, politika i
strategija zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u
Federaciji za najmanje pet godina.
Federalni pro gram obvezno sadrži:
1) elemente za procjenu ugroženosti;
2) procjenu ugroženosti;
3) podatke o stanju ustrojavanja i provedbe zaštite i
spašavanja od prirodnih i drugih nesreća;
4) podatke o stupnju zaštite i spašavanja od pojedinih
prirodnih i drugih nesreća;
5) temeljne ciljeve, zadatke i način ostvarivanja zaštite i
spašavanja;
6) preventivne mjere zaštite i spašavanja koje će se
provoditi;
7) smjernice za ustrojavanje snaga i sredstava za zaštitu i
spašavanje;
8) smjernice za izradu programa obučavanja i
osposobljavanja pripadnika civilne zaštite i stanovništva;
9) smjernice za istraživačku i razvojnu djelatnost u području
zaštite i spašavanja;
10) analizu očekivanih troškova sa izvorima financiranja.

Članak 170.

Zadaci utvrđeni u Federalnom programu razrađuju se u
Federalnom planu.
Federalni plan sadrži:
1) dokumente o motrenju i uzbunjivanju;
2) dokumente o mobilizaciji i aktiviranju;
3) dokumente o provedbi aktivnosti za zaštitu i spašavanje;
4) dokumente o mjerama zaštite i spašavanja;
5) dokumenti podataka o nositeljima aktivnosti, opremi i
drugim materijalnim sredstvima za zaštitu i spašavanje.

Članak 171.

Planiranje zaštite i spašavanja mora se zasnivati na
procjenama ugroženosti i drugim stručnim podlogama.
Procjenu ugroženosti Federacije od prirodnih i drugih
nesreća izrađuje Federalna uprava, u suradnji s federalnim
ministarstvima, ovisno od područja koje su u njihovoj
nadležnosti.
Ravnatelj Federalne uprave propisuje metodologiju za
izradu procjena ugroženosti od prirodnih i drugih nesreća, za
Federaciju, kanton i općinu.

Članak 172.

Planovima zaštite i spašavanja osigurava se ustroj i
usklađeno djelovanje za sprječavanje nesreća, odnosno
smanjenje njihovih posljedica i što brže osiguravanje osnovnih
uvjeta za život u slučaju prirodne ili druge nesreće.
Federalni plan izrađuje Federalna uprava, u suradnji s
federalnim ministarstvima, a donosi ga Vlada Federacije.
Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave, utvrđuje
sadržaj i način izrade planova zaštite i spašavanja od prirodnih i
drugih nesreća.

Članak 173.

Kantoni donose svoje programe i planove zaštite i spašavanja
od prirodnih i drugih nesreća, sukladno ovome Zakonu i drugim
propisima.
Kantonalni programi i planovi moraju biti usuglašeni s
Federalnim programom i Federalnim planom.
Procjenu ugroženosti kantona i kantonalne programe i
planove izrađuje kantonalna uprava civilne zaštite, u suradnji s
Broj 39 - Strana 2152 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 08. 08. 2003.
kantonalnim ministarstvima, ovisno od područja koja su u
njihovoj nadležnosti.
Na prijedlog vlade kantona programe kantona donosi
skupština kantona.
Kantonalne planove donosi vlada kantona na prijedlog
kantonalne uprave civilne zaštite.

Članak 174.

Općine donose svoje programe i planove zaštite i spašavanja
od prirodnih i drugih nesreća, sukladno ovome Zakonu i drugim
propisima.
Općinski programi i planovi moraju biti usuglašeni s
kantonalnim programima i planovima.
Procjenu ugroženosti općine i općinske programe i planove
zaštite i spašavanja izrađuje služba civilne zaštite općine, u
suradnji sa službama za upravu općine, ovisno od područja koja
su u njihovoj nadležnosti.
Na prijedlog općinskog načelnika, općinsko vijeće donosi
općinski pro gram zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih
nesreća.
Općinski plan zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih
nesreća donosi općinski načelnik na prijedlog službe civilne
zaštite općine.

XI - MOBILIZACIJA SNAGA I SREDSTAVA CIVILNE
ZAŠTITE

Članak 175.

Kada se procijeni ili utvrdi da postoji mogućnost nastanka
neke prirodne i druge nesreće, nadležni stožeri civilne zaštite i
druga tijela za stručno-operativno upravljanje akcijama zaštite i
spašavanja, obvezni su poduzeti odgovarajuće mjere
pripravnosti utvrđene planom zaštite i spašavanja od prirodnih i
drugih nesreća.
Na području na kojem prijeti izravna opasnost odlukom
nadležnog stožera civilne zaštite mogu se aktivirati pojedini
dijelovi službe MiU radi praćenja nastajanja ili širenja prirodne
ili druge nesreće.

Članak 176.

Građani, pripadnici stožera, postrojbi i povjerenici civilne
zaštite, službe zaštite i spašavanja, gospodarska društva,
društvene i humanitarne organizacije i druge pravne osobe dužni
su, sukladno uvjetima propisanim zakonom i bez posebnog
poziva, poduzimati potrebne mjere zaštite i spašavanja, ako
prirodna i druga nesreća zaprijeti ili nastupi iznenada, te su o
tome obvezni odmah, na najbrži način, obavijestiti najbliži centar
MiU ili službu civilne zaštite općine odnosno policiju.

Članak 177.

Mobilizacija obuhvaća postupke, zadatke i aktivnosti koje po
zapovijedi nadležnog tijela, koji je odlučio o proglašenju
prirodne ili druge nesreće, provode stožeri, postrojbe i
povjerenici civilne zaštite i službe zaštite i spašavanja, te
rukovoditelji određenih pravnih osoba, sukladno svojim
planovima kojima se osigurava ustrojeno aktiviranje i uporaba
snaga i sredstava civilne zaštite na zaštiti i spašavanju.
Mobilizacija započinje primitkom zapovijedi, a okončava se
u vremenu koje je određeno u planu mobilizacije.
Ustrojstvo i način primitka i prijenosa zapovijedi i provedbe
mobilizacije u civilnoj zaštiti propisuje ravnatelj Federalne
uprave.

Članak 178.

Vlasnici i korisnici nekretnina dužni su omogućiti da se na
njihovim nekretninama obavljaju radovi neophodni za zaštitu i
spašavanje od prirodnih i drugih nesreća i opasnosti (rušenje
objekata, uklanjanje materijala, rušenje stabala i sl.), koje
zapovijedi nadležni stožer civilne zaštite.
Vlasnici i korisnici opreme, odnosno materijalno-tehničkih
sredstava (strojevi, cisterne, motorna vozila, zaprege, alati,
sredstva veze i dr.) potrebna za zaštitu i spašavanje od prirodnih i
drugih nesreća, dužni su tu opremu i sredstva zajedno s
potrebnim ljudstvom staviti na raspolaganje stožeru civilne
zaštite, koji upravlja akcijama zaštite i spašavanja na određenom
području. O izuzetoj opremi i sredstvima stožer vodi
odgovarajuću evidenciju.
Vlasnici zaliha hrane, medicinske opreme i lijekova, odjeće,
obuće, građevnog i drugog materijala neophodnog za zaštitu i
spašavanje ugroženog ili postradalog stanovništva, dužni su ta
sredstva i materijale staviti na raspolaganje nadležnom stožeru
civilne zaštite koji upravlja akcijama zaštite i spašavanja. O
izuzetoj hrani, opremi, sredstvima i materijalu stožer vodi
odgovarajuću evidenciju.

XII - FINANCIRANJE I NAKNADE

1. Financiranje civilne zaštite

Članak 179.

Zaštita od prirodnih i drugih nesreća financira se iz:
1) proračuna Federacije, kantona i općina;
2) sredstava pravnih osoba;
3) osiguranja;
4) dragovoljnih priloga;
5) međunarodne pomoći;
6) drugih izvora utvrđenih ovim i drugim zakonom.

Članak 180.

Sva gospodarska društva i građani koji obavljaju samostalnu
djelatnost dužni su plaćati poseban porez za zaštitu od prirodnih i
drugih nesreća u visini od 0,5 % od osnovice koju čine isplaćene
netto plaće zaposlenika u radnom odnosu i svih osoba
angažiranih po ugovoru o obavljanju privremenih i povremenih
poslova i po ugovoru o djelu.
Porez iz stavka 1. ovoga članka obračunava se i uplaćuje
istodobno s isplatom plaće.
Za porez koji obveznik nije uplatio u propisanome roku plaća
se kamata po stopi od 0,06 % dnevno za svaki dan zakašnjenja.
Sredstva ostvarena po odredbama st. 1. do 3. ovoga članka se
posebno evidentiraju u proračunu Federacije. Od evidentiranih
sredstava iz stavka 4. ovoga članka, 20 % pripada Federaciji i
služe isključivo za namjene iz članka 182. toč. 2. do 5; 30 %
kantonu i služe isključivo za namjene iz članka 183. toč. 2. do 6; a
50 % općini u kojoj su ta sredstva ostvarena i služe isključivo za
namjene iz članka 184. ovoga Zakona.
Vlada Federacije, na prijedlog Federalne uprave, utvrđuje
uvjete i način korištenja sredstava ostvarenih po osnovi
posebnog poreza iz stavka 1. ovoga članka.
Federalni ministar financija - federalni ministar finansija
donijet će propis o načinu obračunavanja i uplati posebnog
poreza iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 181.

U proračunu Federacije osiguravaju se potrebna financijska
sredstva za financiranje obveza Federacije utvrđenih u članku
182. ovoga Zakona.
U proračunu kantona osiguravaju se potrebna sredstva za
financiranje obveza iz članka 183., a u proračunu općine za
obveze utvrđene u članku 184. ovoga Zakona.
Federalna uprava, uprave civilne zaštite kantona i službe
civilne zaštite općina mogu ostvarivati dodane prihode od
obavljanja svoje osnovne djelatnosti koji će služiti isključivo za
financiranje potreba iz čl. 182. do 184. ovoga zakona.
Sredstva namijenjena za financiranje zaštite i spašavanja,
propisana posebnim zakonom, poput "markica solidarnosti" ili
dio naplaćene premije osiguranja od požara i druga sredstva
predviđena za te namjene, naplaćuju se i koriste za potrebe
civilne zaštite za namjene utvrđene u ovome Zakonu.

Članak 182.

Federacija financira:
1) ustrojavanje, opremanje i rad Federalne uprave;
2) pripremanje, opremanje i obuku Federalnog stožera,
službi zaštite i spašavanja i specijaliziranih postrojbi
civilne zaštite koje osniva Federacija i troškove njihovog
sudjelovanja u provedbi mjera zaštite i spašavanja na
zapovijed Federalnog stožera;
3) pružanje materijalne pomoći službama zaštite i
spašavanja, a osobito za nabavku specifične opreme i
obuku njezinih članova za uporabu te opreme;
4) pružanje materijalne pomoći kantonima i općinama za
uklanjanje posljedica koje su nastale od prirodnih i drugih
nesreća, sprječavanja nastajanja daljih šteta i osiguranja
osnovnih uvjeta za život ljudi na ugroženom području;
5) istraživačke i razvojne projekte od značenja za
ustrojavanje i provedbu zaštite i spašavanja od prirodnih i
drugih nesreća;
6) prema potrebi, pružanje financijske potpore kantonima i
općinama za opremanje i obuku službi zaštite i spašavanja
i postrojbi civilne zaštite, te istraživačkih i razvojnih
projekata od značenja za ustrojavanje i provedbu zaštite i
spašavanja od prirodnih i drugih nesreća;
7) obučavanje kantonalnih stožera civilne zaštite za
koordinaciju, usmjeravanje i vođenje akcija zaštite i
spašavanja sukladno članku 164. stavak 5. ovoga Zakona;
8) druge potrebe zaštite i spašavanja, sukladno zakonu ili
drugim propisima.

Članak 183.

Kanton financira:
1) opremanje, obučavanje i rad uprave civilne zaštite
kantona;
2) pripremanje, opremanje i obuku kantonalnog stožera,
službi zaštite i spašavanja i postrojbi civilne zaštite koje
ustrojava kanton, te troškove koji nastaju tijekom
njihovog sudjelovanja u provedbi mjera zaštite i
spašavanja na zapovijed kantonalnog stožera civilne
zaštite;
3) opremanje i osposobljavanje gospodarskih društava i
drugih pravnih osoba u dijelu kada postavljene zadaće tim
društvima nadilaze njihove materijalne mogućnosti;
4) izgradnju i održavanje javnih skloništa;
5) saniranje dijela šteta nastalih prirodnom ili drugom
nesrećom, sukladno svojim materijalnim mogućnostima;
6) istraživačke i razvojne projekte od značenja za
ustrojavanje i provedbu zaštite i spašavanja od prirodnih i
drugih nesreća;
7) obuka stanovništva;
8) prema potrebi, pružanje financijske potpore općinama u
ostvarivanju njihovih zadataka zaštite i spašavanja;
9) druge potrebe zaštite i spašavanja, sukladno zakonu ili
drugim propisima.

Članak 184.

Općina financira:
1) opremanje, obučavanje i rad službe civilne zaštite općine;
2) pripremanje, opremanje i obuku općinskih stožera civilne
zaštite, službi zaštite i spašavanja i postrojbi civilne zaštite
koje ustrojava općina i povjerenika civilne zaštite općine,
te troškove koji nastanu tijekom njihovog sudjelovanja u
provedbi mjera zaštite i spašavanja na zapovijed
općinskog stožera civilne zaštite;
3) opremanje pravnih osoba u dijelu kada postavljene
zadatke tim osobama nadilaze njihove materijalne
mogućnosti;
4) prilagođavanje i održavanje drugih zaštitnih objekata
potrebama sklanjanja ljudi i materijalnih dobara;
5) nabavku i održavanje sustava za uzbunjivanje
stanovništva;
6) saniranje dijela šteta nastalih prirodnom i drugom
nesrećom, sukladno svojim materijalnim mogućnostima;
7) druge potrebe zaštite i spašavanja, sukladno zakonu ili
drugim propisima.

Članak 185.

Pravne osobe iz vlastitih sredstava financiraju troškove koji
se odnose na pripremanje i opremanje stožera, povjerenika i
postrojbi civilne zaštite koje osnivaju radi zaštite i spašavanja
vlastitog ljudstva, imovine i drugih materijalnih dobara od
opasnosti i djelovanja prirodnih i drugih nesreća.
2. Naknade u civilnoj zaštiti

Članak 186.

Građani kada sudjeluju u zaštiti vlastite imovine i drugih
materijalnih dobara u naselju u kojem žive i pravne osobe kada
štite vlastita sredstva i imovinu i druga materijalna dobra koja
koriste u svojem radu nemaju pravo na naknadu za sudjelovanje u
tim akcijama zaštite i spašavanje od prirodnih i drugih nesreća.

Članak 187.

Građani i pravne osobe imaju pravo na naknadu za
materijalna sredstva, stoku i opremu koja je dana na korištenje
civilnoj zaštiti tijekom sudjelovanja u akcijama zaštite i
spašavanja, vježbi ili obuke, kao i naknadu za nastale štete po tom
temelju, sukladno propisu Vlade Federacije iz članka 16. stavak
3. ovoga Zakona.
Građani i pravne osobe čija je hrana i druga materijalna
sredstva iz članka 178. st. 2. i 3. ovoga Zakona uzeta za
zbrinjavanje postradalog i ugroženog stanovništva, imaju pravo
na naknadu za tu hranu, opremu i sredstva u iznosu koji se
određuje prema mjesnim dnevnim tržnim cijenama u
maloprodaji, na dan kada su ta hrana i sredstva predana.

Članak 188.

Naknade iz čl. 16., 18., 19., 20., 21. i 178. ovoga Zakona
isplaćuju se na teret općine, kantona ili Federacije čije je tijelo
zapovjedilo sudjelovanje ljudi i materijalnih sredstava u zaštiti i
spašavanju, a u ostalim slučajevima naknade isplaćuju pravne
osobe iz vlastitih sredstava, kod kojih su građani sudjelovali u
zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih sredstava.

Članak 189.

Pravne osobe koje su namjerno ili zbog nepažnje uzročile
opasnosti radi kojih su nastali troškovi u otklanjanju posljedica,
dužne su naknaditi sljedeće troškove:
1) troškove izvedenih zaštitnih i spasilačkih mjera;
2) troškove sanacije i dovođenja u prvobitno stanje;
3) troškove šteta fizičkim i pravnim osobama.
Ako je više pravnih osoba iz stavka 1. ovoga članka, uzročilo
nesreću, a ne može se utvrditi njihov pojedinačni udio, nastale
troškove snose solidarno.
Pravo na naknadu troškova iz stavka 1. ovoga članka pripada
onome tko je isplatio te troškove.

XIII - INSPEKCIJSKI NADZOR

Članak 190.

Federalna uprava u okviru svoje nadležnosti obavlja poslove
inspekcijskog nadzora, koji se odnose na ustrojavanje i
funkcioniranje civilne zaštite iz nadležnosti Federacije, u
federalnim tijelima uprave i drugim federalnim tijelima,
kantonima, općinama i pravnim osobama, a koja se odnose na
sljedeća pitanja:
1) provedbu ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju
ovog Zakona;
2) pripreme federalnih ministarstava i drugih tijela federalne
uprave i službi zaštite i spašavanja koje ustrojava
Federacija;
3) mjere zaštite i spašavanja koje proizlaze iz Federalnog
plana;
4) pripreme civilne zaštite u pravnim osobama iz članka 32.
ovoga Zakona, od značenja za Federaciju;
5) izdvajanje i korištenje sredstava za financiranje civilne
zaštite;
6) obučavanje kantonalnih i općinskih stožera civilne zaštite
i specijaliziranih postrojbi civilne zaštite;
7) obučavanje kantonalnih i općinskih službi MiU;
8) plan mobilizacije civilne zaštite u Federaciji i kantonu;
9) nadzor kvalitete i primjenu standardnih operativnih
procedura u procesu razminiranja NUS-a;
10) raspored ljudstva u civilnu zaštitu na razini Federacije.
Pri obavljanju inspekcijskog nadzora, glavni federalni
inspektor civilne zaštite može zapovjediti praktičnu provjeru ili
izvođenje vježbi civilne zaštite ili službe MiU.
Poslove inspekcijskog nadzora iz stavka 1. ovoga članka
obavljaju inspektori.
Ravnatelj Federalne uprave donosi propis o sadržaju i načinu
obavljanja inspekcijskog nadzora u zaštiti i spašavanju za
federalnu i kantonalnu inspekciju.

Članak 191.

Kantonalna uprava civilne zaštite, u okviru svoje
nadležnosti, obavlja poslove inspekcijskog nadzora koji se
odnose na ustrojavanje i funkcioniranje civilne zaštite iz
nadležnosti kantona u kantonalnim tijelima uprave i kantonalnim
ustanovama, općinama i pravnim osobama od značenja za kanton
i općinu, a koja se odnose na sljedeća pitanja:
1) provedbu ovoga Zakona za pitanja koja su u nadležnosti
kantona i pripreme kantonalnih ministarstava i drugih
tijela kantonalne uprave;
2) provedbu ovoga Zakona za pitanja koja su u nadležnosti
općina i pripreme općinskih službi za upravu;
3) pripreme u službama zaštite i spašavanja koje ustrojava
kanton i općina;
4) mjere zaštite i spašavanja koje proizlaze iz plana zaštite
kantona i općina;
5) pripreme civilne zaštite u pravnim osobama iz članka 32.
ovoga Zakona od značenja za kanton i općinu;
6) izdvajanje i korištenje sredstava za financiranje civilne
zaštite i skloništa;
7) obučavanje kantonalnog i općinskih stožera civilne
zaštite i postrojbi civilne zaštite kantona i općina;
8) obučavanje kantonalne i općinskih službi MiU;
9) plan mobilizacije civilne zaštite u kantonu i općinama;
10) raspored ljudstva u civilnu zaštitu u kantonu i općinama.
Poslove inspekcijskog nadzora iz stavka 1. ovoga članka
obavljaju inspektori.

XIV - RADNI ODNOSI

Članak 192.

Na službenike i namještenike Federalne uprave primjenjuju
se propisi koji važe za službenike u tijelima uprave Federacije,
ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.
Kada to zahtijevaju potrebe službe (dežurstvo, obuka i
vježbe, provjere spremnosti stožera, postrojbi i službi civilne
zaštite, akcije zaštite i spašavanja, te drugi neodgodivi poslovi),
službenici i namještenici Federalne uprave dužni su te poslove
obavljati i dulje od punog radnog vremena, sukladno zakonu.
Zbog posebnih uvjeta rada, težine i naravi poslova i
odgovornosti za njihovo obavljanje u proračunu Federacije se
visina sredstava za plaće rukovoditelja, službenika i
namještenika Federalne uprave određuje kao u federalnim
tijelima uprave, uvećana do 20%. Vrsta poslova i broj izvršitelja
koji ostvaruju ovo pravo utvrđuje se Pravilnikom o unutarnjoj
organizaciji Federalne uprave.
Kantoni i općine će svojim propisom utvrditi istovrsne
kriterije iz ovoga članka za plaće zaposlenika u kantonalnim
upravama civilne zaštite i službama civilne zaštite općina.

XV - PRIZNANJA I NAGRADE U CIVILNOJ ZAŠTITI

Članak 193.

Za naročite uspjehe u ustrojavanju i provedbi priprema,
obučavanju i ostvarenim rezultatima u provedbi zaštite i
spašavanja ljudi i materijalnih dobara, stožerima, postrojbama i
povjerenicima civilne zaštite, službama zaštite i spašavanja,
tijelima uprave, humanitarnim organizacijama, udrugama
građana, službi MiU, drugim pravnim osobama i pojedincima,
mogu se dodjeljivati priznanja i nagrade civilne zaštite.
Vlada Federacije, na prijedlog ravnatelja Federalne uprave
propisat će vrstu, kriterije i postupak za dodjelu priznanja i
nagrada civilne zaštite.

XVI - KAZNENE ODREDBE

Članak 194.

Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 10.000,00
KM kaznit će se za prekršaj pravna osoba, ako:
1) ne provodi odgovarajuće pripreme ili ne donese i razradi
svoj plan zaštite i spašavanja, ili ne upozna svoje
zaposlenike i tijela rukovođenja i upravljanja, postrojbe ili
druge oblike ustrojavanja civilne zaštite s planiranim
aktivnostima i mjerama zaštite i spašavanja ili ih ne
opremi i osposobi za njihovo djelovanje i sudjelovanje u
zaštiti i spašavanju (članak 32. st. 1. i 2.);
2) u uvjetima vođenja akcija zaštite i spašavanja svoju
redovitu djelatnost ne prilagodi potrebama zaštite i
spašavanja (članak 32. stavak 3.);
3) u roku ne dostavi podatke o postojanju opasnosti koje
proistječu iz njegove djelatnosti (članak 32. stavak 4.);
4) službama motrenja i uzbunjivanja i tijelima civilne zaštite
ne daje prvenstvo u korištenju telekomunikacijskih i
informacijskih sustava i veza (članak 35.);
5) ne daje materijalna sredstva za potrebe civilne zaštite
(članak 36.);
6) ne nabavi ili ne drži u funkcionalnom stanju potrebna
sredstva i opremu za zaštitu i spašavanje (članak 47.);
7) ne izgradi i ne održava sklonište (članak 52. stavak 2.);
8) ne vrši ojačavanje objekta odnosno prve ploče, da može
izdržati urušavanje objekta (članak 52. stavak 3.);
9) ne održava sklonište u ispravnom i funkcionalnom stanju
(članak 59. stavak 2);
10) koristi javno sklonište oprečno ugovoru o zakupu (članak
60. stavak 1.);
11) po nalogu nadležnog stožera ne vrši prijam na privremeni
smještaj građane i materijalna dobra s ugroženoga
područja (članak 70.);
12) ne provodi zapovijeđene mjere i postupke zamračivanja,
poput zamračivanja javnih mjesta, ulica i objekata (članak
71. st. 3. i 4.);
13) ne osigura uvjete za zaštitu ljudi i materijalnih dobara od
RKB kontaminacije (članak 76.);
14) ne osigura nazočnost odgovarajućih spasilačkih službi za
spašavanje kupača-utopljenika (članak 80. stavak 2.);
15) bez ovlaštenja ili oprečno važećim propisima obavlja
poslove uklanjanja i uništavanja NUS-a (članak 88. i
članak 89. stavak 2.);
16) za potrebe stanovništva na području općine ne osigura
odgovarajuće pričuve krvi i krvne plazme (članak
91.stavak 1.);
17) ne sudjeluje u otklanjanju posljedica i provedbi aktivnosti
i mjera asanacije (članak 95. stavak 2.);
18) ne provodi zaštitu i spašavanje u rudnicima (članak 102.);
19) ne provodi operativne mjere zaštite i spašavanja (članak
122. stavak 4.);
20) centrima MiU ne ustupa na korištenje veza, te ne
osigurava uspostavu posebnih, besplatnih veza
namijenjenih zaštiti i spašavanju (članak 154. st. 3. i 5.);
21) službama za motrenje i uzbunjivanje ne dostavi određene
podatke (članak 158.);
22) ne osigura pravodobno izvješćivanje i uzbunjivanje
stanovništva o opasnostima izazvanim na hidro-sustavima
ili proizvodnim pogonima posebne namjene, ili ne
izradi, doradi i ne održava te sustave ili se ne uključi u
sustav za uzbunjivanje u Federaciji (članak 162. st. 1. i 2.);
23) ne poduzme potrebne mjere zaštite i spašavanja od
prirodne ili druge nesreće kada nastupi iznenada ili o tome
ne obavijesti nadležno tijelo (članak 176.);
24) ne izda odgovarajuće potvrde vlasnicima i korisnicima
opreme odnosno vlasnicima zaliha hrane, medicinske
opreme i lijekova (članak 178.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom
kaznom od 500,00 KM do 2.000,00 KM i odgovorna osoba u
pravnoj osobi.

Članak 195.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 5.000,00
KM kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
1) ne sudjeluje u pripremi i provedbi zaštite i spašavanja i ne
ostvaruje koordinaciju i suradnju s nadležnim tijelima i
službama, odnosno štabovima civilne zaštite ili u svojim
programima rada ne utvrdi zadatke i ustrojavanje
djelovanja u zaštiti i spašavanju (članak 33.);
2) ne daje podatke i obavještenja iz svojih istraživanja koja
su od značenja za civilnu zaštitu (članak 34.);
3) svoj plan zaštite i spašavanja ne uskladi s odgovarajućim
višim planom zaštite (članak 46. stavak 2.);
4) nadležnom tijelu ne daje podatke o objektima i
korisnicima i stanju sredstava i opreme za zaštitu i
spašavanje (članak 47. stavak 1.);
5) ne provodi preventivne mjere zaštite i spašavanja (članak
122. stavak 3.);
6) ne ustupi dio poslovnog, stambenog ili drugog objekta za
instaliranje naprava i sredstava za motrenje i uzbunjivanje
(članak 163.stavak 1.).
Za prekršaj iz stavaka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom
kaznom od 250,00 KM do 1.000,00 KM i odgovorna osoba u
pravnoj osobi.

Članak 196.

Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 1.000,00 KM
kaznit će se za prekršaj građanin ako:
1) ne dadne na privremeno korištenje civilnoj zaštiti
sredstva, zemljište, objekte i druga sredstva (članak 16.
stavak 1.);
2) ne odazove se pozivu nadležnog stožera, uprave ili službe
za upravu radi sudjelovanja u zaštiti i spašavanju (članak
17.);
3) ne provodi mjere i postupke osobne i uzajamne zaštite
(članak 41.);
4) na stambenoj zgradi ne izgradi ojačanu prvu ploču tako da
ona izdrži urušavanje tog objekta (članak 52. stavak 3.);
5) ne pruži pomoć u zbrinjavanju ugroženih i postradalih
građana (članak 68. stavak 3.);
6) ne izvrši zapovijeđene mjere i postupke zamračivanja
(članak 71. stavak 3.);
7) ne koristi sredstva za osobnu RKB zaštitu (članak 74.
stavak 1.);
8) ne obavijesti nadležno tijelo o otkrivenom NUS-u (članak
87.);
9) ne izvršava zapovijedi zapovjednika postrojbe civilne
zaštite (članak 142. stavak 3.):
10) kao pripadnik stožera, službe zaštite i spašavanja i
postrojbe civilne zaštite ili kao povjerenik civilne zaštite
ne odazove se pozivu radi obuke (članak 164. st. 3. i 4.);
11) ne poduzme potrebne mjere zaštite i spašavanja od
prirodne ili druge nesreće kada nastupi iznenada ili o tome
ne obavijesti nadležno tijelo (članak 176.);
12) onemogući provedbu radova ili ne ustupi materijalnotehnič
ka sredstva, hranu, medicinsku opremu, lijekove,
odjeću, obuću, građevni i drugi materijal kada to
zahtijevaju potrebe zaštite i spašavanja (članak 178.).

XVII - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 197.

Kantoni i općine će, u roku od 60 dana od dana stupanja na
snagu ovoga Zakona okončati postupak ustrojavanja kantonalnih
uprava civilne zaštite odnosno općinskih službi civilne zaštite, te
preuzeti poslove, službenike i namještenike, sredstva i opremu,
dokumentaciju i pismohranu civilne zašite iz uprava i ureda
obrane Federalnog ministarstva obrane u kantonu i općini,
sukladno ovom Zakonu.
Kantoni i općine će u roku od 90 dana od dana stupanja na
snagu ovoga Zakona okončati utemeljenje kantonalnih i
općinskih stožera civilne zaštite, sukladno ovome Zakonu.

Članak 198.

Federalna uprava će preuzeti poslove, sredstva i opremu
Federalnog centra za uklanjanje mina i neeksplodiranih ubojitih
sredstava ("Službene novine Federacije BiH", br. 31/97, 20/98 i
19/00), kada Vlada Federacije odluči da prestaje s radom taj
Centar.
Odlukom iz stavka 1. ovoga članka uredit će se i pitanja
primanja i preuzimanja određenih službenika i namještenika u
radni odnos u Federalnu upravu, suglasno njezinim potrebama i
uvjetima utvrđenim u Pravilniku o unutarnjem ustrojavanju
Federalne uprave.

Članak 199.

Kantoni su dužni stvarati materijalne pretpostavke za
potpuno sudjelovanje u stvaranju održivosti svojih timova za
uklanjanje NUS-a, (u daljnjem tekstu: TUN tim), koji se
financira iz sredstava Komisije Europske zajednice i Federacije,
sukladno Memorandumu o razumijevanju za stvaranje održivog
odjela za uklanjanje NUS-a u Federaciji Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: MOR).
Federalna uprava pripremit će plan održivosti odjela za
uklanjanje NUS-a u Federaciji nakon isteka Četvrte i Pete faze
MOR-a kada prestaje obveza njegovoga financiranja od
Komisije Europske zajednice. Ovaj plan donosi Vlada
Federacije, na prijedlog Federalne uprave.
Sukladno planu iz stavka 2. ovoga članka, kantonalne uprave
civilne zaštite preuzet će u radni odnos članove svojih TUN
timova s pripadajućim sredstvima i opremom uz obvezu stalnog
financiranja i uporabe TUN tima.

Članak 200.

Vlada Federacije, Federalna uprava i druga federalna tijela
uprave donijet će propise za koje su ovlašteni ovim Zakonom u
roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Kantoni i općine i pravne osobe uskladit će svoje ustrojstvo
civilne zaštite s odredbama ovoga Zakona najkasnije u roku od tri
mjeseca od dana donošenja propisa iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 201.

U roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga
Zakona kantoni će izvršiti preuzimanje prava, obveza i
odgovornosti općina iz zaključenih ugovora o zakupu javnih
skloništa u miru, te izvršiti noveliranje ugovora, sukladno ovome
Zakonu.

Članak 202.

Do donošenja propisa iz članka 200. stavak 1. ovoga Zakona,
ostaju na snazi:
1) Uredba o ustrojavanju, sadržaju i provedbi mjera zaštite i
spašavanja ljudi i materijalnih dobara ("Službene novine
Federacije BiH", broj 27/98);
2) Uredba o ustrojavanju službe za RKB zaštitu Federacije
Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH",
broj 45/99);
3) Uredba o Federalnom stožeru civilne zaštite ("Službene
novine Federacije BiH", broj 36/00);
4) Pravilnik o stručnoj spremi, načinu stručnog osposobljavanja
i drugim uvjetima za osobe koje mogu uništavati
neeksplodirana ubojita sredstava, načinu osiguranja,
prijevoza, skladištenja i uništavanja tih sredstava
("Službene novine Federacije BiH", broj 32/99).

Članak 203.

Kantonalne uprave civilne zaštite i općinske službe civilne
zaštite preuzet će dio sredstava, opreme i dokumentaciju službi
veze, kripto-zaštite, motrenja i uzbunjivanja iz organizacijskih
postrojbi Federalnog ministarstva obrane u kantonu i općini.
Službenici i namještenici Federalnog ministarstva obrane
koji su bili zaposleni na poslovima i zadacima motrenja i
uzbunjivanja, a po stupanju na snagu ovoga Zakona ostanu
neraspoređeni, bez javnog oglašavanja, preuzet će se u radni
odnos, na iste poslove u službu civilne zaštite općine, upravu
civilne zaštite kantona ili Federalnu upravu, sukladno
odredbama članka 151. ovoga Zakona i aktima o unutarnjem
ustrojstvu tih službi i uprava.

Članak 204.

Ovaj Zakon stu pa na snagu osmoga dana od dana objave u
"Službenim novinama Federacije BiH".
Predsjedatelj

Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH
Slavko Matić, v. r.

Predsjedatelj
Zastupničkog doma
Parlamenta Federacije BiH
Muhamed Ibrahimović, v. r.