Z A K O N
O ZASTITI OSOBA S DUSEVNIM SMETNJAMA

I - TEMELJNE ODREDBE

Clanak 1.

Ovim zakonom propisuju se temeljna nacela, nacin organiziranja i provodjenja zastite te pretpostavke za primjenu mjera i postupanje prema osobama s dusevnim smetnjama.

Clanak 2.

Zastita i unaprjedjivanje zdravlja osoba s dusevnim smetnjama ostvaruje se:
1. omogucavanjem odgovarajuce dijagnosticke obrade i lijecenje osoba
s dusevnim smetnjama;
2. znanstvenim istrazivanjima na podrucju zastite i unapredjivanja
zdravlja osoba s dusevnim smetnjama i njihovom zastitom od
lijecnickih ili znanstvenih istrazivanja bez njihova pristanka ili pristanka
njihovih zastupnika;
3. ukljucivanjem osoba s dusevnim smetnjama u obrazovne programe
koji se provode u ustanovi za mentalno zdravlje ili nekoj drugoj ustanovi
u kojoj su one smjestene;
4. oporavak osoba s dusevnim smetnjama njihovim ukljucivanjem u
obiteljsku, radnu i drustvenu sredinu;
5. izobrazbom osoba koje se bave zastitom osoba s dusevnim smetnjama
i unaprjedjivanjem njihova zdravlja.

Clanak 3.

Izrazi uporabljeni u ovom zakonu, imaju sljedeca znacenja:
1. Osoba s dusevnim smetnjama je dusevno bolesna osoba, osoba s dusevnim poremecajem, nedovoljno dusevno razvijena osoba, ovisnik
o alkoholu ili drogama ili osoba s drugim dusevnim smetnjama.
2. Osoba s tezim dusevnim smetnjama je osoba s takvim dusevnim
smetnjama koja nije u mogucnosti shvatiti znacnje svojega postupanja ili
ne moze vladati svojom voljom ili su te mogucnosti smanjene u tolikoj
mjeri da je neophodna zdravstvena pomoc.
3. Ustanova za mentalno zdravlje je zdravstvena ustanova koja obavlja
specijalisticko-konzulativnu i bolnicku zdravstvenu zastitu iz podrucja
psihijatrije, a ustrojena je sukladno Zakonu o zdravstvenoj zastiti (''Sluzbene novine Federacije BiH, broj 29/97 - u daljnjem tekstu:
zdravstvena ustanova).
4. Psihijatar je doktor medicine specijalist iz podrucja psihijatrije ili
neuropsihijatrije.
5. Dijete je osoba mladja od 14 godina zivota.
6. Malodobna osoba je osoba starija od 14 godina zivota koja nije
navrsila 18 godina zivota i koja nije stekla poslovnu sposobnost.
7. Lijecnicki postupak je odredjen oblik lijecenja, dijagnosticki postupak,
prijem i smjestaj u zdravstvenu ustanovu radi dijagnosticke obrade i
lijecenja, ukljucivanje u obrazovne programe koji se provode u
zdravstvenoj ustanovi, izvodjenje istrazivanja na podrucju zastite i
unapredjivanja zdravlja osoba s dusevnim smetnjama.
8. Prijem u zdravstvenu ustanovu je postupak od dolaska ili dovodjenja
osobe u tu ustanovu radi pregleda ili lijecenja do donosenja odluke o
njezinom dobrovoljnom smjestaju ili prisilnom zadrzavanju u zdravstvenoj ustanovi.
9. Pristanak je slobodno dana suglasnost osobe s dusevnim smetnjama
za provodjenje odredjenog lijecnickog postupka, koja se zasniva na
odgovarajucem poznavanju svrhe, prirode, posljedica, koristi i opasnosti
tog lijecnickog postupka i drugih mogucnosti lijecenja.
10. Dobrovoljni smjestaj je smjestaj osobe s dusevnim smetnjama u
zdravstvenoj ustanovi uz njezin pristanak.
11.Prisilno zadrzavanje je smjestaj osobe s tezim dusevnim smetnjama u
zdravstvenu ustanovu od trenutka donosenja odluke psihijatra o
zadrzavanju te osobe bez njezina pristanka do odluke suda o prisilnom
smjestaju bez obzira da li se radi o osobi koja je tek dosla ili dovedena
u zdravstvenu ustanovu ili osobi koja se vec nalazi na lijecenju u
zdravstvenoj ustanovi pa je opozvala pristanak za dobrovoljni smjestaj.
12.Prisilni smjestaj je smjestaj osobe s tezim dusevnim smetnjama u
zdravstvenoj ustanovi bez njezina pristanka, a djeteta, malodobne osobe
ili osobe lisene poslovne sposobnosti s tezim dusevnim smetnjama bez
pristanka njezinog zakonskog zastupnika uz uvjete i po postuku iz
glave V ovog zakona.

II - TEMELJNA NACELA

Clanak 4.

Svaka osoba s dusevnim smetnjama ima pravo na zastitu i unaprjedjivanje
svoga zdravlja.
Osoba s dusevnim smetnjama ima pravo na jednake uvjete lijecenja kao i svaka
druga osoba kojoj se pruza zdravstvena zastita.
Slobode i prava osobe s dusevnim smetnjama mogu se ograniciti samo zakonom
ako je to nuzno radi zastite zdravlja ili sigurnosti te ili drugih osoba.

Clanak 5.

Dostojanstvo osoba s dusevnim smetnjama mora se stititi i postivati u svim
okolnostima.
Osobe s dusevnim smetnjama imaju pravo na zastitu od bilo kakvog oblika
zlostavljanja te ponizavajuceg postupanja.
Osobe s dusevnim smetnjama ne smiju biti dovedene u neravnopravan polozaj zbog svoje dusevne smetnje. Posebne mjere koje se poduzimaju da bi se zastitila prava ili osiguralo unaprjedjivanje zdravlja osoba s dusevnim smetnjama ne smatraju se oblikom nejednakog postupanja.

Clanak 6.

Lijecenje osoba s dusevni smetnjama organizirat ce se tako da se u najmanjoj mogucoj mjeri ogranicava njihova sloboda i prava te prouzrokuju fizicke i psihicke neugodnosti, vrijedja njihova osobnost i ljudsko dostojanstvo.

Clanak 7.

Psihijatri i drugi zdravstveni djelatnici duzni su dobrovoljnom prihvatanju suradnje u lijecenju i uvazavanju zelja i potreba osobe s dusevnim smetnjama dati prednost pred prisilnim mjerama.

Clanak 8.

Osoba s dusevnim smetnjama koja moze razumjeti prirodu, posljedice i opasnost predlozenog lijecnickog postupka i koja na osnovi toga moze donijeti odluku i izraziti svoju volju moze se pregledati ili podvrgnuti lijecnickom postupku samo uz njezin pisani pristanak.
Sposobnost osobe dati pristanak utvrdjuje doktor medicine ili psihijatar u vrijeme kada ta osoba donosi odluku i u tu svrhu izdaje pisanu potvrdu. Ova se prilaze u lijecnicku dokumentaciju. Osoba iz stavka 1. ovoga clanka moze zahtijevati da postupku davanja pristanka bude nazocna osoba od njezinog povjerenja.
Osoba s dusevnim smetnjama koja nije sposobna dati pristanak, bilo zbog toga sto u odredjenom trenutku ne moze razumjeti prirodu, posljedice ili opasnost predlozenog lijecnickog postupka ili zbog toga sto u tom trenutku ne moze donijeti odluku ili izraziti svoju slobodnu volju, moze se podvrgnuti samo onom lijecnickom postupku koji u njezinom najboljem interesu.
Dijete ili malodobna osoba s dusevnim smetnjama koja nije sposobna dati pristanak moze se podvrgnuti pregledu ili drugom lijecnickom postupku samo uz pristanak njegovog zakonskog zastupnika. Misljenje malodobnika se pri tome treba uzimati u obzir sukladno njegovoj dobi i stupnju zrelosti.
Punoljetna osoba s dusevnim smetnjama koja nije sposobna dati pristanak moze se podvrgnuti pregledu ili drugom lijecnickom postupku samo uz pristanak njezinog zakonskog zastupnika, a ako ga nema onda uz suglasnost povjerenstva za zastitu osoba s dusevnim smetnjama pri zdravstvenoj ustanovi.
Kada pristanak daju osobe iz st. 4. i 5. ovoga clanka, psihijatar im je duzan pod istim uvjetima dati obavijesti koje je duzan dati osobi s dusevnim smetnjama kada ova daje pristanak.
Pristanak iz st. 1. 4. i 5. ovoga clanka moze se povuci u bilo kojem trenutku. Osobi koja povlaci pristanak moraju se objasniti posljedice prestanka primjenjivanja odredjenog lijecnickog postupka.
Odricanje osobe s dusevnim smetnjama od prava na davanje pristanka ne proizvodi pravne ucinke.

Clanak 9.

Trazenje pristanka iz clanka 8. st. 1., 4. i 5. nije obvezno ako bi zbog njegovog
pribavljanja bio neposredno ugrozen zivot osobe s dusevnim smetnjama ili bi prijetila ozbiljna i neposredna opasnost od tezeg narusenja njenog zdravlja.
Lijecnicki postupak moze se primjenjivati bez pristanka samo dok traje navedena opasnost.
Sef odjela zdravstvene ustanove ili psihijatar kojeg je sef odjela za to ovlastio treba odluciti o nuznosti i zurnosti odredjenog lijecnickog postupka. O tom postupku treba se bez odlaganja obavijestiti zakonskog zastupnika osobe s dusevnim smetnjama ako ga ova ima.
Osoba s tezim dusevnim smetnjama koja je prisilno smjestena u zdravstvenu ustanovu moze se i bez njezinog pristanka podvrgnuti pregledu ili drugom lijecnickom postupku koji sluzi lijecenju dusevnih smetnji zbog kojih je prisilno smjestena u zdravstvenu ustanovu samo ako bi bez provodjenja tog postupka nastalo tesko ostecenje zdravlja te osobe.
Ako se lijecnicki postupak provodi bez pristanka osobe s dusevnim smetnjama sukladno st. 4. i 5. clanka 8. i st. 2. i 3. ovoga clanka treba u mjeri, u kojoj je to moguce, objasniti toj osobi moguce postupke njezinog lijecenja i ukljuciti tu
osobu u planiranje njezinog lijecenja.

Clanak 10.

O svakom prisilnom smjestaju punoljetnih osoba s dusevnim smetnjama bez njihova pristanka, odnosno djece i malodobnih osoba s dusevnim smetnjama i
osoba lisenih poslovne sposobnosti bez pristanka njihovih zakonskih zastupnika odlucuje sud.
Postupci po odredbama ovog zakona su zurni.
Zdravstvena ustanova mora obavijestiti povjerenstvo za zastitu osoba s dusevnim smetnjama o svakom slucaju oduzimanja slobode iz stavka 1. ovog clanka.

III - PRAVA I DUZNOSTI OSOBA S DUSEVNIM
SMETNJAMA I OSOBA KOJE PROVODE NJIHOVU
ZASTITU I LIJECENJE

Clanak 11.

Svaka osoba s dusevnim smetnjama dobrovoljno ili prisilno smjestena u
zdravstvenu ustanovu ima pravo:
1. biti upoznata u vrijeme prijema, a kasnije na svoj izricit zahtjev s njezinim
pravima i obvezama, te poucena o tome kako moze svoja prava ostvariti;
2. biti upoznata s razlozima i ciljevima njezinog smjestaja te sa svrhom,
prirodom, posljedicama, korisnosti i opasnostima provedbe predlozenog
oblika lijecenja kako i korisnosti i opasnostima provedbe drugih mogucnosti lijecenja;
3. djelatno sudjelovati u planiranju i provodjenju svojeg lijecenja, oporavka
i resocijalizacije;
4. obrazovati se prema odgovarajucem opcem nastavnom planu i programu
ili posebnom nastavnom planu i programu za osobe zaostale u razvoju
i posebnom nastavnom planu i programu za osobe s dusevnim smetnjama;
5. na novcanu naknadu za rad u radno-terapijskim poslovima od kojih
ustanova u kojoj se nalaze na lijecenju ostvaruje prihod;
6. podnositi prituzbe izravno ravnatelju zdravstvene ustanove ili sefu odjela
glede oblika lijecenja, dijagnosticiranja, otpusta iz ustanove i povrede
njezinih prava i sloboda;
7. postavljati zahtjeve i izjavljivati bez nadzora i ogranicenja prigovore,
zalbe i druge pravne lijekove nadleznim sudovima odnosno tijelima uprave;
8. savjetovati se o svom trosku nasamo s lijecnikom ili odvjetnikom po svom izboru;
9. druziti se s drugim osobama u zdravstvenoj ustanovi i primati posjete;
10. o svom trosku slati i primati bez nadzora i ogranicenja postu, pakete i tiskovine te telefonirati;
11. posjedovati predmete za osobnu uporabu;
12. sudjelovati po svom izboru u vjerskim aktivnostima u okviru mogucnosti zdravstvene ustanove.
Obavijesti iz toc. 1. i 2. stavka 1. ovoga clanka unose se u lijecnicku dokumentaciju osobe s dusevnim smetnjama.
Prava iz stavka 1. toc. 1.,2.,3.,5.,6. i 7. ovoga clanka mogu u ime osobe s dusevnim smetnjama ostvariti clanovi obitelji ili druge osobe koje djeluju u njezinom inetresu.
Prava iz stavka 1. toc. 9.,10. i 11. ovoga clanka mogu se ograniciti kada postoji osnovana sumnja da osoba s dusevnim smetnjama nastoji pribaviti oruzje ili drogu, dogovara se o bijegu ili pocinjenju kanenog dijela ili kada to zahtijeva zdravstveno stanje osobe. Prednji podaci se unose u lijecnicku dokumentaciju.

Clanak 12.

Kada je lijecenje osobe s dusevnim smetnjama prijeko potrebno u zdravstvenoj ustanovi, ono ce se omoguciti i provesti u odgovarajucoj ustanovi koja se nalazi u mjestu njezina prebivalista, ako nema prebivalista onda u mjestu njezina boravista, a ako ni njega nema onda u mjestu gdjeje osoba zatecena, a ako u tom mjestu nema zdravstvene ustanove u zdravstvenoj ustanovi koja je najbliza mjestu njezina prebivalista, boravista ili mjesta gdje je osoba zatecena.
Uz pisani pristanak osobe s dusevnim smetnjama odnosno zakonskog zastupnika osobe lisene poslovne sposobnosti, djeteta ili malodobne osobe s dusevnim smetnjama dan sukladno clanku 8. st. 1.,4. i 5. ovoga zakona ili na pisani zahtjev osoba ovlastenih dati pristanak, lijecenje se moze provesti u zdravstvenoj ustanovi koja ne odgovara uvjetima iz stavka 1. ovoga clanka
Psihijatrijsko lijecenje djece i malodobnih osoba provodi se na odjelu zdravstvenih ustanova namijenjenih lijecenju djece i mladezi koji su odvojeni od odjela za punoljetne bolesnike.

Clanak 13.

Nedovoljno dusevno razvijena osoba koja ne raspolaze psihickim mogucnostima za uklucivanje u lijecenje u zdavstvenoj ustanovi kao i svaka druga osoba s dusevnim smetnjama, lijecit ce se u ustanovama ili odjelima koji su prilagodjeni posebnim potrebama tih osoba.

Clanak 14.

Psihijatrijsko lijecenje djece s poremecajem u ponasanju, tjelesno ili mentalno ostecene djece, psihicki bolesne djece te tjelesno ili mentalno ostecene ili bolesne osobe organizira i provodi nadlezna zdravstvena ustanova. Prisilni smjestaj osoba iz stavka 1. ovoga clanka provodi se po odredbama ovoga zakona.

Clanak 15.

Elektrokonvulzivno ili hormonalno lijecenje moze se primijenitisamo pod sljedecim pretpostavkama:

a) na temelju pisanog pristanka osobe s dusevnim smetnjama ili ako ga ona nije
sposobna dati, na temelju pisanog pristanka osoba iz clanka 8. st. 4. i 5. ovoga
zakona;
b) uz pozitivno misljenje drugog psihijatra o potrebi i posljedicama primjene
takvog lijecnickog postupka;
c) ako su prethodno iscrpljene sve ostale metode lijecenja;
d) ako je primjena navedenih metoda nuzna za lijecenje osobe s dudevnim
smetnjama, i
e) ako se ne ocekuje da bi primjena navedenih metoda mogla imati negativne
popratne posljedice.

Prema osobi s tezim dusevnim smetnjama koja je prisilno zadrzana ili prisilno smjestene u zdravstvenoj ustanovi moze se primijeniti elektrokonvulzivno lijecenje i bez pristanka te osobe ili osoba navedenih u clanku 8. st. 4. i 5. ovoga zakona samo uz odobrenje povjerenstva za zastitu osoba s dusevnim smetnjama pri zdravstvenoj ustanovi i uz postivanje ostalih pretpostavki navednih u stavku 1. ovoga clanka.
Primjena lijecenja iz st. 1. i 2. ovoga clanka mora se uvijek upisati u lijecnicku dokumentaciju zajedno s pisanim pristankom navedenih osoba i misljenjem drugog lijecnika.
Primjena psihohirurgije i kastracije nije dopustena.

Clanak 16.

Biomedicinska istrazivanja nad osobama s dusevnim smetnjama mogu se poduzeti samo:
a) ako nema druge odgovarajuce mogucnosti istrazivanja nad ljudima;
b) ako opasnost od istrazivanja za osobu s dusevnim smetnjama nije nesrazmjerna koristi od istrazivanja;
c) ako istrazivacki projekt odobrilo Federalno ministrastvo zdravstva nakon nezavisnog preispitivanja znanstvenog znacaja, vaznosti cilja i eticnosti samog istrazivanja;
d) ako su osobe koje sudjeluju u istrazivanju obavijestene o svojim pravima i pravnoj zastiti koju uzivaju, i
e) ako su osobe koje sudjeluju u istrazivanju dale svoj pisani pristanak koji mogu povuci u svakom trenutku.

Biomedicinska istrazivanja nad osobom s dusevnim smetnjama koja nije u stanju dati svoj pristanak moze se poduzeti samo ukoliko su uz pretpostavke iz stavka 1. toc. a) - d) ovoga clanka ispunjene jos i ove dodatne pretpostavke:

a) ako se ocekuje da ce retzultati istrazivanja biti od stvarne i izravne koristi za
zdravlje te osobe;
b) ako istrazivanje nad osobama koje su u stanju dati pristanak ne bi polucilo
jednako dobre rezultate;
c) ako su osobe navedene u clanku 8. st. 4. i 5. ovoga zakona dale svoj pisani
pristanak i
d) ako se osoba nad kojom se istrazivanje provodi nije izricito protivila tom
ili takvom istrazivanju.

Biomedicinsko istrazivanje za koje se ne ocekuje da ce biti od stavrne I izravne koristi za zdravlje osobe koja nije sposobna dati pristanak, moze se provesti i kada su ispunjene pretpostavke iz st. 1. i 2. ovoga clanka samo:

a) ako istrazivanje ima za cilj doprinijeti, kroz povecanje znanstvenog
razumijevanja odredjene bolesti ili stanja, stvaranju koristi za samu osobu koja sudjeluje u istrazivanju ili osobe iste dobi ili s istom bolesti ili poremecajem, te
b) ako istrazivanje predstavlja najmanju mogucu opasnost i opterecenje za tu
osobu.
Biomedicinska istrazivanja nad djecom i malodobnim osobama mogu se poduzeti pod pretpostavkama iz st. 2. i 3. ovoga clanka samo uz odobrenje povjerenstva za zastitu osoba s dusevnim smetnjama pri zdravstvenoj ustanovi.

Clanak 17.

Osobe koje obavljaju djelatnost zastite i lijecenja osoba s dusevnim smetnjama duzne su cuvati kao profesionalnu tajnu sve sto saznaju ili primijete tijekom obavljanja tih djelatnosti.
Osobe navedene u stavku 1. ovoga clanka mogu otkriti ono sto su saznale ili primijetile glede dusevno oboljelih osoba tijekom obavljanja svoje duznosti, samo uz pristanak tih osoba ili njihovog zakonskog zastupnika.
Osobe iz stavka 1. ovoga clanka mogu i bez pristanka osobe s dusevnim smetnjama otkriti ono sto saznaju tijekom lijecenja i zastite te osobe:
a) drugom psihijatru ili doktoru medicine ako je to nuzno za pruzanje lijecnicke
pomoci toj osobi,
b) sluzbenimosobama u centrima za socijalnu skrb i drugim tijelima uprave kada je to nuzno da bi one mogle postupati u svezi osobe sa dusevnim smetnjama na temelju i u okviru svojih ovlasti, i to samo onda kada osobe s dusevnim smetnjama nisu sposobne dati svoj pristanak, a osobe iz stavka 1. ovoga clanka nemaju osnove vjerovati da bi se osoba s dusevnim smetnjama protivila otkrivanju takvih podataka.
c) ako je to nuzno uciniti u opcem interesu ili interesu druge osobe koje je pretezniji od interesa cuvanja tajne.
Otkrit ce se samo oni podaci koji su nuzni za ostvarivanje svrha navedenih u stavku 3. ovoga clanka i ti podaci ne smiju se koristiti u druge svrhe osim onih za koje su dani.
Opcim interesom ili interesom koji je pretezniji od interesa cuvanja tajne u smislu stavka 3. ovoga clanka smatra se:
a) otkrivanje saznanja da osoba s dusevnim smetnjama priprema pocinjene
kaznenog djela za koje je zakonom propisana kazna zatvora od 5 godina
ili teza kazna,
b) otkrivanje ili sudjenje za najteza kaznena djela ako bi ono bilo znatno
usporeno ili onemoguceno bez otkrivanja inace zasticenih podataka,
c) zastita javnog zdravlja i sigurnosti,
d) sprijecavanje izlaganja druge osobe neposrednoj i ozbiljnoj opasnosti
za njezin zivot ili zdravlje.
Psihijatar i doktor medicine iz stavka 1. ovoga clanka duzni su cuvati kao profesionalnu tajnu, a sluzbene osobe iz stavka 3. ovoga clanka kao sluzbenu tajnu, sve sto se odnosi na osobu s dusevnim smetnjama.
Klinicki i drugi materijali koji se koriste u predavanjima ili znanstvenim tiskovima moraju prikriti identitet osoba s dusevnim smetnjama o kojima govore.

Clanak 18.

Lijecnicka dokumentacija o lijecenju osobe s dusevnim smetnjama dostupna je iskljucivo sudu za potrebe postupka koji je u tijeku.
Lijecnicka dokumentacija sadrzava samo one podatke koji su prijeko potrebni
za ostvarenje svrhe zbog koje se zahtijeva njezina dostava.
Izjave osobe s dusevnim smetnjama sadrzane u lijecnickoj dokumentaciji koje
se odnose na pocinjenje nekog kaznenog djela ne mogu se koristiti kao dokaz
u sudskom postupku.
Podaci iz lijecnicke dokumentacije koji su potrebni za ostvarenje zdravstvene,
socijalne, obiteljsko-pravne ili mirovinske zastite mogu se dati za sluzbene svrhe na zahtjev tijela nadleznih za tu zastitu samo uz suglasnost osoba s dusevnim smetnjama, a ako one nisu sposobne dati suglasnost onda samo ukoliko se
osnovano vjeruje da se osoba s dusevnim smetnjama ne bi protivila davanju
navedenih podataka.

Clanak 19.

Svaki lijecnicki postupak mora se upisati u lijecnicku dokumentaciju s naznakom je li bio poduzet sa ili bez pristanka osobe.

Clanak 20.

Psihijatar moze odobriti razgovor osobe s dusevnim smetnjama smjestene u
zdravstvenu ustanovu s ovlastenim osobama Federalnog odnosno kantonalnog ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: nadlezno ministarstvo
unutarnjih poslova), istraznim sudcem i strucnim djelatnicima centra za socijalnu skrb samo ako to dopusta zdravstveno stanje osobe s dusevnim
smetnjama.
Psihijatar nece odobriti razgovor s ovlastenim osobama iz stavka 1. ovoga
clanka s osobom koja nije sposobna razumjeti stanje u kojem se nalazi, niti
posljedice takvog razgovora.
Odluku iz st. 1. i 2. ovoga clanka psihijatar je obvezan unijeti u lijecnicku dokumentaciju.

IV - DOBROVOLJNI SMJESTAJ OSOBA
S DUSEVNIM SMETNJAMA U
ZDRAVSTVENU USTANOVU

Clanak 21.

Osoba s dusevnim smetnjama koja je sposobna razumjeti svrhu i posljedice
smjestaja u zdravstvenu ustanovu i koja je na osnovi toga sposobna donijeti
slobodnu odluku moze se uz njezin pisani pristanak odnosno zahtjev, a na
temelju uputnice o potrebi smjestaja, smjestiti u zdravstvenu ustanovu.
U postupku izdavanja uputnice utvrdjuje se sposobnost osobe s dusevnim smetnjama za davanje pristanka o cemu se izdaje pismena potvrda suglasno
clanku 8. stavak 2. ovoga zakona.
Sef odjela odnosno dezurni psihijatar u zdravstvenoj ustanovi u koju se
smjesta osoba iz stavka 1. ovoga clanka samostalnim ili neovisnim pregledom
utvrdit ce da li se radi o osobi s dusevnim smetnjama kod koje se odgovarajuci
terapeutski uspjesi ne mogu postici lijecenjem izvan takve ustanove.
Ako ne postoji suglasnost lijecnika iz st. 1. i 3. ovoga clanka glede potrebe
smjestaja doticne osobe u zdravstvenu ustanovu ili se radi o punoljetnoj osobi
koja nije sposobna dati pristanak i koja nema zakonskog zastupnika ili ako se
radi o djetetu, malodobnoj osobi ili osobi lisenoj poslovne sposobnosti s
dusevnim smetnjama koja nije sposobna dati pristanak, a ciji zakonski zastupnik
je dao pristanak za smjestaj te osobe u zdravstvenu ustanovu, odluku o smjestaju
te osobe u zdravstvenu ustanovu donijet ce sud nadlezan odlucivati u postupku
prisilnog smjestaja po zurnom postupku primjenjujuci odgovarajuce odredbe
ovoga zakona o prisilnom zadrzavanju i prisilnom smjestaju u zdravstvenoj
ustanovi. Ove osobe su izjednacene s dobrovoljno smjestenim osobama u svim
drugim postupcima, pravima i slobodama.

V - PRISILNO ZADRZAVANJE I PRISILNI
SMJESTAJ U ZDRAVSTVENU USTANOVU

Clanak 22.

Osoba s tezim dusevnim smetnjama koja uslijed svoje dusevne smetnje ozbiljno i izravno ugrozava vlastitit zivot ili zdravlje ili sigurnost, odnosno zivot ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba moze se smjestiti u zdravstvenu ustanovu bez pristanka, po postupku za prisilno zadrzavanje i prisilni smjestaj propisanim ovim zakonom.
Dijete, malodobna osoba ili osoba lisena poslovne sposobnosti moze se iz razloga navedenih u stavku 1. ovoga clanka smjestiti u zdravstvenu ustanovu i bez pristanka njezinog zakonskog zastupnika po postupku za prisilno zadrzavanje ili prisilni smjestaj.

Clanak 23.

Osoba iz clanka 22. ovoga zakona primit ce se u zdravstvenu ustanovu nadleznu prema clanku 12. stavak 1. ovoga zakona na temelju uputnice doktora medicine koji nije uposlen u doticnoj, zdravstvenoj ustanovi i koji je tu osobu osobno pregledao i napisao propisanu ispravu o tom pregledu.
Obrazac isprave s odgovarajucim sadrzajem iz stavka 1. ovoga clanka propisuje federalni ministar zdravstva. U ispravi moraju biti naznaceni i obrazlozeni
razlozi zbog kojih se prisilno zadrzavanje smatra nuznim.

Clanak 24.

Osobu s dusevnim smetnjama za koju se osnovano sumnja da moze neposredno ugroziti vlastiti zivot ili zdravlje odnosno zivot i zdravlje drugih u osobito zurnim slucajevima mogu ovlastene sluzbene osobe nadleznog ministarstva unutarnjih poslova dovesti u zdravstvenu ustanovu nadleznu prema prebivalistu ili boravistu osobe odnosno prema mjestu na kojem je osoba trenutacno zatecena bez prethodnog lijecnickog pregleda iz clanka 23. stavka 1. ovoga zakona.

Clanak 25.

Psihijatar u zdravstvenoj ustanovi koji primi osobu temeljem cl. 23. i 24. ovoga zakona duzan ju je odmah pregledati kako bi utvrdio postoje li razlozi za prisilno zadrzavanje iz clana 22. ovoga zakona.
Kada psihijatar ocijeni da ne postoje razlozi iz clanka 22. ovoga zakona za prisilno zadrzavanje, otpustit ce dovedenu osobu i upisati svoju odluku o tome s obrazlozenjem u lijecnicku dokumentaciju.

Clanak 26.

Kada psihijatar utvrdi postojanje razloga za prisilno zadrzavanje iz clanka 22. ovoga zakona, duzan je donijeti odluku o prisilnom zadrzavanju koja se s obrazlozenjem upisuje u lijecnicku dokumentaciju.
Psihijatar ce tu odluku priopciti prisilno zadrzanoj osobi na primjeren nacin i upoznati je s razlozima i ciljevima njezinog prisilnog zadrzavanja te s njezinim pravima i duznostima po ovom zakonu.

Clanak 27.

Zdravstvena ustanova koja je prisilno zadrzala osobu s dusevnim smetnjama iz clanka 22. ovoga zakona duzna je o tome bez odgode, a najkasnije u roku 24 sata od donosenja odluke o prisilnom zadrzavanju, neposredno ili putem elektronskih sredstava komuniciranja dostaviti nadleznom sudu na podrucju kojega se nalazi zdravstvena ustanova obavijest o prisilnom zadrzavanju zajedno s lijecnickom dokumentacijom o pregledu osobe s dusevnim smetnjama s obrazlozenjem razloga za prisilno zadrzavanje.
Zdravstvena ustanova duzna je obavijest o prisilnom zadrzavanju dostaviti u roku iz stavka 1. ovoga clanka izdavatelju uputnice i zakonskom zastupniku prisilno zadrzane osobe, nadleznom centru za socijalnu skrb i povjerenstvu za zastitu osoba s dusevnim smetnjama.
Centar za socijalnu skrb iz stavka 2. ovoga clanka nadlezan je prema posljednjem prebivalistu odnosno boravistu prisilno zadrzane osobe, a ako je prebivaliste odnosno boraviste prisilno zadrzane osobe nepoznato prema podrucju na kojem se nalazi zdravstvena ustanova.
Obrazac s odgovarajucim sadrzajem obavijesti o prisilnom zadrzavanju propisuje federalni ministar zdravstva.

Clanak 28.

Postupak propisan cl. 26. i 27. ovoga zakona primjenjuje se i na osobu s dusevnim smetnjama koja se prisilno zadrzava u slucaju kada je vec smjestena na lijecenje u zdravstvenu ustanovu uz njezin pristanak pa pristanak opozove, ili su u medjuvremenu nastupili uvjeti koji odgovaraju uvjetima za prisilni smjestaj iz clanka 22. ovoga zakona, te na osobu glede koje su ispunjeni uvjeti iz clanka 22. ovoga zakona koja se na drugi nacin nasla u zdravstvenoj ustanovi.
Rok od 24 sata za dostavu obavijesti o prisilnom zadrzavanju u slucaju iz stavka 1. ovoga clanka, pocinje teci od opoziva pristanka smjestene osobe.

Clanak 29.

U postupku prisilnog smjestaja osobe s dusevnim smetnjama u zdravstvenu ustanovu odlucuje nadlezni sud u izvanparnicnom postupku.
U postupku za prisilni smjestaj javnost je iskljucena, ukoliko sud ne odluci
drugacije.
Iskljucenje javnosti ne odnosi se na zakonskog zastupnika i odvjetnika osobe s dusevnim smetnjama.
Dopustit ce se da raspravi budu nazocne pojedine sluzbene osobe koje se bave lijecenjem i zastitom osoba s dusevnim smetnjama, znanstveni i javni radnici, a ukoliko se osoba s dusevnim smetnjama tome ne protivi, odnosno ako se ona nije sposobna protiviti ako se tome ne protive njezin zakonski zastupnik ili odvjetnik, moze to dopustiti i njezinom bracnom drugu i bliskim srodnicima.
Osobe koje su nazocne raspravi upozorit ce se da su duzne kao tajnu cuvati sve ono sto su na raspravi saznale te na posljedice otkrivanja tajne.

Clanak 30.

Kada nadlezni sud primi obavijest o prisilnom zadrzavanju ili na koji drugi nacin sazna za prisilno zadrzavanje, donijet ce rjesenje o pokretanju postupka po sluzbenoj duznosti i postaviti osobi punomocnika iz redova odvjetnika radi zastite njezinih prava ako to ona vec nije ucinila, odnosno ako zastita njezinih prava u postupku nije osigurana na drugi nacin.
Sud je duzan da ispita sve okolnosti koje su od znacaja za donosenje rjesenja i da saslusa sve osobe koje imaju saznanje o bitnim cinjenicama.
Ukoliko je to moguce i ako to nece stetno utjecati na zdravlje dusevno bolesne
osobe, sud ce saslusati i tu osobu.

Clanak 31.

Prije donosenja odluke o prisilnom smjestaju ili o otpustu osobe s dusevnim smetnjama, sud je duzan pribaviti pisano misljenje jednog od psihijatara s liste stalnih sudskih vjestaka koji nije uposlen u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se nalazi prisilno zadrzana osoba, o tome da li je prisilni smjestaj u zdravstvenoj ustanovi prijeko potreban. Kada odlucuje o prisilnom smjestaju djeteta ili malodobne osobe sud je duzan ovo misljenje pribaviti od psihijatra specijaliziranog za lijecenje djece i malodobnika, odnosno od psihijatra koji ima duze iskustvo u radu sa djecom.
Psihijatar iz stavka 1. ovoga clanka daje sudu pisano misljenje o potrebi prisilnog smjestaja nakon sto osobno obavi pregled osobe s dusevnim smetnjama.

Clanak 32.

Po zavrsenom postupku sud je duzan odmah, a najkasnije u roku tri dana, da donese rjesenje kojim ce odluciti da li se osoba zadrzana u zdravstvenoj ustanovi moze i dalje zadrzavati ili ce se pustiti iz zdravstvene ustanove.
O svojoj odluci sud obavjestava centar za socijalnu skrb.

Clanak 33.

Ako sud odluci da se primljena osoba zadrzi u zdravstvenoj ustanovi odredit ce i vrijeme zadrzavanja koje ne moze biti dulje od jedne godine.
Zdravstvena ustanova je duzna da sudu, po potrebi, dostavlja izvjesca o promjenama u zdravstvenom stanju zadrzane osobe.

Clanak 34.

Ako zdravstvena ustanova utvrdi da prisilno smjestena osoba treba ostati smjestena i nakon isteka trajanja prisilnog smjestaja odredjenog u rjesenju suda,
duzna je da 30 dana prije isteka toga vremena predlozi sudu donosenje rjesenja o produzenju prisilnog smjestaja.

Clanak 35.

Rjesenje o produzenom prisilnom smjestaju sud donosi po istom postupku po kojem donosi i prvo rjesenje o prisilnom smjestaju.
Sud je duzan rjesenje o produzenom prisilnom smjestaju donijeti najkasnije do isteka prethodno odredjenog trajanja prisilnog smjestaja.

Clanak 36.

Rjesenje se dostavlja prisilno smjestenoj osobi, njezinom zakonskom zastupniku, bliskom srodniku s kojim zivi u zajednickom kucanstvu, punomocniku, nadleznom centru za socijalnu skrb, povjerenstvu za zastitu osoba s dusevnim smetnjama i zdravstvenoj ustanovi u kojoj je osoba s dusevnim smetnjama prisilno smjestena.

Clanak 37.

Protiv rjesenja o prisilnom smjestaju u zdravstvenoj ustanovi i pustanja iz zdravstvene ustanove zalbu mogu izjaviti zdravstvena ustanova koja je zadrzala osobu s dusevnim smetnjama, zadrzana osoba, njezin staratelj odnosno privremeni zastupnik i centar za socijalnu skrb, i to u roku osam dana od dana primitka rjesenja.
Zalba ne zadrzava izvrsenje, ako sud iz opravdanih razloga drugacije ne odredi.
Prvostupanjsi sud ce zalbu sa spisima bez odlaganja dostaviti drugostupanjskom sudu, koji je duzan da donese odluku u roku tri dana od dana prijema zalbe.

VI - OTPUST IZ ZDRAVSTVENE USTANOVE

Clanak 38.

Postupak otpusta iz zdravstvene ustanove dobrovoljno smjestene osobe s dusevnim smetnjama istovjetan je postupku otpusta iz druge zdravstvene ustanove osim u slucaju ako su nastupili uvjeti koji odgovaraju uvjetima iz clanka 22. ovoga zakona. Tada ce se osoba prisilno zadrzati sukladno clanku 28. ovoga zakona.

Clanak 39.

Prisilno smjestena osoba otpustit ce se iz zdravstvene ustanove odmah posto istekne vrijeme prisilnog smjestaja odredjeno u rjesenju suda o prisilnom smjestaju.

Clanak 40.

Sud moze i prije isteka vremena odredjenog za zadrzavanje osobe u zdravstvenoj ustanovi, po sluzbenoj duznosti ili na prijedlog zadrzane osobe, njezinog staratelja kao i povjerenstva za zastitu osoba s dusevnim smetnjama da odluci o pustanju osobe iz zdravstvene ustanove, ako utvrdi da se njezino
zdravstveno stanje poboljsalo u tolikoj mjeri da su prestali razlozi za daljnji prisilni smjestaj o cemu donosi rjesenje.

Clanak 41.

Kada u slucajevima propisanim ovim zakonom osobu s dusevnim smetnjama treba otpustiti iz zdravstvene ustanove, a ona zbog svojeg psihofizickog stanja i uvjeta u kojima zivi nije sposobna brinuti se o sebi niti ima osobe koje su po zakonu duzne i mogu se brinuto o njoj, premjestit ce se iz zdravstvene ustanove u socijalnu ustanovu po postupku predvidjenom Zakonom o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata i zastite obitelji sa djecom (''Sluzbene novine Federacije BiH'', broj 36/99).
O premjestanju iz stavka 1. ovoga clanka zdravstvena ustanova izvijestit ce odmah sud koji je donio odluku o prisilnom smjestaju ili o otpustu.

Clanak 42.

Prisilno smjestenim osobama zdravstvena ustanova moze odobriti privremeni izlazak iz zdravstvene ustanove iz razloga oporavka ili medicinske terapije, osim ako se radi o osobi prisilno smjestenoj u izvrsenju mjere sigurnosti iz clanka 43. ovoga zakona.

VII - POSTUPCI PREMA OSOBAMA S DUSEVNIM
SMETNJAMA PROTIV KOJIH SE VODI
KAZNENI POSTUPAK

Clanak 43.

Ucinitelju koji je kazneno djelo ucinio u stanju neuracunljivosti ili bitno smanjene uracunljivosti sud ce u kaznenom postupku izreci mjeru sigurnosti obveznog zdravstvenog lijecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi, odnosno mjeru obveznog zdravstvenog ljecenja na slobodi, sukladno odredbi cl. 63. i 64.
Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i cl. 475. do 480. Zakona
o kaznenom postupku (''Sluzbene novine Federacije BiH'', broj 43/98).

Clanak 44.

Izvrsenje mjere sigurnosti iz clanka 43. ovoga zakona sprovodi se sukladno cl. 167. do 182. Zakona o izvrsenju kaznenih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine (''Sluzbene novine Federacije BiH'', broj 44/98).

VIII - PRIMJENA FIZICKE SILE U ZASTITI OSOBA
S DUSEVNIM SMETNJAMA

Clanak 45.

Fizicka sila ili izdvajanje u zastiti osobe s dusevnim smetnjama primijenit ce se u zdravstvenoj ustanovi samo kada je to jedino sredstvo da se tu osobu sprijeci da svojim napadom ne ugrozi zivot ili zdravlje druge osobe ili svoj zivot ili zdravlje ili nasilno unisti ili osteti tudju imovinu vece vrijednosti.
Fizicka sila ili izdvajanje iz stavka 1. ovoga clanka primijenit ce se samo u mjeri i na nacin prijeko potreban radi otklanjanja opasnosti izazvane napadom osobe
s dusevnim smetnjama.
Primjena fizicke sile ili izdvajanje smije trajati samo dok je nuzno da se ostvari svrha iz stavka 1. ovoga clanka.

Clanak 46.

Fizicka sila, u smislu ovoga zakona, je uporaba sredstava za fizicko ogranicavanje kretanja i djelovanja osoba s dusevnim smetnjama.

Clanak 47.

Odluku o primjeni fizicke sile ili izdvajanja iz clanka 45. ovoga zakona donosi psihijatar, te nadzire njezinu primjenu.
Kada zbog izuzetne zurnosti nije moguce cekati da odluku donese psihijatar, odluku o primjeni fizicke sile ili izdvajanja moze donijeti doktor medicine, medicinska sestra - tehnicar, koji su duzni o tome odmah obavijestiti psihijatra koji ce odluciti o njezinoj daljnjoj primjeni.

Clanak 48.

Kod izdvajanja osoba s dusevnim smetnjama ili pri uporabi stezulje ili drugog oblika fizickog obuzdavanja osobe s dusevnim smetnjama obvezno je osigurati stalno pracenje tjelesnog i dusevnog stanja te osobe od strane strucnog medicinskog osoblja.

Clanak 49.

Prije nego sto se na nju primijeni fizicka sila, osoba ce, ako je to s obzirom na okolnosti slucaja moguce biti na to upozorena.
Razlozi, nacin i mjera primjene fizicke sile te ime osobe koja je donijela odluku o njezinoj primjeni obvezno se upisuju u lijecnicku dokumentaciju.
Roditelji malodobne osobe s dusevnim smetnjama ili zakonski zastupnik ili skrbnik osobe s dusevnim smetnjama obavijestit ce se odmah o primjeni fizicke sile ili izdvajanja.

Clanak 50.

Ovlastene sluzbene osobe nadleznog ministarstva unutarnjih poslova duzne su na poziv doktora medicine pruziti pomoc zdravstvenim djelatnicima pri savladavanju tjelesnog otpora osobe iz clanka 22. ovoga zakona, ali samo dok ta osoba pruza tjelesni otpor te dok se ne osigura zbrinjavanje i otklanjanje
neposredne opasnosti te osobe.
Kada postoji neposredna opasnost da ce osoba s dusevnim smetnjama svojim ponasanjem u zdravstvenoj ustanovi napasti na zivot ili tijelo neke osobe ili otudjiti, unistiti ili teze ostetiti imovinu te ustanove, sluzbene osobe ministarstva unutarnjih poslova duzne su na poziv ravnatelja ili zdravstvenog djelatnika kojeg je za to ovlastio ravnatelj zdravstvene ustanove zurno pruziti odgovarajucu pomoc.
Osoba koja je uputila poziv iz st. 1. i 2. ovoga clanka duzna ga je naknadno u pisanom obliku obrazloziti te to obrazlozenje uloziti u lijecnicku dokumentaciju.

IX - POVJERENSTVA ZA ZASTITU OSOBA
S DUSEVNIM SMETNJAMA

Clanak 51.

Povjerenstva za zastitu osoba s dusevnim smetnjama osnivaju se pri zdravstvenim ustanovama specijaliziranim za lijecenje osoba sa dusevnim smetnjama.
Organizaciju i rad povjerenstava propisuje federalni ministar zdravstva.
Clanom povjerenstva ne moze biti osoba koja je zdravstveni djelatnik u zdravstvenoj ustanovi za koju se osniva povjerenstvo.
Povjerenstva za zastitu osoba s dusevnim smetnjama prate provedbu zastite osoba s dusevnim smetnjama neovisno o tome da li su dobrovoljno smjestene, prisilno zadrzane ili prisilno smjestene u zdravstvenu ustanovu.
Na sve clanove povjerenstva primjenjuje se obveza cuvanja profesionalne
odnosno sluzbene tajne sukladno clanku 17. ovoga zakona.

Clanak 52.

Povjerenstva za zastitu osoba s dusevnim smetnjama imaju zadatak:
a) poduzimati mjere za sprjecavanje nastanka dusevnih bolesti i drugih
dusevnih smetnji,
b) unaprjedjivati postupanje prema osobama s dusevnim smetnjama,
c) pratiti provodjenje postupaka propisanih ovim zakonom i predlagati
zdravstvenoj ustanovi i nadleznom tijelu uprave mjere za otklanjanje
uocenih nezakonitosti,
d) pratiti postivanje ljudskih prava i sloboda i dostojanstva osoba s
dusevnim smetnjama,
e) po vlastitoj prosudbi ili na prijedlog trece osobe ispitivati pojedinacne
slucajeve prisilnog zadrzavanja ili prisilnog smjestaja u zdravstvenu
ustanovu odnosno smjestaja djece, malodobnih osoba, osoba lisenih poslovnih sposobnosti te punoljetnih osoba koje nisu sposobne dati pristanak,
f) primati prigovore i prituzbe osoba s dusevnim smetnjama, njihovih
zakonskih zastupnika, clanova obitelji, punomocnika, trecih osoba, ili
centra za socijalnu skrb te poduzimati potrebne mjere,
g) predlagati nadleznom sudu donosenje odluke o otpustu iz zdravstvene
ustanove.
Povjerenstva za zastitu osoba s dusevnim smetnjama najmanje jedanput godisnje podnose nadleznom kantonalnom i Federalnom ministarstvu zdravstva izvjesce o svom radu i predlazu mjere za unaprjedjenje djelatnosti zastite i lijecenja osoba s dusevnim smetnjama.

X - NADZOR

Clanak 53.

Zdravstveno-inspekcijski nadzor nad sprovodjenjem ovog zakona obavlja zdravstvena inspekcija na temelju ovlasti utvrdjenih Zakonom o zdravstvenoj zastiti (''Sluzbene novine Federacije BiH'', broj 29/97).
Federalno ministarstvo zdravstva odobrava i nadzire istrazivacke projekte koji se sprovode u zdravstvenim ustanovama.

XI - KAZNENE ODREDBE

Clanak 54.

Pravna osoba ce se kazniti za prekrsaj novcanom kaznom u iznosu od 2.000 do 50.000 KM, ako:
1. pregleda ili podvrgne osobu s dusevnim smetnjama lijecnickom postupku bez prethodnog valjanog pristanka (cl. 8. i 9.).
2. osobi s dusevnim smetnjama ometa ili uskracuje prava iz clanka 10.
ovoga zakona,
3. u lijecenju osobe s dusevnim smetnjama postupi suprotno clanku 15.
ovoga zakona,
4. poduzima biomedicinska istrazivanja nad osobama s dusevnim
smetnjama suprotno clanku 16. ovoga zakona,
5. povrijedi obvezu cuvanja profesionalne odnosno sluzbene tajne
(clanak 17.),
6. vodi i postupa s medicinskom dokumentacijom suprotno cl. 18. i 19.
ovoga zakona,
7. dobrovoljno smjesti osobu s dusevnim smetnjama suprotno clanku
21. ovoga zakona,
8. o prisilnom zadrzavanju osobe ne obavijesti nadlezni sud u roku od
24 sata od donosenja odluke o prisilnom zadrzavanju (clanak 27.
stavak 1.),
9. u roku od 30 dana prije isteka trajanja prisilnog smjestaja ne zatrazi
od suda donosenje rjesenja o produzenom prisilnom smjestaju
neuracunljive osobe (clanak 34. stavak 1.),
10. ne otpusti osobu s dusevnim smetnjama istekom trajanja prisilnog
smjestaja odredjenog u rjesenju suda (clanak 39.),
11.ne otpusti osobu po rjesenju suda kojim se odredjuje prijevremeni
otpust (clanak 40.),
12.zlouporabi ovlasti iz clanka 47. ovoga zakona.

Za prekrsaje iz stavka 1. ovoga clanka kaznit ce se novcanom kaznom u iznosu
od 400 do 5.000 KM i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

XII - PRIJELAZNE I ZAVRSNE ODREDBE

Clanak 55.

Zdravstvena ce ustanova u roku 15 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona obavijestiti nadlezni sud o svim osobama koje su se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekle u zdravstvenoj ustanovi bez pristanka.

Clanak 56.

Nadlezni sud ce najkasnije u roku 7 dana po primitku obavijesti iz clanka 55. ovoga zakona donijeti rjesenja o prisilnom smjestaju za sve osobe koje su prisilno zadrzane u zdravstvenoj ustanovi prije stupanja na snagu ovog zakona.

Clanak 57.

Federalni ministar zdravstva duzan je donijeti provedbene propise na koje je ovlascen po odredbama ovog zakona u roku 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona.

Clanak 58.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objave u ''Sluzbenim novinama Federacije BiH''.

Predsjedatelj
Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH
prof. dr. Ivo Komsic, v.r.

Zamjenik predsjedatelja
Zastupnickog doma
Parlamenta Federacije BiH
Ivan Brigic, v.r.