ZAKON O OSIGURANJU OD ODGOVORNOSTI ZA MOTORNA VOZILA
I OSTALE ODREDBE O OBAVEZNOM OSIGURANJU OD ODGOVORNOSTI
I – OSIGURANJE OD AUTOODGOVORNOSTI
1. OPĆE ODREDBE
Član 1.
Ciljevi Zakona
Ovim Zakonom uređuje se osiguranje od odgovornosti za motorna vozila, ostala
obavezna osiguranja od odgovornosti, obrazovanje i ovlaštenja Zaštitnog fonda
Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zaštitni fond) i prekršajne
kazne za lica koja postupaju suprotno odredbama ovog Zakona u Federaciji Bosne
i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).
Član 2.
Tumačenje izraza
Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu imaju sljedeća značenja:
- vozilo označava svako motorno vozilo namijenjeno za kretanje po kopnu i pokretano
mehaničkom snagom, osim onih koja se kreću po tračnicama kao i svaku prikolicu
bilo da je priključena ili ne;
- organizaciona jedinica označava sjedište ili podružnicu društva za osiguranje
(u daljnjem tekstu: društvo);
- oštećena strana označava svako lice koje ima pravo na naknadu u vezi sa bilo
kojom štetom ili povredom koju pričine vozila;
- zelena karta označava međunarodnu potvrdu o osiguranju izdatu u ime nacionalnog
biroa u skladu sa Preporukom broj 5 od 25. januara 1949. godine, koju je izdao
Potkomitet za cestovni prijevoz Komiteta za kopneni prijevoz Komisije za privredu
Ujedinjenih naroda za Evropu (u daljnjem tekstu: Potkomitet UN);
- teritorija na kojoj se vozilo uobičajeno nalazi označava teritoriju:
a) države čije registarske tablice vozilo nosi,
b) države u kojoj je vozilo registrirano bilo da su tablice stalne ili probne,
c) države u kojoj su izdate registarske tablice ili znak prepoznavanja u slučajevima
kada za neku vrstu vozila registriranje nije obavezno, ali vozilo nosi registarske
tablice ili neki drugi znak prepoznavanja jednak registarskim tablicama,
d) zemlje u kojoj lice koje ima vozilo u posjedu ima prebivalište, u slučajevima
kada za neku vrstu vozila nisu obavezne ni registarske tablice, niti tablice
osiguranja, niti bilo koji znak prepoznavanja,
e) zemlje u kojoj se desila saobraćajna nezgoda u slučajevima kada vozila nose
lažne registarske tablice i kada su učestvovala u saobraćajnoj nezgodi;
- osiguravač je društvo koje osigurava od rizika građanske odgovornosti prouzrokovane
upotrebom vozila na teritoriji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH)
isključujući odgovornost vozara, kao i Zaštitni fond, Zaštitni fond Republike
Srpske (u daljnjem tekstu: Zaštitni fond RS) i Biro zelene karte u BiH;
- osiguranik je lice čija se odgovornost pokriva u skladu sa odredbama ovog
Zakona;
- ugovarač osiguranja je lice koje sa osiguravačem sklapa ugovor o osiguranju;
- premija osiguranja je cijena rizika odnosno osiguranja koju osiguranik plaća
ugovaraču za zaključeno osiguranje;
- polisa osiguranja je dokument koji izdaju društva koja pokrivaju rizike građanske
odgovornosti prouzrokovane upotrebom vozila na cijeloj teritoriji BiH, a koji
dokazuje da je ugovoreno sa osiguranikom obavezno pokriće za ove rizike;
- Zaštitni fond je pravno lice sa sjedištem u Federaciji, koje je obrazovano
s ciljem da pokriva štete koje pretrpe žrtve saobraćajnih nezgoda koje ne mogu
biti nadoknađene sistemom obaveznog osiguranja od autoodgovornosti;
- Zaštitni fond RS je pravno lice sa sjedištem u Republici Srpskoj (u daljnjem
tekstu: RS), koje je obrazovano s ciljem da pokriva štete koje pretrpe žrtve
saobraćajnih nezgoda koje ne mogu biti nadoknađene sistemom obaveznog osiguranja
od autoodgovornosti;
- Biro zelene karte u BiH označava profesionalnu organizaciju u BiH obrazovanu
u skladu sa Preporukom broj 5, koju je 25. januara 1949. godine usvojio Potkomitet
UN.
Član 3.
Lica koja podliježu obavezi osiguranja
Svako lice koje ima u posjedu ili u vlasništvu vozilo koje se u Federaciji kreće
po cestama ili u oblastima koje su dostupne javnosti, obavezno je da zaključi
ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima upotrebom
motornog vozila (osiguranje od autoodgovornosti) u skladu sa odredbama ovog
Zakona.
Minimalno teritorijalno važenje polise osiguranja od autoodgovornosti prema
trećim stranama izdate u BiH, prema ovom Zakonu ili prema Zakonu o osiguranju
od odgovornosti za motorna vozila i ostalim odredbama o obaveznom osiguranju
od odgovornosti RS, jeste teritorija BiH.
Registracija motornih vozila, produžavanje registracije i izdavanje probnih
registarskih tablica može se obavljati tek po podnošenju važeće polise ili potvrde
o osiguranju od autoodgovornosti prema trećim stranama, ovlaštenim organima
koji su nadležni za registriranje ili izdavanje probnih registarskih tablica.
Uz važeću polisu ili potvrdu o osiguranju prema trećim stranama mora postojati
ovjerena uplatnica banke ili pošte o plaćenoj premiji, odnosno ovjerena numerisana
priznanica izdata od društva o plaćenoj premiji osiguranja.
Član 4.
Izuzeci od obaveze osiguravanja
Odredbe ovog Zakona o obaveznom osiguranju ne odnose se na Vojsku Federacije
Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vojska Federacije). Motorna vozila koja
se izuzimaju u skladu sa ovim članom moraju imati dokument nadležnog organa
BiH, entiteta ili međunarodne organizacije koja potvrđuje njihov status i organa
ili tijela nadležnog za isplatu naknada oštećenim stranama koje mogu biti tužene
nadležnom sudu u BiH.
Federacija će osigurati da se plati naknada za svaku štetu ili povredu koju
na teritoriji RS prouzrokuju vozila koja pripadaju Vojsci Federacije ili druga
vozila Federacije koja su izuzeta od obaveznog osiguranja na osnovu odredbi
ovog člana. Federacija će spisak tih vozila proslijediti RS i Agenciji za osiguranje
u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Agencija za osiguranje u BiH) i prihvatit
će izuzetke zasnovane na uvjetima koji su navedeni u ovom članu za vozila sa
spiska izuzetih vozila RS.
Federacija je odgovorna prema oštećenoj strani u slučaju povrede ili štete koju
prouzrokuje lice koje neovlašteno upotrijebi motorno vozilo iz stava 2. ovog
člana, a naknada će se obračunati i platiti u skladu sa odredbama ovog Zakona.
Član 5.
Društva kao članovi Udruženja društava za osiguranje u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Udruženje društava u BiH), koja se bave obaveznim osiguranjem od autoodgovornosti, uz prethodno pribavljenu saglasnost Agencije za osiguranje u BiH, donose zajedničke uvjete i premijski sistem sa jedinstvenim osnovicama dijela premije za naknadu štete.
Član 6.
Posebne tarife
U slučajevima kada neko lice ne može dobiti pokriće osiguranja zbog visokog
nivoa rizika ili niskog nivoa premije, vlasnik ili posjednik vozila koje podliježe
obaveznom osiguranju od autoodgovornosti prema trećim stranama, bez odlaganja
podnijet će zahtjev Agenciji za nadzor osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine
(u daljnjem tekstu: Agencija za nadzor) za obračun posebne premije. Agencija
za nadzor odredit će komisiju koju će činiti i članovi Udruženja društava koja
posluju u BiH koji će obračunati posebnu premiju za podnosioca zahtjeva. Podnosilac
zahtjeva može se obratiti bilo kojem osiguravaču koji posluje u Federaciji,
sa zahtjevom koji sadrži obračun komisije, radi zaključenja ugovora o osiguranju,
a osiguravač je obavezan da prihvati zahtjev.
Ako osiguravač odbije da prihvati zahtjev kažnjava se u skladu sa članom 24.
ovog Zakona.
Član 7.
Potvrda o osiguranju - kontrola osiguranja
Prilikom policijskih kontrola postojanje osiguranja od građanske odgovornosti
za štetu pričinjenu trećim licima u saobraćajnim nezgodama dokazuje se polisom
osiguranja koju izdaju osiguravači ovlašteni da pružaju tu vrstu osiguranja
u Federaciji ili RS, ili odgovarajućim međunarodnim dokumentima koji važe u
Federaciji ili RS i to samo za period koji je naveden u njima.
Sadržaj polise osiguranja iz stava 1. ovog člana propisat će Agencija za nadzor.
Lica koja na teritoriju BiH uđu vozilima koja se uobičajeno nalaze u inozemstvu
smatraju se osiguranim, u skladu sa ovim Zakonom, ako posjeduju zelenu kartu
koja važi na teritoriji BiH, izdatu od nacionalnog biroa osiguravača za motorna
vozila, obrazovanog s ciljem da izdaje zelene karte, i koji je potpisao bilateralnu
konvenciju za izmirivanje potraživanja u BiH, ili izdatu od osiguravača koji
je ovlašten da izdaje zelene karte.
Za vozila koja ulaze ili putuju u BiH, a koja se uobičajeno nalaze na teritoriji
zemalja članica Evropske unije (u daljnjem tekstu: EU), neće se vršiti kontrola
pokrića osiguranjem, pod uvjetom da je između nacionalnog biroa osiguravača
i Biroa zelene karte u BiH potpisan Multilateralni sporazum od 15. marta 1991.
godine.
Za vozila koja ulaze u BiH sa teritorije neke zemlje članice EU, a koja se uobičajeno
nalaze na teritoriji neke treće zemlje sa kojom nije potpisan Sporazum naveden
u prethodnom stavu, obavljat će se samo povremene nasumične provjere.
Posjednici vozila koja se uobičajeno nalaze u nekoj zemlji koja nije članica
EU ili vanevropskoj teritoriji neke zemlje članice EU, nacionalni biro osiguranja
zemlje (Biro zelene karte) čija teritorija nije članica Multilateralnog sporazuma
od 15. marta 1991. godine da bi ušli na teritoriju BiH moraju vozila osigurati
od odgovornosti prema trećim licima. Navedeno osiguranje mora važiti na cijeloj
evropskoj teritoriji zemalja članica EU, kao i na teritoriji država čiji su
nacionalni biroi potpisali Multilateralni sporazum. Ispunjenje ove obaveze dokazuje
se isključivo posjedovanjem potvrde o osiguranju u skladu sa st. 1. i 3. ovog
člana.
Ako se u toku perioda osiguranja promijeni vlasnik ili posjednik motornog vozila,
novi vlasnik ili posjednik će bez odlaganja o tome obavijestiti osiguravača
a najkasnije u roku od 30 dana. Osiguranik ima pravo u roku od 15 dana od tog
obavještenja raskinuti ugovor o osiguranju i zahtijevati vraćanje dijela premije,
uz uvjet da nije ostvaren štetni događaj. Otkaz stupa na snagu nakon isteka
roka od 15 dana od dana na koji osiguranik primi obavještenje o otkazu.
Novi vlasnik ili posjednik ima pravo da raskine ugovor o osiguranju ako ne prihvata
uvjete osiguravača, pod uvjetom da je ugovorio drugo pokriće osiguranjem.
Član 8.
Kvalitetni obim pokrića
Osiguranje pokriva građansku odgovornost posjednika, vlasnika i bilo kojeg vozača
motornog vozila prema trećim licima koja imaju zahtjev za odštetu od osiguranika
u skladu sa odredbama Zakona o obligacionim odnosima («Službeni list RBiH»,
br. 2/92, 13/93 i 13/94 i «Službene novine Federacije BiH», br. 29/03).
Lica čija je odgovornost pokrivena ugovorom o osiguranju kao i lica koja su,
iako nisu osiguranici, zaključila polisu osiguranja sa osiguravačem kao ugovorna
strana, ne smatraju se trećim licima u smislu stava 1. ovog člana. U slučaju
da su lica iz stava 1. ovog člana pravna lica, ni njihovi ovlašteni zastupnici
neće se smatrati trećim licima.
Osiguravač odobrava naknadu u pogledu tjelesnih povreda ili smrti, kao i imovinske
štete ili uništenja prouzrokovanih trećim licima u saobraćajnim nezgodama za
koje je osiguranik odgovoran prema zakonu, kao i za naknadu opravdanih troškova
koje je osiguranik imao u sudskom ili vansudskom postupku.
Naknade se plaćaju bez obzira na mjesto u kojem se desila saobraćajna nezgoda
bilo da se desila tokom vožnje, bilo dok je vozilo zaustavljeno.
Naknade se plaćaju i za gubitke koji nastanu postojanjem ili radom instalacija
na vozilu, kao i za štete koje načine prikolice ili bočna vozila.
Svako lice oštećeno vozilom čiji posjednik ili vlasnik podliježe obaveznom osiguranju
od autoodgovornosti koje ima pravo da traži odštetu od vozača, bez obzira na
to da li je to lice bilo unutar ili van tog vozila, ima neposredno potraživanje
od osiguravača.
Šteta na imovini koju prevozi motorno vozilo nije pokrivena obaveznim osiguranjem,
osim u slučajevima kada se prijevoz te imovine vrši bez naplate.
Nije pokrivena ugovorom o osiguranju šteta nanesena licima koja su dobrovoljno
ušla u vozilo koje je načinilo štetu ili nanijelo povredu, kada osiguravač može
dokazati da su znala da je vozilo bilo ukradeno.
Član 9
Kvantitativni obim pokrića
Agencija za nadzor donosi odluku kojom će se regulirati najmanji iznos na koji
se može ugovoriti osigurana suma po osiguranom slučaju.
Najmanji iznos osigurane sume po osiguranom slučaju iz stava 1. ovog člana ne
može biti manji od:
a) u slučaju fizičke povrede lica - iznos od 500.000,00 KM, bez obzira na broj
žrtava uključenih u istu nezgodu. Ovaj iznos bit će ipso iure povećan na iznos
od 1.000.000,00 KM dvije godine nakon stupanja na snagu ovog Zakona;
b) u slučaju štete na imovini - iznos od 350.000,00 KM po jednom štetnom događaju,
bez obzira na broj žrtava.
Ako postoji više od jednog osiguranog lica i ako ukupna naknada prelazi iznos
naveden u tačci a) stava 2. ovog člana, iznos naknade srazmjerno će se smanjiti.
Ako neko društvo isplati podnosiocu zahtjeva iznos veći od iznosa na koji bi
imao pravo, s obzirom na srazmjerno smanjenje naknade iz razloga što nije znalo
za ostala lica koja imaju pravo na naknadu, ono će i dalje ostati odgovorno
prema drugim licima samo do ukupnog iznosa navedenog u tačci a) stava 2. ovog
člana.
Osiguravač je, prema osnovu istog ugovora o osiguranju, odgovoran za naknadu
štete koju pretrpe treća lica u RS nanesenu od vozila koja se uobičajeno nalaze
u Federaciji, u skladu sa zakonskim odredbama i obaveznom pokriću osiguranjem
koji važe u entitetu u kojem se desila nezgoda, ili pokrićem koje je navedeno
u polisi ili propisima Federacije, prema onom koje je više.
Osiguravači obaveznog i privatnog zdravstvenog, invalidskog i penzionog osiguranja
mogu za iznose koje su platili oštećenoj strani tražiti regres od osiguravača
čiji je osiguranik odgovoran za nezgodu.
Osiguravač koji kao korespodent ili, prema ovlaštenju Biroa zelene karte u BiH,
vrši obradu i naknadu štete koju pretrpe građani BiH u BiH nanesenu od vozila
koja se uobičajeno nalaze izvan BiH, mora primijeniti osigurane svote iz polise
ako su veće od zakonom propisanih minimalnih svota u BiH kao zemlji nastanka
nezgode.
Član 10.
Izmirenje odštetnih zahtjeva
Osiguravač je obavezan da u roku od 90 dana od prijema dokumentovanog zahtjeva
za naknadu štete ponudi isplatu ili da objasni zašto nije u mogućnosti da to
učini.
Ako osiguravač ne ispuni ovu obavezu kaznit će se u skladu sa članom 24. ovog
Zakona.
Obaveza osiguravača iz stava 1. ovog člana ne isključuje i ne suspendira pravo
oštećene strane da se neposredno poslije nezgode obrati Ombudsmenu za osiguranje,
u skladu sa Zakonom o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju ili nadležnom
sudu. U slučaju da se obratio Ombudsmenu za osiguranje kazne iz člana 24. ovog
Zakona neće se primjenjivati dok Ombudsmen za osiguranje ne donese svoju odluku.
Član 11.
Neposredno djelovanje
Oštećeno lice ima pravo neposredne tužbe protiv osiguravača od autoodgovornosti
do osiguranog iznosa koji ne može biti manji od najnižeg iznosa predviđenog
propisima koji su na snazi u vrijeme kada se desila nezgoda. Pravo na neposrednu
tužbu ne utiče na pravo oštećene strane da podnese zahtjev prema počiniocu udesa.
Član 12.
Prigovori koji proizilaze iz ugovora o osiguranju
Osiguravač ne može isticati prigovore koji proizilaze iz polise osiguranja protiv
zahtjeva za naknadu štete koji oštećena strana podnese prema odredbama člana
10. ovog Zakona. Osiguravač koji je oštećenoj strani isplatio naknadu ima protiv
osiguranika, ugovarača osiguranja ili vozača sva prava koja su predviđena odredbama
člana 13. ovog Zakona.
Član 13.
Pravo regresa od osiguranika
Osiguravač od autoodgovornosti koji je isplatio naknadu oštećenom u saobraćajnoj
nezgodi koju su prouzrokovala lica čija je odgovornost prema trećim stranama
pokrivena ovim Zakonom i ako je njihova ugovorna odgovornost isključena u niže
navedenim slučajevima, imat će pravo da naknadu potražuje od lica koja su odgovorna
za nezgodu u skladu sa važećim propisima, ali samo u sljedećim slučajevima:
a)- kada je nezgoda izazvana namjerno;
b)- kada je vozač upravljao vozilom bez vozačke dozvole;
c)- kada je lice koje je odgovorno za nezgodu upravljalo vozilom bez saglasnosti
osiguranika. U ovom slučaju osiguravač može potraživati regres samo od vozača;
d)- kada je vozač ukrao vozilo ili kada je upravljao njime znajući da je ukradeno;
e)- kada vozilo koje je prouzrokovalo nezgodu nije korišteno u svrhu koja je
navedena u ugovoru o osiguranju;
- kada je vozač bio pod uticajem alkohola ili droga koje su ga sprečavale da
ima kontrolu nad vozilom.
Član 14.
Granično osiguranje
Motorna vozila koja ulaze u BiH a koja nisu osigurana u skladu sa ovim Zakonom
i za koja nije izdata međunarodna potvrda o osiguranju (zelena karta), u skladu
sa članom 7. stav 6. ovog Zakona, ili je ta karta istekla, moraju pri ulasku
na teritoriju BiH zaključiti granično osiguranje u skladu sa ovim članom.
Granično osiguranje zaključuje se na period do 30 dana, po izboru osiguranika
i ne može se obnavljati.
2. ZAŠTITNI FOND
Član 15.
Institucija Zaštitnog fonda
Ovim Zakonom obrazuje se u Federaciji pravno lice pod nazivom Zaštitni fond
Federacije BiH sa sjedištem u Sarajevu, pod nadzorom i kontrolom Agencije za
nadzor.
Cilj Zaštitnog fonda je plaćanje odšteta osiguranja od građanske odgovornosti
koje proizilaze iz saobraćajnih nezgoda koje se dese nakon početka njegovog
rada u slučajevima predviđenim u članu 16. ovog Zakona.
Zaštitni fond ima sljedeće organe:
1. skupštinu,
2. upravni odbor i
3. direktora.
Član 16.
Obaveze Zaštitnog fonda
Zaštitni fond obavezan je da oštećenim stranama plaća odštetu u slučaju smrti
ili fizičke povrede i materijalne štete prouzrokovane u saobraćajnim nezgodama
u BiH kada:
- lice odgovorno za nezgodu ostane nepoznato, u tom slučaju Zaštitni fond obavezan
je dati naknadu samo kod šteta zbog smrti ili fizičkih povreda. Zaštitni fond
obavezan je dati naknadu u svim slučajevima gdje se nezgoda desila na teritoriji
Federacije;
- je nezgodu prouzrokovalo vozilo u pogledu kojeg nije ispunjena obaveza iz
člana 3. ovog Zakona, a vozilo posjeduje lice sa prebivalištem u Federaciji;
- je protiv društva registriranog u Federaciji pokrenut postupak posebne likvidacije
zbog stečaja ili zbog oduzimanja odobrenja za rad zbog neispunjavanja finansijskih
obaveza prema Zakonu o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju ili prema
ovom Zakonu.
Naknada ne može prelaziti minimalne limite osiguranih suma za svaku nezgodu,
kako je predviđeno u tačci a) stav 2. član 9. ovog Zakona. Ako postoji više
oštećenih strana primjenjuju se stav 3. člana 9. ovog Zakona.
U slučajevima predviđenim u stavu 1. ovog člana oštećena strana može potraživati
naknadu od Zaštitnog fonda, ali ne i od pojedinačnih članova Zaštitnog fonda.
Po isplati odštete Zaštitni fond preuzima sva prava oštećenog koja proizilaze
iz nezgode, prema licu koje je odgovorno za štetu ili njenom osiguravaču, kao
i prema sredstvima društva koje je u postupku posebne likvidacije. Zaštitni
fond ima privilegiju korisnika naknade predviđene u članu 70. Zakona o društvima
za osiguranje u privatnom osiguranju.
Zaštitni fond neće biti odgovoran za refundiranje bilo kojem socijalnom ili
privatnom osiguravaču za bilo koje iznose koje je taj osiguravač obavezan platiti
oštećenoj strani. Zaštitni fond preuzet će prava oštećene strane prema socijalnom
ili privatnom osiguravaču do iznosa koji je Zaštitni fond platio oštećenoj strani.
Član 17.
Članovi Zaštitnog fonda i skupština članova
Društvo koje u Federaciji obavlja osiguranje od autoodgovornosti, bez obzira
na to da li ima registrirano sjedište u Federaciji ili u RS ili izvan BiH obavezno
je član Zaštitnog fonda.
Da bi Zaštitni fond ispunjavao svoje obaveze njegovi članovi obavezni su plaćati
doprinose koji su zasnovani na postotku godišnjih premija vrste 10 osiguranja,
osim odgovornosti vozara. Godišnja premija je premijski prihod koji se dobija
od osiguranja od odgovornosti vozila iz Federacije. Postotak se određuje odlukom
Agencije za nadzor.
Ako finansijske obaveze Zaštitnog fonda tako zahtijevaju Agencija za nadzor
može odlukom izmijeniti postotak iz stava 2. ovog člana. Postotak premija koji
određuje Agencija za nadzor ne može prelaziti 5% netopremija. Da bi Zaštitni
fond bio u mogućnosti da ispunjava tu obavezu, prve finansijske godine po objavljivanju
ovog Zakona Agencija za nadzor odredit će doprinos za svakog člana Zaštitnog
fonda na osnovu netopremija prihodovanih u prethodnoj finansijskoj godini. Za
društvo koje prvi put obavlja vrstu 10 osiguranja, osim odgovornosti vozara,
Agencija za nadzor će kao prvi doprinos u Zaštitni fond odrediti paušalni iznos
koji će biti jednak prosječnom nivou sličnih doprinosa ostalih članova.
Odluke Agencije za nadzor o plaćanju prvog doprinosa kao i plaćanju narednih
godišnjih doprinosa objavljuju se u “Službenim novinama Federacije BiH”.
Najviši organ Zaštitnog fonda je skupština koju čine njegovi članovi.
Skupština ima pravo da odlučuje o svim pitanjima iz svoje nadležnosti. Odluke
donosi dvotrećinskom većinom od ukupnog broja članova Zaštitnog fonda.
Skupština je nadležna:
a) odlučivati o imenovanju i razrješenju članova upravnog odbora;
b) donositi finansijski plan, usvajati finansijski i računovodstveni izvještaj
iz svoje nadležnosti;
c) donositi opće akte Zaštitnog fonda na osnovu odredaba ovog Zakona, uključujući
poslove i organizaciju Zaštitnog fonda kao i sve neophodne postupke za efikasnu
obradu šteta, uz saglasnost Agencije za nadzor;
d) ugovarati osiguranja kojim će se pokrivati nesolventnost njenih članova u
pogledu izvršavanja njihovih obaveza prema Zaštitnom fondu.
Odlukom Agencije za nadzor, koja se donosi u decembru svake godine i koja se
objavljuje u «Službenim novinama Federacije BiH», broj glasova koji će svaki
od članova tokom naredne godine imati u skupštini Zaštitnog fonda određuje se
u srazmjeri sa doprinosom svakog člana u Zaštitnom fondu.
Upravni odbor obavezan je da do kraja novembra svake godine podnese Agenciji
za nadzor izvještaj sa visinom uplaćenih doprinosa u skladu sa članom 18. ovog
Zakona.
Do izdavanja odluke Agencije za nadzor iz stava 8. ovog člana svaki član ima
pravo glasa na skupštini sa po jednim glasom za svakih 4.000.000,00 KM ostvarene
premije za osiguranje od autoodgovornosti iz prethodne godine. Članovi koji
imaju premiju manju od 4.000.000,00 KM imaju pravo na samo jedan glas, bez obzira
na stvarni iznos te premije.
Član 18.
Upravni odbor i direktor
Zaštitnim fondom upravlja upravni odbor. Upravni odbor ima pet članova koje
imenuje i razrješava skupština Zaštitnog fonda na period od četiri godine.
Direktor organizira rad i rukovodi poslovanjem, predstavlja i zastupa Zaštitni
fond, provodi odluke upravnog odbora i odgovara za zakonit rad Zaštitnog fonda.
Upravni odbor imenuje i razrješava direktora.
Direktor se imenuje na period od četiri godine.
Član 19.
Nadležnost Agencije za nadzor
Agencija za nadzor Zaštitnog fonda donosi opće akte kojima se regulira:
a) sastav, način sazivanja i nadležnost upravnog odbora i direktora u skladu
sa odredbama člana 18. ovog Zakona;
b) vrijeme, način sazivanja, kvorum, glasanje o odlukama i rad skupštine;
c) refundiranje iznosa članovima tokom poslovanja Zaštitnog fonda;
d) sva druga pitanja od suštinskog značaja za rad Zaštitnog fonda.
Član 20.
Oduzimanje odobrenja za obavljanje djelatnosti
Ako članovi Zaštitnog fonda ne ispoštuju odredbe ovog Zakona Agencija za nadzor
oduzet će im odobrenje za rad u vrsti osiguranja od autoodgovornosti.
U slučaju oduzimanja odobrenja za rad novo odobrenje za rad se može izdati tek
po isteku jedne godine od dana oduzimanja i nakon potpunog izvršavanja obaveza
društva.
U slučaju prestanka članstva u Zaštitnom fondu koje je posljedica oduzimanja
odobrenja za rad, taj član ima pravo da od Zaštitnog fonda traži povrat preostalog
dijela svojih doprinosa koji ostaje nakon što se oduzmu dijelovi srazmjerni
odštetama i troškovima plaćenim do trenutka prestanka njegovog članstva, kao
i dio srazmjeran rezerviranim štetama. Povrat se može izvršiti tek nakon šest
mjeseci po isteku računovodstvene godine tokom koje je oduzeto odobrenje.
3. INFORMATIVNI CENTAR
Član 21.
Opće odredbe
Ovim Zakonom obrazuje se Informativni centar koji će biti nadležan za vođenje
registra koji sadrži podatke o pojedinostima registriranja motornih vozila koja
se nalaze u Federaciji, kao i sve neophodne podatke u vezi sa nezgodama i prekograničnim
saobraćajem, u cilju informiranja svih lica koja imaju zakonski interes.
Informativni centar pruža podatke iz stava 1. ovog člana bez naknade osiguranicima
i oštećenim licima.
Sve pojedinosti koje se odnose na način rada, organizaciju i finansiranje Informativnog
centra regulirat će se propisima koje će donijeti Agencija za nadzor i satutom
Informativnog centra.
Službenici Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova ili sudskih organa koji
se bave saobraćajnim nezgodama obavezni su da društvima, na njihov zahtjev,
podnose podatke o svim saobraćajnim nezgodama.
II - OBAVEZNO OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI
Član 22.
Agencija za osiguranje u BiH propisuje i druge vrste obaveznog osiguranja.
Kada je osiguranje od odgovornosti prema trećim licima propisano kao obavezno,
treća lica imaju pravo na neposredno potraživanje od društva do limita do kojeg
je osiguranje obavezno, čak i ako iznos naknade štete prelazi osigurani iznos.
Osiguravač ne može uložiti prigovore koji proizilaze iz ugovora o osiguranju
protiv trećeg lica koje je pretrpilo štetu, osim ukoliko lice koje je pretrpilo
štetu nije ugovarač osiguranja ili drugo lice pokriveno polisom ili, pod uvjetom
da skupa žive, supružnik i rođaci do drugog stepena krvnog ili tazbinskog srodstva,
bilo ugovarača osiguranja ili osiguranika. Ukoliko osiguravač izvrši plaćanje
trećem licu, iako na to nije bio obavezan prema ovim odredbama, osiguravač će
subrogirati zahtjev treće strane protiv osiguranika i to do visine plaćenog
iznosa. Ograničenje neće postojati prije isteka šest mjeseci po subrogaciji.
Prema trećem licu koje je pretrpilo štetu ne može se isticati prigovor raskida
ili isteka ugovora osiguranja prije isteka roka od 30 dana od dana kada je osiguravač
obavijestio o raskidu ugovarača ili u tu svrhu određeno pravno lice. U slučaju
iz ovog stava osiguravač se neće smatrati odgovornim do obima do kojeg treća
strana može dobiti naknadu od drugog osiguravača za svoje štete ili od fonda
socijalnog osiguranja.
Ako je više trećih lica pretrpjelo gubitke ili oštećenje, svako od njih će biti
obeštećeno srazmjerno. Ako naknada plaćena jednom oštećenom licu prelazi proporcionalni
dio osigurane sume koja bi mu pripala, osiguravač će biti oslobođen od svoje
obaveze prema drugima za srazmjerne štete preko osigurane sume, osim ukoliko
je osiguravač načinio prvo plaćanje svjestan postojanja drugih zahtjeva. Preostali
oštećeni imat će zahtjev prema obeštećenom trećem licu za regres suma primljenih
preko proporcionalnog iznosa osigurane sume koja bi im pripala.
Odredbe ovog člana neće se primjenjivati na osiguranje od autoodgovornosti.
III - KAZNENE ODREDBE
Član 23.
Krivična djela
Svako lice koje ima u posjedu ili u vlasništvu vozilo u upotrebi u Federaciji,
na putevima ili područjima dostupnim javnosti i koje ne pribavi osiguranje od
odgovornosti prema trećim licima koje proizilazi iz saobraćajnih nezgoda, kaznit
će se zatvorom od 30 dana do tri godine.
Član 24.
Prekršaji
Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 KM do 50.000,00 KM kaznit će se društvo
koje propusti da ispuni obaveze predviđene čl. 5., 6., 10. stav 1. i čl. 17.
stav 2. ovog Zakona.
Odgovorno lice u društvu bit će kažnjeno za prekršaje određene ovim članom novčanom
kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM.
Postupak predviđen članom 79. Zakona o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju
primjenjuje se na prekršaj predviđen ovim članom.
IV - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 25.
Agencija za nadzor donijet će provedbene akte u skladu sa ovim Zakonom u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
Član 26.
Polise osiguranja koje pokrivaju građansku odgovornost koja proizilazi iz
saobraćajnih nezgoda koje su izdate do dana stupanja na snagu ovog Zakona ostaju
važeće do datuma njihovog isteka.
U slučaju da je odobrenje za preuzimanje osiguranja od autoodgovornosti oduzeto
zbog neispunjavanja obaveze prema Zaštitnom fondu, kako je regulirano članom
20. ovog Zakona, društvo će raskinuti svoje važeće polise u skladu sa članom
29. Zakona o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju i refundirati osiguranicima
prijenosne premije prema tim polisama po odbitku iznosa jednakog 25% tih premija.
Odredbe člana 7. st. 4., 5. i 6. primjenjivat će se od dana kada Biro zelene
karte u BiH potpiše Multilateralni garantni sporazum između nacionalnih biroa
osiguravača od 15. marta 1991. godine.
Zaštitni fond obrazovat će se u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog
Zakona.
Član 27.
Odredbe Zakona o osiguranju imovine i lica («Službene novine Federacije BiH», br. 2/95, 7/95, 6/98 i 41/98) koje se odnose na obavezno osiguranje putnika u javnom prijevozu, vlasnika ili korisnika letjelica od odgovornosti prema trećim licima i vlasnika ili korisnika brodica na motorni pogon od odgovornosti prema trećim licima, ostat će na snazi sve dok se ne donesu propisi koji će regulirati ostala obavezna osiguranja po proceduri opisanoj u članu 6. stav 1. tač. b) i c) Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik BiH», br. 12/04).
Član 28.
Stupanjem na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o osiguranju imovine i lica («Službene novine Federacije BiH», br. 2/95, 7/95, 6/98 i 41/98), osim odredbi navedenih u članu 27. ovog Zakona.
Član 29.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u «Službenim novinama Federacije BiH».