ZAKON
O ZAŠTITI OD KLEVETE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Cilj zakona

Članak 1.

Ovim zakonom uređuje se građanska odgovornost za štetu koja je nanesena ugledu fizičke ili pravne osobe iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinitih činjenica identificiranjem te pravne ili fizičke osobe trećoj osobi.
Načela koja se ostvaruju zakonom

Članak 2.

Uređivanjem građanske odgovornosti iz članka 1. ovog zakona želi se postići da:
a) pravo na slobodu izražavanja, zajamčeno Ustavom Fede- racije Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Službeni glasnik BiH“, broj 6/99) predstavlja jedan od bitnih temelja demokratskog društva, posebno kad se radi o pitanjima od političkog i javnog interesa;
b) pravo na slobodu izražavanja štiti sadržaj izražavanja, kao i način na koji je iznesen i ne primjenjuje se samo na izražavanja koja se smatraju pohvalnim ili neuvredljivim, nego i na izražavanja koja mogu uvrijediti, ogorčiti ili uznemiriti;
c) sredstva javnog priopćavanja imaju značajnu ulogu u demokratskom procesu kao javni promatrači i prenositelji informacija javnosti.
Tumačenje

Članak 3.

Ovaj zakon se tumači na takav način da se primjenom njegovih odredbi u najvećoj mjeri osigurava načelo slobode izražavanja.
Značenje naziva koji se koriste u zakonu

Članak 4.

Nazivi koji se koriste u ovom zakonu imaju slijedeća značenja:
a) izražavanje - svaka izjava, a posebno svaki usmeni, pismeni, audio, vizualni ili elektronski materijal bez obzira na sadržaj, oblik ili način iznošenja ili pronošenja;
b) javni organ - organ odnosno pravna osoba u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija ), i to:
organ zakonodavne vlasti,
organ izvršne vlasti,
organ sudske vlasti,
organ uprave,
pravna osoba s javnim ovlastima koja je osnovana sukladno zakonu,
pravna osoba koje je u vlasništvu ili pod kontrolom Federacije, kantona, općine ili grada ili čiji je rad pod nadzorom javnoga organa.
c) javni službenik - svaka osoba koja je zaposlena u javnom organu;
d) kleveta - nanošenje štete ugledu fizičke ili pravne osobe iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinitih činjenica identificiranjem te fizičke ili pravne osobe trećoj osobi.
Okvir djelovanja zakona

Članak 5.

(1) Ovaj zakon primjenjuje se na zahtjeve za naknadu štete zbog klevete, bez obzira kako je zahtjev označen.
(2) Javnom organu nije dozvoljeno podnijeti zahtjev za naknadu štete zbog klevete.
(3) Javni službenik može privatno i isključivo u osobnom svojstvu podnijeti zahtjev za naknadu štete zbog klevete.
Odgovornost za klevetu

Članak 6.

(1) Svaka osoba koja prouzrokuje štetu ugledu fizičke ili pravne osobe iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinite činjenice, identificirajući tu pravnu odnosno fizičku osobu trećoj osobi, odgovorna je za klevetu.
(2) Za klevetu izenesenu u sredstvima javnog priopćavanja odgovorni su autor, odgovorni urednik, izdavač, kao i osoba koja je na drugi način vršila nadzor nad sadržajem tog izražavanja.
(3) Osoba iz stavaka 1. i 2. ovog članka (u daljnjem tekstu: štetnik) odgovorna je za štetu ako je namjerno ili iz nepažnje iznijela ili pronijela izražavanje neistinite činjenice.
(4) Kada se izražavanje neistinite činjenice odnosi na pitanja od političkog ili javnog interesa, štetnik je odgovoran za štetu izazvanu iznošenjem ili pronošenjem tog izražavanja ako je znao da je izražavanje neistinito ili je svojom neopreznošću zanemario neistinitost izražavanja.
(5) Standard odgovornosti iz stavka 4. ovog članka primje- njuje se i ako je oštećeni javni službenik ili je bio javni službenik ili je kandidat za funkciju u javnom organu i ako, prema općem shvaćanju javnosti, vrši značajan uticaj na pitanja od političkog ili javnog interesa.
(6) Kada se izražavanje neistinite činjenice odnosi na umrlu osobu, nasljednik prvog reda te osobe može podnijeti zahtjev, u smislu ovog zakona, pod uvjetom da je takvo izražavanje nanijelo štetu ugledu nasljednika.
Izuzeci od odgovornosti

Članak 7.

(1) Ne postoji odgovornost za klevetu:
a) ako je izražavanjem izneseno mišljenje ili ako je to izražavanje u suštini istinito, a netočno samo u nebitnim elementima;
b) ako je štetnik zakonski obvezan da iznosi ili pronosi izražavanja ili je iznosio odnosno pronosio izražavanje tijekom zakonodavnog, sudskog ili upravnog postupka;
(c) ako je iznošenje odnosno pronošenje izražavanja bilo razumno.
(2) Prilikom donošenja odluke iz razloga predviđenih točkom c) stavka 1. ovog članka sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, a posebno:
način, oblik i vrijeme iznošenja ili pronošenja izražavanja,
prirodu i stupanj prouzrokovane štete,
dobronamjernost i pridržavanje štetnika opće prihvaćenih profesionalnih standarda,
pristanak oštećenog,
vjerojatnost nastanka štete i u slučaju da izražavanje nije izneseno ili proneseno,
činjenicu da li izražavanje predstavlja objektivnu i točnu informaciju o izražavanju drugih osoba,
te da li se odnosi na pitanja iz privatnog života oštećenog ili na pitanja od političkog ili javnog značaja.

Obveza ublažavanja štete

Članak 8.

Oštećeni je dužan poduzeti sve potrebne mjere kako bi ublažio štetu prouzrokovanu izražavanjem neistinite činjenice, a posebno od štetnika podnijeti zahtjev za ispravku tog izražavanja.
Zaštita povjerljivih izvora

Članak 9.

(1) Novinar i druga fizička osoba koja je redovito ili profesionalno uključena u novinarsku djelatnost traženja, primanja ili priopćavanja informacija javnosti, koja je dobila informaciju iz povjerljivog izvora ima pravo ne otkriti identitet tog izvora. Ovo pravo uključuje i pravo neotkrivanja bilo kojeg dokumenta ili činjenice koji bi mogli razotkriti identitet izvora, a posebno usmeni, pismeni, audio, vizualni ili elektronski materijal. Pravo na neotkrivanje identiteta povjerljivog izvora nije ni pod kakvim okolnostima ograničeno u postupku koji se vodi u smislu ovog zakona.
(2) Pravo na neotkrivanje identiteta povjerljivog izvora ima i svaka druga fizička osoba koja sudjeluje u postupku u smislu ovog zakona, a koja kao rezultat svog profesionalnog odnosa s novinarom ili drugom osobom u smislu stavka 1. ovog članka, sazna identitet povjerljivog izvora informacija.
Odšteta

Članak 10.

(1) Odšteta treba biti srazmjerna šteti koja je nanesena ugledu oštećenog i određuje se isključivo radi naknade štete. Prilikom određivanja odštete sud je dužan ocijeniti sve okolnosti slučaja, a posebno sve mjere koje je poduzeo štetnik na ublažavanju štete, kao što su:
objavljivanje ispravke i opozivanje izražavanja neistinite činjenice ili isprika;
činjenicu da je štetnik stekao novčanu korist iznošenjem ili pronošenjem tog izražavanja, kao i
činjenicu da li bi iznos dodjeljene štete mogao dovesti do velikih materijalnih poteškoća ili stečaja štetnika.
(2) Sudska mjera o zabrani ili ograničavanju iznošenja ili pronošenja izražavanja neistinite činjenice nije dozvoljena prije objavljivanja tog izražavanja.
(3) Privremena sudska mjera o zabrani pronošenja ili daljnjeg pronošenja izražavanja neistinite činjenice može se odrediti samo ukoliko oštećeni s najvećom sigurnošću može učiniti vjerovatnim da je izražavanje prouzrokovalo štetu njegovom ugledu i da će oštećeni trpjeti nepopravljivu štetu kao rezultat pronošenja ili daljnjeg pronošenja tog izražavanja. Stalna sudska mjera o zabrani pronošenja ili daljnjeg pronošenja izražavanja neistinite činjenice može se odnositi samo na određeno izražavanje za koje je utvrđeno da je klevetničko i na određenu osobu za koju je utvrđeno da je odgovorna za iznošenje ili pronošenje tog izražavanja.
Pomirenje stranaka

Članak 11.

Čim sud procjeni da su se stekli uvjeti, ispitat će mogućnost pomirenja stranaka.
Rokovi zastarjelosti

Članak 12.

(1) Rok za podnošenje zahtjeva za naknadu štete u smislu ovog zakona iznosi tri (3) mjeseca od dana kada oštećeni sazna ili je trebao saznati za izražavanje neistinite činjenice i za identitet štetnika, i taj se rok ni u kom slučaju ne može produžiti nakon isteka jedne (1) godine od dana kada je to izražavanje izneseno trećoj osobi.
(2) Ako oštećeni umre nakon početka ali prije okončanja postupka, njegov nasljednik prvog reda može nastaviti postupak u ime umrlog ako podnese zahtjev sudu u roku od tri (3) mjeseca od dana smrti oštećenog i izjavi da želi nastaviti postupak.
Nadležni sud

Članak 13.

Za zahtjev za naknadu štete zbog klevete iznesene u sredstvima javnog priopćavanja nadležan je kantonalni sud.
Djelotvornost sudske zaštite

Članak 14.

(1) Postupak po tužbama za naknadu štete zbog klevete iznesene u sredstvima javnog priopćavanja smatra se hitnim.
(2) Sud je dužan postupiti po tužbi za naknadu štete zbog klevete iznesene u sredstvima javnog priopćavanja u roku od trideset (30) dana od dana prijema tužbe u nadležni sud.
Odnos ovog zakona prema drugim zakonima

Članak 15.

U odnosu na pitanja koja nisu uređena ovim zakonom, primjenjuju se odgovarajuće odredbe zakona kojim su uređeni obligacioni odnosi, Zakona o parničnom postupku (“Službene novine Federacije BiH“, br. 42/98 i 3/99) i zakona kojim je uređen izvršni postupak u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Prijelazne odredbe

Članak 16.

(1) Obustavljaju se svi kazneni postupci započeti prema Glavi XX, Kaznena djela protiv časti i ugleda (čl. od 213. do 220.) Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine do dana stupanja na snagu ovog zakona.
(2) Danom stupanja na snagu ovog zakona obustavlja se izvršenje kaznenih sankcija koje su izrečene pravosnažnom presudom za kaznena djela iz gore navedenih članaka Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
(3) Oštećeni ima pravo u roku od tri (3) mjeseca od dana obustavljanja kaznenog postupka iz stavka 1. ovog članka, odnosno od dana obustavljanja izvršenja kaznenih sankcija iz stavka 2. ovog članka podnijeti zahtjev za odštetu u smislu ovog zakona, ukoliko taj zahtjev ispunjava uvjete propisane ovim zakonom.
(4) Parnični postupak koji se odnosi na pitanja uređena ovim zakonom, koji je pokrenut i nije pravosnažno okončan do dana stupanja na snagu ovog zakona, nastavit će se u skladu sa zakonom koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka, ako to nije na štetu tuženog.
Stupanje na snagu i objavljivanje

Članak 17.

Ovaj zakon stupa na snagu dan nakon njegovog objavlji- vanja u “Službenim novinama Federacije BiH“.

PREDSJEDATELJ                                                                 PREDSJEDATELJ
DOMA NARODA                                                                    ZASTUPNIČKOG DOMA
PARLAMENTA FEDERACIJE BiH                                    PARLAMENTA FEDERACIJE BiH

Slavko Matić                                                                            Muhamed Ibrahimović