Koristeci se ovlastima koja su mi povjerene clankom V Aneksa 10. Opceg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je Visoki predstavnik konacni autoritet u zemlji glede tumacenja gore pomenutog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora;
Pozivajuci se na clanak II 1. (d) Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora prema kojemu Visoki predstavnik "pomaze, kada Visoki predstavnik to ocijeni neophodnim, u rjesavanju svih problema koji se pojave u svezi s civilnom provedbom";
Pozivajuci se nadalje na stavak XI. 2. Zakljucaka Konferencije za provedbu mira odzane u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojima je Vijece pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konacni autoritet u zemlji glede tumacenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja za probleme, sukladno gore navedenim "donosenjem obvezujucih odluka, kada to ocijeni neophodnim", o odredjenim pitanjima, ukljucujuci i (prema podstavku (c) stavka XI. 2) "druge mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom podrucju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta";
Pozivajuci se nadalje na clanak XIV Aneksa 6. Opceg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ("Sporazum o ljudskim pravima") koji predvidja da 14. prosinca 2000. godine Strane trebaju izvrsiti prijenos nadleznosti za daljnji rad Ombudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu na institucije Bosne i Hercegovine, osim u slucaju da se Strane drugacije dogovore;
Pozivajuci se nadalje na clanak 6. Sporazuma od 10. studenoga 2000. godine sukladno clanku XIV Aneksa 6. Opceg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini u kojemu se poziva na Nacrt zakona o Ombudsmanu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i kojim se nakon stupanja na snagu Nacrta zakona nadleznost za rad Ombudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu prenosi sa Strana, potpisnici Sporazuma o ljudskim pravima, na institucije Bosne i Hercegovine;
Pozivajuci se nadalje na cinjenicu da usvajanje Zakona o Ombudsmanu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu do rujna 2000. godine predstavlja zahtjev koji je u Aneksu usvojenom 23/24. svibnja 2000. godine postavilo Vijece za provedbu mira na svojoj Konferenciji u Briselu;
Odlucan u namjeri da institucija Ombudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu bude u nadleznosti institucija Bosne i Hercegovine sukladno Sporazumu o ljudskim pravima;
Zabrinut zbog cinjenice da Parlament Bosne i Hercegovine jos uvijek nije usvojio Zakon o Ombudsmanu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, koji je izradjen uz pomoc Europskog povjerenstva za demokraciju putem zakona i u kolovozu 1999. godine prezentiran organima vlasti Bosne i Hercegovine.
Zabrinut zbog cinjenice da je kasnjenje u usvajanju Zakona prouzrokovalo prekid u radu Ombudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu zbog nepostojanja jasnog pravnog stajalista u pogledu strukture ove institucije nakon 14. prosinca 2000. godine.
Zakljucujuci da je neophodno osigurati postivanje Sporazuma o ljudskim pravima, ukljucujuci zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u Bosni i Hercegovini, uzimajuci u obzir, imajuci na umu i konstatirajuci sve gore navedeno, ovim donosim slijedecu Odluku

O D L U K A O ZAKONU O OMBUDSMANU ZA LJUDSKA PRAVA ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Zakon o Ombudsmanu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, koji je u privitku ove odluke, ce se bez odlaganja objaviti u "Sluzbenom glasniku BiH". Ovaj zakon stupa na snagu dana predvidjenog u Zakonu. Ova odluka ce se takodjer objaviti u "Sluzbenim novinama Federacije BiH i "Sluzbenom glasniku Republike Srpske".

I-Priroda

Članak 1.

1. Ombudsman za ljudska prava Bosne i Hercegovine je nezavisna institucija uspostavljena u cilju promoviranja dobre uprave i vladavine prava, zaštite prava i sloboda fizičkih i pravnih osoba, kakao je zajamčeno posebno Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim sporazumima koji se nalaze u dodatku tog Ustava koja će s tim u vezi nadgledati aktivnosti institucija Bosne i Hercegovine, njenih entiteta i Distrikta Brčko, sukladno odredbama ovog zakona.

2. U ovom zakonu, termin:
a) "Institucija" označava instituciju ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine;
b) "ombudsman" označava jednog od tri ombudsmena koji čine ovu instituciju;
c) "obudsmeni" označava tri osobe koje čine Instituciju;
d) "organ (organi) vlade" ukazuje na sve institucije, organe, ustanove i odjele predmetne vlade, kao i na privatne ustanove koje vrše javne funkcije;
e) "organ (organi) Vlade Bosne i Hercegovine" također ukazuje na organe Vlade Distrikta Brčko.

II. Ovlasti i nadležnosti

Članak 2.

1. Institucija će razmatrati predmete koji se odnose na slabo funkcioniranje ili povrede ljudskih prava i sloboda počinjene od strane bilo kojeg organa vlade.
2. Institucije će djelovati po prijemu žalbe ili ex oficio
3. Institucija može poduzimati opće istrage.
4. Institucija može preporučiti odgovarajuće pojedinačne i/ili opće mjere.
5. Institucija neće razmatrati predmete koji se odnose na odluke, činjenice ili događaje koji su se desili prije 15.prosinca 1995. godine.

Članak 3.

Nadležnost Institucije će sadržati ovlasti da sprovodi istrage u svim žalbama o povredi ljudskih prava i sloboda navodno počinjenih od vojnih vlasti.

Članak 4.

1. Nadležnost Institucija će sadržati ovlasti da sprovodi istrage u svim žalbama vezano za slabo funkcioniranje sudskog sistema ili nepravilno procesuiranje individualnih predmeta i da preporuči odgovarajuće pojedinačne ili opće mjere.
2. Ombudsman se neće miješati u proces odlučivanja sudova, ali može pokrenuti sudske postupke ili intervenirati u toku postupka koji se vodi , kad god ustanovi da je takva aktivnost neophodna pri obavljanju svojih dužnosti. Omudsman također može dati preporuke organu vlasti koji je strana u postupku ili biti savjetovan od strane u postupku.

Članak 5.

1. Institucija će imati isključivu nadležnost u radu na predmetima koji se:
a) odnose na organe Vlade Bosne i Hercegovine;
b) u isto vrijeme odnose na organ Vlade jednog entiteta i organ Vlade Bosne i Hercegovine;
c) u isto vrijeme odnose na organ vlade oba entiteta.
2. Institucija također može raditi na predmetima koji se odnose na organ vlade entiteta, kada god smatra da je ishod predmeta od posebnog značaja za efikasno uživanje pojedinačnih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini kao cjelini.
3. Ukoliko, u bilo kojoj fazi postupka, obudsman ustanovi da predmet ne spada u njegovu nadležnost, koja je gore opisana, on će proslijediti predmet odgovarajućoj instituciji ombudsmana u entitetu.

Članak 6.

1. Ombudsman može proslijediti predmete o navodnim povredama ljudskih prava najvišim sudskim organima Bosne i Hercegovine koji su nadležni za pitanja ljudskih prava, sukladno pravilima koja regulišu ulaganje žalbe tim organima,kad god ustanovi da je to neophodno za efikasno provođenje svojih dužnosti.

Članak 7.

1. Aktivnost Institucije neće biti prekinuta u vrijeme kada zakonodavni organ ne zasjeda, zbog toga što je zakonodavni organ raspušten ili je njegov mandat istekao.
2. Izvanredne situacije neće prekidati mandat ombudsmana.

III- Sastav, imenovanje i ostavke

Članak 8.

1. Instituciju će sačinjavati tri osobe.
2. Ombudsmani surađuju u obavljanju svojih funkcija. Aktivnosti sprovođenja istrage i razmatranja bilo pojedinačnih žalbi ili razmatranja problema ex officio se mogu vršiti pojedinačno od strane svakog ombudsmana, ali raspodjela zadataka među njima neće zavisiti od kriterija etničkog podrijetla podnosioca žalbe. Ombudsmani zajednički daju prijedloge, rješenja i donose izvješće.

Članak 9.

1. Ombudsmene će imenovati Zastupnički dom Bosne i Hercegovine i Dom naroda Bosne i hercegovine dvotrećinskom većinom svakog doma, a na osnovu zajedničkog prijedloga Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
2. Imenovanje će se obaviti u roku od tri mjeseca nakon što se zajednički prijedlog dostavi Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, i, u svakom slučaju, u roku od tri mjeseca od datuma upražnjenja mjesta.

Članak 10.

1. Ombudsmeni će biti imenovani na period od pet godina i mogu biti ponovo izabrani.
2. Svaki ombudsman koji bude imenovan nakon ostavke, ili kao zamjena drugom ombudsmanu, bit će na toj funkciji preostali period od pet godina i može biti ponovo izabran.
3. Plaća ombudsmana će biti u visini plaće predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.

Članak 11.

Svaki punoljetan građanin Bosne i Hercegovine punopravan u uživanju građanskih i političkih prava, koji ima dokazano iskustvo u oblasti ljudskih prava , te priznat visok moralni status, može biti izabran za ombdsmana.

Članak 12.

1. Dužnost ombudsmana će prestati zbog bilo kojeg od odlje navedenih razloga:
a) ostavke;
b) isteka mandata;
c) očigledne nemogućnosti da obavlja svoje dužnosti;
d) propusta da napusti funkciju koja je nespojiva sa mandatom, kako je utvrđeno člankom 17. stavak 4. ovog zakona;
e) osude, i pravosnažnog izricanja kazne za namjerno učinjen prijestup opisan u članku 16. stavak 3. ovog zakona;
2. Upražnjeno mjesto ombudsmana objavit će predsjedatelj Zastupničkog doma Bosne i Hercegovine u slučaju smrti , ostavke, isteka mandata, ili konačne kazne. U ostalim okolnostima, odluka o upražnjenom mjestu će biti donesena od strane dvotrećinske većine Doma naroda Bosne i Hercegovine i Zastupničkog doma Bosne i Hercegovine, nakon diskusije i nakon saslušanja obudsmana u pitanju.
3. Kada se objavi da je mjesto upražnjeno , Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će dati prijedlog za imenovanje novog ombudsmana u roku od mjesec dana .
4. Tamo gdje mjesto bude upražnjeno zbog isteka mandata, ombudsman čiji je mandat istekao će nastaviti da obavlja svoje dužnosti na privremenoj osnovi sve dok imenovanje koje je propisano člankom 9. ne bude obavljeno.
5. Kada jedno od tri mjesta ombudsmena ostane upražnjeno iz drugih razloga, a da to nije istek mandata, ombudsmeni koji ostaju na svom položaju će privremeno obavljati njegove funkcije sve dok se ne okonča imenovanje novog ombudsmana.

IV - Suradnja sa institucijama obudsmana u entitetima

Članak 13.

1. Institucija će surađivati i promovirati suradnju među institucijama ombudsmana u Bosni i Hercegovini i omogućiti koordinaciju aktivnosti institucija ombudsmana u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi Institucija će posebno:
a) uspostaviti mrežu službenika za vezu koji će međusobno razmjenjivati informacije o aktivnostima institucija ombudsmana u Bosni i Hercegovini, posebice informacije o predmetima koji se razmatraju;
b) organizirati redovite sastanke institucija omudsmana u Bosni i Hercegovini;
c) organizirati seminare i radionice;
d) zastupati institucije ombudsmana u Bosni i hercegovini u međunarodnom okruženju na odgovarajući način.

Članak 14.

Ombudsman može sukladno članku 6. proslijediti najvišim sudskim organima Bosne i Hercegovine nadležnim za razmatranje pitanja ljudskih prava svaki predmet koji je dostavljen Instituciji u tu svrhu, od strane institucija ombudsmana u entitetima. Kada proslijeđuje takve predmete ombudsman će se također starati da se mišljenje institucija ombudsmana u entitetima adekvatno prezentira nadležnom sudskom organu.

V - Imuniteti i nsepojivost

Članak 15.

Ombudsman neće primati nikakve naredbe. U okviru svojih ustavnih i zakonskih nadležnosti, nijedan ombudsman neće dobivati uputstva od strane organ vlasti. Svaki ombudsman će djelovati neovisno, na osnovu kritetrija Institucije i sukladnu članku 8.

Članak 16.

1. Ombudsman neće biti krivično gonjen, neće biti podvrgnut istrazi, neće biti uhapšen niti će mu biti suđene za mišljenja koja izrazi ili za odluke koje donese u provođenju svojih ovlasti koja su sukladna njegovim ili njenim dužnostima.
2. U svim drugim okolnostima, ombudsman ne može biti uhapše ili pritvoren, osim u slučaju flagrante delicto za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora preko pet godina.
3. Odluka o krivičnom gonjenju, pritvaranju ili izvođenju ombudsmana optuženog zbog krivičnog djela pred sud bit će donesena samo za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora preko pet godina i samo nakon što i Zastupnički dom i Dom naroda Bosne i Hercegovine donesu odluku o tome, Samo sud na nivou Bosne i Hercegovine će biti nadležan da sudi ombudsmanu.
4. Osobe u službi ili naimenovane od Institucije neće biti krivično gonjene, neće biti predmet istrage, uhićenja, pritvaranja, niti će im se suditi za bilo kakvu radnju, mišljenje ili odluku donesenu pri obavljanju njihovih dužnosti prema uputama ombudsmana. U svim drugim okolnostima, kad god su osobe u službi Institucije uhićene, pritvorene ili izvedene pred sud, organi tužiteljstva će o tome odmah i propisno obavijestiti Instituciju.

Članak 17.

1. Pozicija ombudsmana je nespojiva sa vršenjem bilo kakve predstavničke funkcije; sa bilo kakvom političkom aktivnošću ili dužnošću ili odgovornošću za propagandu; nastavkom službe u organima vlade, članstvom u političkoj stranci ili vođstvom političke stranke, sindikata, udruženja, fondacije, ili vjerske organizacije ili radom u bilo kojoj od njih; sa obavljanjem dužnosti sudije; kao i sa svakom aktivnošću kao zanimanjem ili profesijom, u privredi ili zapošljavanju.
2. Ombudsman koji je bio službenik uživa garanciju ponovnog prijema u prijašnju službu po isteku njegovog ili njenog mandata.
3. Ombudsman će, u roku od deset dana po njegovom ili njenom imenovanju, i prije preuzimanja svoje službe, napustiti svako mjesto koje je potencijalno nespojivo, a ukoliko propusti da to uradi smatrat će se da je odbio imenovanje.
4. Kada dođe do nespojivosti nakon što je ombudsman preuzeo svoje dužnosti, podrazumijeva se da će i on ili ona napustiti svoje dužnosti, sukladno članku 12., na dan pojave nespojivosti.

VI - Postupak istrage

Članak 18.

1. Svaka fizička ili pravna osoba koja tvrdi da ima legitiman interes može se obratiti Instituciji bez ikakvih ograničenja. Nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka, spol, maloljetnost, etničko podrijetlo, religija, pravna nesposobnost, zatvor bilo koje vrste, i , općenito uzevši, posebni odnosi sa i ovisnost u nekom organu vlade ne mogu ograničiti pravo ulaganja žalbe Instituciji.
2. Žalba Instituciji ili intervencija iste neće povući bilo kakve krivične, disciplinske ili druge sankcije za podnosioca žalbe , kao ni bilo kakvu neugodnost ili diskriminaciju za istog.

Članak 19.

1. Svaka žalba mora biti potpisana i uložena od strane osobe koja se žali, u dokumentu u kojem će biti navedene njegove ili njene osnove za podnošenje žalbe, na praznom papiru. Žalba podnesena na manje formalan način može se prihvatiti ukoliko ombudsman ustanovi da okolnosti to zahtijevaju.
2. Sav rad Institucije je besplatan za osobe koje joj se obrate i ne zahtijeva pomoć savjetnika ili odvjetnika.

Članak 20.

1. Prepiska upućena ombudsmanu ili Instituciji iz mjesta u kojima se lica nalaze u pritvoru, u kojima su zatvoreni ili su lišeni slobode ne može podlijegati nikakvoj cenzuri niti se smije otvarati.
2. Razgvori između ombudsmana ili osoba delegiranih od strane ombudsmana ne mogu nikada biti nadgledani niti se u iste može miješati.

Članak 21.

1. Institucija će registrirati i potvrditi prijem žalbi koje su uložene , bilo da smatra da je iste potrebno razmatrati ili ne. Kada ombudsman odluči da ne razmatra žalbu, on ili ona će to uraditi pismeno, navodeći razloge i upućujući podnositelju te žalbe na najpogodnija sredstva za poduzimanje radnje, ukoliko ista postoje, ostavljajući podnositelju žalbe da iskoristi ona sredstva koja on ili ona smatra najpogodnijim.
2. Ombudsaman može odbiti da razmatra anonimne žalbe za koje smatra da su zlonamjerne koje su neosnovane, u kojima nema žalbe, koje nanose štetu legitimnim pravima treće osobe ili koje su Instituciji predočene izvan roka od dvanaest mjeseci nakon pojave činjenica, događaja ili odluka na koje se žali.

Članak 22.

Protiv odluka ombudsmana ili Institucije nije moguće uložiti žalbu.

Članak 23.

1. Kada ombudsman odluči da žalba ili problem koji razmatra ex officio pružaju dovoljno osnove za istragu, on ili ona će obavijestiti predmetni organ vlade o suštini predmeta, tako da nadležna osoba može dostaviti pismenu izjavu u roku na koji je ombudsman ukazao.
2. Ombudsman može tražiti u bilo koje vrijeme bilo koji dokumenat koji smatra potrebnim za istragu.

Članak 24.

Kada, u toku istrage, ombudsman ustanovi da izvršenje upravne odluke može rezultirati nepoprvaljivom štetom za prava podnosioca žalbe, ombudsman može predložiti nadležnom organu vlade da obustavi izvršenje osporene mjere u periodu ne dužem od deset dana.Predmetni organ može odbiti da ispoštuje taj prijedlog, objasnivši, u pismenom aktu upućenom Instituciji, u roku od tri dana po prijemu prijedloga i u svakom slučaju prije izvršenja osporene mjere, razloge za to, a ukoliko to propusti taj prijedlog postaje obavezujući za taj organ.

VII - Obaveza suradnje sa ombudsmanom

Članak 25.

1. Organi vlade su obavezni da Instituciji pruže odgovarajuću pomoć u istrazi i vršenju kontrola.
2. U vrijeme istrage ombudsman ima pristup bilo kojem organu vlade u cilju provjere traženih informacija, obavljanja osobnih razgovora i razmatranja potrebnih spisa i dokumenata.
3. Ombudsmanu ne smije biti odbijen pristup spisima ili administrativnim dokumentima ili drugim dokumentima koji se tiču aktivnosti ili djelatnosti koja je pod istragom, bez prejudiciranja odredbi članka 28. ovog zakona.

Članak 26.

1. Kada se predmet koji se istražuje odnosi na radnje osoba koje su u službi vlade i kada je i ista vezana za dužnosti koje te osobe obavljaju, Institucija će obavijestiti tu osobu i njegovog ili njenog pretpostavljenog ili organ u kojem on ili ona radi i može zatražiti pismenu izjavu.
2. Predmetni službenik će u datom roku dostaviti pismeni odgovor kao i sve dokumente i dokaze koje smatra relevantnim. Taj rok može na zahtjev biti produžen.
3. Ombudsman može provjeriti vjerodostojnost dostavljenih elemenata i dati prijedlog za saslušanje tog službenika kako bi dobio dodatne informacije. Od službenika koji odbiju da se odazovu ovom saslušanju ombudsman može zatražiti pismeno izjašnjenje o razlozima odbijanja.
4. Informacije iz osobne evidencije date od nekog službenika za vrijeme istrage su povjervljive, bez prejudiciranja odredbi krivičnog zakona o objavljivanju akata, što može biti krivično djelo.

Članak 27.

Nadređeni službenici ili organi vlade koji zabranjuju službenicima koji su im podređeni ili koji se nalaze u njihovoj službi da se odazovu zahtjevu ombudsmana i saslušanju koje je on ili ona zakazao, dat će pismenu izjavu da su to uradili, navodeći razloge za to. Ovaj dokumenat će biti dostavljen tom službeniku i ombudsmanu. Ombudsman će se tada obratiti pomenutom višem službeniku za sve radnje koje su neophodne za istragu.

VIII - Povjervljivi i tajni dokumenti i obveza diskrecije

Članak 28.

1. Ombudsman može zatražiti od organa vlade da mu predaju dokumente koje smatra potrebnim za obavljanje svojih dužnosti, uključujući one koji su zavedeni kao povjerljivi ili tajni sukladno zakonu. U takvim slučajevima, ombudsman će primijeniti potrebnu diskreciju za iste i neće ih učiniti dostupnim javnosti.
2. Istraga koju vodi ombudsman i njegovo ili njeno osoblje, uključujući i proceduralne mjere, sprovodit će se uz najveću diskreciju, bez prejudiciranja razmatranja za koja ombudsman ustanovi da treba da budu uvrštena u izvješće. Poduzet će se posebne mjere zaštite za dokumente koji su zavedeni kao povjerljivi ili tajni.
3. Kada ombudsman smatra da dokumenti koji su zavedeni kao povjerljivi ili tajni i koji nisu dostavljeni od strane organ vlade mogu biti od presudnog značaja za pravilno sprovođenje istrage, o toj činjenici će obavijestiti Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

IX - Odgovornost organa vlasti i zvaničnika

Članak 29.

Kada istraga pokaže da je zloporaba , proizvoljna procedura, diskriminacija, greška, nemar ili propust koji su predmet žalbe počinjeni od strane službenika u organu vlade, ombudsman može dostaviti te nalaze predmetnom službeniku. Istoga dana, ombudsman će proslijediti te dokumente službenikovom nadređenom i dat će preporuke koje bude smatrao potrebnim.

Članak 30.

Kada ombudsman u sprovođenju svojih dužnosti sazna za ponašanje ili radnju koja predstavlja krivično djelo, o tome će obavijestiti nadležne organe tužiteljstva.

Članak 31.

Ukoliko neprijateljsko ponašanje ili stav koji ometa istragu ombudsmana potiču od organa vlade ili njezinih službenika, to može biti predmetom specijalnog izvješća i bit će pomenuto u odgovarajućem dijelu godišnjeg izviješća.
2. Kada neki službenik iz organa vlade ugrozi istragu tako što odbije da dostavi dokumente koje je zatražio ombudsman, ili zanemari da dostavi takve dokumente ili uskrati ombudsmanu pristup administrativnim spisima ili dokumentima neophodnim za istragu, ombudsman će poslati relevantni spis osobi nadređenoj tom službeniku ili nadležnim organima tužiteljstva za odgovarajući disciplinski ili krivični postupak koji će se sprovesti sukladno zakonu.
3. Kada nadležni organi vlasti propuste da poduzmu radnju , ombudsman može, umjesto tog organa, pokrenuti disciplinski postupak protiv odgovornog službenika ili, tamo gdje je to potrebno, pokrenuti krivični postupak pred sudom.

X-Preporuke

Članak 32.
1. Ombudsman može dati preporuke vladinim organima u cilju usvajanja novih mjera. Organi vlade koji dobiju takve preporuke dužni su da pismeno odgovore i obavijeste ombudsmana o učinku preporuka u roku koji je ombudsman odredio.
2. Ukoliko, jednom kada su preporuke date , predmetni organ vlade ne poduzme odgovarajuće mjere u roku koji je ombudsman odredio, ili ukoliko ne obavijesti ombudsmana o razlozima nepoduzimanja istih, ombudsman može ukazati ministru odgovornom za taj organ ili najvišim organima vlade, na tok predmeta i na date preporuke. Ukoliko ombudsman nakon toga ne dođe do rješenja u predmetu u kojem je po njegovom ili njenom mišljenju bilo moguće naći pozitivno rješenje, taj problem će biti uvršten u godišnje ili specijalno izvješće,pominjući imena organ vlasti ili službenika koji su zauzeli takav stav.
3. Ni ombudsman ni Institucija nemaju nadležnost da izmijene ili ukinu mjere ili naloge vlade, ali mogu dati prijedlog za izmjenu kriterija korištenih pri njihovom usvajanju.
4. Kada, nakon razmatranja predmeta, ombudsman ustanovi da način na koji je zakon primijenjen vodi nepravičnim rezultatima, on ili ona može uputiti nadležnom organu vlade preporuke koje bi dovele do pravičnog rješenja situacije predmetnog pojedinca.Ombudsman može nadležnom organu dati prijedlog mjera čija primjena bi vjerovatno poboljšala situaciju na koju se žali , uključujući isplatu odštete, i u godišnjem ili specijalnom izvješću Institucije dati prijedlog za izmjene i dopune zakona i drugih propisa kad on ili ona smatra da je to potrebno.
5. Ukoliko se radnje koje su predmet žalbe provode kroz usluge fizičkih osoba sukladno ugovoru o koncesiji javne službe, ombudsman može od nadležnog upravnog organa zatražiti da provede svoje ovlasti kontrole i kažnjavanja.

XI - Obavještavanje i komunikacija

Članak 33.

1. Ombudsman će obavijestiti predmetnu osobu o rezultatima njegovih ili njenih istraga ili radnji kao i u odgovoru koji mu je dostavljen od strane organa vlade, ukoliko se odgovor, po svojoj prirodi ne smatra povjerljivim ili tajnim.
2. Ombudsman će dostaviti pozitivne i negativne nalaze istraga vlastima, službenicima ili predmetnom upravnom odjelu.
3. Institucija može odlučiti da objavi svoje opće preporuke u "Službenom glasniku BiH".
4. Sve ostale preporuke ombudsmana ili Institucije će biti dostupne javnosti, osim u slučaju kada se iste odnose na pitanja koja su povjerljiva ili tajna, ili kada se u žalbi izričito zatraži da se ime podnositelja kao i okolnosti slučaja ne objave.

XII- Izvješće

Članak 34.

1. Svake godine Institucija će dostaviti rezultate svojih aktivnosti u izvješću upućenom Predsjedništvu Bosne i Hercegovine , Zastupničkom domu Bosne i Hercegovine, Domu naroda Bosne i Hercegovine.
2. Tamo gdje javni značaj i hitnost slučaja zahtijevaju, Institucija može izdati specijalno Izvješće.
3. Godišnja i specijalna izvješća će biti objavljena.

Članak 35.

1. U svom godišnjem izvješću, Institucija može navesti broj i prirodu primljenih žalbi, ukazujući na one koje nisu uzete u razmatranje, kao i razloge za to, i one koje su bile predmet istrage, i nalaze i tome; Institucija može također istaknuti one prijedloge ili preporuke koje su prihvaćene od strane vlade.
2. Izvješće neće sadržavati lične podatke koji bi omogućili da osoba uključena u postupak istrage bude javno identificirana, bez prejudiciranja odredbi članka 31.
3. Izvješće će također sadržati dodatak namijenjen Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, koji će prikazati troškove proračuna Institucije u datom periodu.

XIII - Pravila procedure

Članak 36.

Pravila za funkcioniranje Institucije će biti utvrđena sukladno odredbama ovog Zakona od strane Institucije u Pravilima procedure koja će biti objavljena u "Službenom glasniku BiH".

XIV - Osoblje i oprema

Članak 37.

1. Institucija ima slobodu izbora osoblja za rad ureda i može, ukoliko je to potrebno, imenovati savjetnike, uključujući i zamjenike, u skladu sa Pravilima procedure i u granica proračuna.
2. Osoblje Institucije će primati i otpuštati Institucije.
3. Ombudsman može ovlastiti bilo koga da obavlja dužnosti sukladno Pravilima procedure Institucije.

Članak 38.

1. Savjetnici Institucije će biti automatski otpušteni kada tri nova ombudsmana izabrana od strane Zastupničkog doma Bosne i Hercegovine i Doma naroda Bosne i hercegovine, sukladno članku 9. ovog zakona, preuzmu svoje dužnosti.
Ovi savjetnici mogu biti ponovo imenovani.
2. Članovi osoblja Institucije , koji su bili službenici prije zapošljavanja u Instituciji uživaju garancije ponovnog prijema u njihovu službu u vrijeme njihovog otpuštanja iz službe Institucije.

Članak 39.

Na prijedlog Institucije, financije neophodne za njeno funkcioniranje bit će uvrštene u proračun Predsjedništva Bosne iHercegovine.

XV- Prijelazne odredbe

Članak 40.

Po stupanju na snagu ovog zakona, Ured obudsmana za ljudska prava ustanovljen Aneksom 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini će se zvati "Ombudsman za ljudska prava Bosne i Hercegovine" i obavljat će dužnosti sukladno odredbama ovog zakona.

Članak 41.

1. Do 31. prosinca 2003. godine, postojat će samo jedan ombudsman za ljudska prava Bosne i Hercegovine (prijelazni ombudsman), imenovan od strane predsjedatelja OESS-a nakon savjetovanja sa Predsjedništvom Bosne i Hercegovine, predsjedateljem Zastupničkog doma Bosne i Hercegovine i predsjedateljem Doma naroda Bosne i Hercegovine. Prijelazni ombudsman ne može biti državljanin Bosne i Hercegovine ili državljanin susjedne zemlje.
2. Osoba koja bude obavljala dužnost ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine u vrijeme stupanja na snagu ovog zakona bit će prijelazni ombudsman Bosne i Hercegovine.
3. Prijelazni ombudsman će nastaviti da obavlja svoje dužnosti sve do imenovanja ombudsmana sukladno odredbama poglavlja III ovog zakona.

Članak 42.

Prijelazni ombudsman će imati sve privilegije i imunitete navedene u članku III, stavak 4. Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Članak 43.

Odredbe ovog zakona koje se odnose na proračun, imenovanje osoblja u granicama proračuna i izvješća Predsjedništvu o izvršenju proračuna neće se primjenjivati na prijelaznog ombudsmana.

Članak 44.

Prijelazni ombudsman će dostaviti svoja godišnja i specijalna izvješća Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, Zastupničkom domu Bosne i Hercegovine, Domu naroda Bosne i Hercegovine i Visokom predstavniku.

Članak 45.

Ovaj zakon stupa osmog dana nakon objave u "Službenom glasniku BiH".

Broj 66/00
12. prosinca 2000. godine
Sarajevo

Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, v.r.