Clanak 1.

Ovim zakonom utvrdjuju se pravila po kojima sudovi postu-paju i odlucuju o osobnim, obiteljskim, imovinskim i drugim pravima i pravnim interesima, koji se po zakonu rjesavaju u vanparnicnom postupku. Odredbe ovog zakona primjenjuju se i u drugim pravnim stvarima iz nadleznosti sudova za koje zakonom nije izricito odredjeno da se rjesavaju u vanparnicnom postupku, a ne odnose se na zastitu povrjedjenog ili ugrozenog prava, niti se zbog karaktera pravne stvari ili svojstva stranake u postupku mogu primijeniti odredbe zakona kojim je uredjen pranicni postupak (u daljem tekstu: Zakon o pranicnom postupku).

Clanak 2.

Opce odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparnicnim postupcima sadrzanim u ovom zakonu ako nije drugacije odredjeno, kao i u drugim vanparnicnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uredjena pravila postupanja. U vanparnicnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parnicnom postupku, ako zakonom nije drugacije odredjeno.

Clanak 3.

Vanparnicni postupak pokrece se prijedlogom fizicke ili pravne osobe, kao i prijedlogom organa odredjenog ovim ili drugim zakonom. Izuzetno, sud pokrece vanparnicni postupak po sluzbenoj duznosti u slucajevima i pod uvjetima odredjenim ovim ili drugim zakonom. Ako postupak nije pokrenuo organ koji je zakonom ovlascen da ga pokrene, sud ce bez odlaganja obavijestiti taj organ da je postupak pokrenut na prijedlog ovlascene osobe i odrediti mu rok za prijavljivanje sudjelovanja u postupku, te do isteka tog roka zastati sa postupkom, ako je to potrebno radi zastite stranaka u postupku ili radi zastite javnog interesa.

Clanak 4.

Sudionik u vanparnicnom postupku je osoba koja je postupak pokrenula, osoba o cijim se pravima ili pravnim interesima odlucuje u postupku, kao i organ koji sudjeluje u postupku na temelju zakonskog ovlascenja da pokrene postupak, bez obzira da li je postupak pokrenula ili je kasnije stupila u postupak. Svojstvo sudionika u postupku, s pravnim djelovanjem u odredjenoj pravnoj stvari, sud moze izuzetno priznati i onim oblicima udruzivanja koji nemaju svojstvo pravne osobe i za koje nije posebnim propisima odredjeno da mogu biti sudionici u postupku, ako ispunjavaju uvjete iz Zakona o parnicnom pos-tupku, i ako se predmet vanparnicne stvari na njih neposredno
odnosi. Predlagatelj u smislu ovog zakona je osoba, odnosno organ, po cijem prijedlogu je postupak pokrenut, a protivnik predla-gatelja je osoba prema kojoj se ostvaruje pravo ili pravni interes predlagatelja.

Clanak 5.

U vanparnicnom postupku sud po sluzbenoj duznosti poduz-ima mjere radi zastite prava i pravnih interesa maloljetnika o kojima se roditelji ne staraju, kao i drugih osoba koje nisu u mogucnosti da se same brinu o zastiti svojih prava i pravnih interesa. Kad se u postupku odlucuje o pravima i pravnim interesima maloljetnika i drugih osoba pod posebnom zastitom, sud ce obavijestiti opcinski organ uprave nadlezan za poslove starateljstva (u daljem tekstu: organ starateljstva) o pokretanju postupka, pozivati ga na rocista i dostavljati mu podneske sudionika i rjesenja protiv kojih je dozvoljen pravni lijek, bez obzira da li organ starateljstva sudjeluje u postupku.
Kad smatra da je to potrebno, sud ce pozvati organ starateljstva da sudjeluje u postupku i odrediti mu rok u kome
moze prijaviti svoje sudjelovanje. Sud ce zastati s postupkom za vrijeme dok ovaj rok ne istekne, ali organ starateljstva svoje pravo da sudjeluje u postupku moze koristiti i poslije proteka tog roka.

Clanak 6.

Organ starateljsta koji sudjeluje u postupku, i kad zakonom nije ovlasten da pokrece postupak, moze da poduzima sve radnje u postupku radi zastite prava i pravnih interesa maloljetnika i drugih osoba pod posebnom zastitom, a narocito da iznosi cin-jenice koje sudionici nisu naveli, da predlaze izvodjenje dokaza i da izjavljuje pravne lijekove.

Clanak 7.

Izuzetno, sud moze dozvoliti da sudionik koji nema poslovne sposobnosti, pored radnji na koje je zakonom ovlascen poduzima i druge radnje u postupku radi ostvarenja svojih prava i pravnih interesa, ako smatra da je u stanju da shvati znacenje i pravne posijedice tih radnji.

Clanak 8.

U vanparnicnim stvarima koje se odnose na osobna i obiteljska stanja sudionika, kao i u drugim vanparnicnim
stvarima koje se odnose na prava i pravne interese s kojima sudionici ne mogu raspolagati, sudionici se u postupku pred sudom ne mogu odreci svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnog sudionika, niti zakljuciti sudsko poravnanje. U postupku iz stavka 1. ovog clanka sud moze utvrdjivati i cinjenice koje sudionici nisu iznijeli, kao i cinjenice koje medju sudionicima nisu sporne, ako su od znacaja za odlucivanje.

Clanak 9.

Vanparnicni postupak je javan. U postupku u kome se odlucuje o osobnim i obiteljskim stanjima sudionika javnost je iskljucena, osim u postupku pro-glas enja nestalih osoba umrlim i dokazivanja smrti.

Clanak 10.

U vanparnicnom postupku ne nastupa mirovanje postupka.

Clanak 11.

O prijedlozima sudionika sud odlucuje na rocistu samo u slucajevima kada je to zakonom odredjeno, ili kada ocijeni da je odrzavanje rocista potrebno radi razjasnjenja ili utvrdjivanja odlucnih cinjenica ili kada smatra da je zbog drugih razloga odrzavanje rocista cjelishodno. Izostanak pojedinog sudionika sa rocista ne sprecava sud da
dalje postupa, ako u pojedinim slucajevima zakonom nije drugacije odredjeno. Saslusanjem pojedinih sudionika u postupku moze se izvrsiti i u odsustvu drugih sudionika.

Clanak 12.

Prijedlog za pokretanje vanparnickog postupka moze se povuci do donosenja prvostupanjskog rjesenja.
Prijedlog podnesen od vise osoba povlaci se njihovom suglasnom izjavom, osim ako zakonom nije drugacije odredjeno. Prijedlog se moze povuci i nakon donosenja prvostepenog rjesenja sve dok postupak nije pravomocno okoncan, ako se time ne vrijedjaju prava drugih sudionika na koje se rjesenje odnosi ili ako ostali sudionici na to pristanu. Ako je prijedlog povucen poslije donosenja prvostupanjskog rjesenja, prvostupanjski sud ce rijesenje ukinuti i postupak obus-taviti. Smatrat ce se da je prijedlog povucen kad predlagatelj ne dodje na prvo rociste ako je bio uredno pozvan, a ne postoje opce poznate okolnosti koje su ga sprijecile da dodje na rociste. Opravdane razloge izostanka sud moze uvaziti i bez izjasnjavanja ostalih sudionika sve dok im ne uputi rjesenje o povlacenju
prijedloga. U slucajevima iz st. 1. i 5. ovog clanka, ostali sudionici koji su zakonom ovlasceni da pokrenu postupak mogu predloziti da se postupak nastavi. Prijedlog za nastavak postupka moze se podnijeti u roku od 15 dana od dana prijema rjesenja o povlacenju prijedloga.

Clanak 13.

U postupku u kome se odlucuje o osobnim i obiteljskim stanjima sudionika mjesno nadlezan je sud na cijem podrucju osoba u cijem interesu se postupak vodi ima prebivaliste, a ako nema prebivaliste, sud na cijem podrucju ta osoba ima boraviste, ako zakonom nije drugacije odredjeno. U drugim vanparnicnim stvarima mjesno je nadlezan sud na cijem podrucju predlagatelj ima prebivaliste ili boraviste, od-nosno sjediste, ako zakonom nije drugacije odredjeno. Kada se u vanparnicnom postupku odlucuje o nepokretnosti, iskljucivo je nadlezan sud na cijem se podrucju nepokretnost nalazi, a ako se nepokretnost nalazi na podrucju vise sudova nadlezan je svaki od tih sudova.

Clanak 14.

U vanparnicnom postupku, sud se moze po sluzbenoj duznosti oglasiti mjesno ne nadleznim najkasnije na prvom
rocistu, a ako rociste nije odrzano, do poduzimanja prve radnje koju je po pozivu suda sudionik poduzeo.
Ako se u toku postupka izmijene okolnosti na kojima je mjesna nadleznost suda zasnovana, sud koji vodi postupak moze predmet ustupiti sudu, koji je prema izmjenjenim okolnostima mjesno nadlezan, ako je ocigledno da ce se pred tim sudom postupak lakse sprovesti, ili ako je to u interesu osobe pod posebnom zastitom.
Kada se predmet ustupa drugom sudu u interesu osobe pod posebnom zastitom, sud ce prije ustupanja predmeta pozvati organ starateljstva da u odredjenom roku da svoje misljenje o cjelishodnosti ustupanja. Ako organ starsteljstva u ostavljenom roku ne dostavi misljenje, sud ce postupiti prema okolnostima slucaja vodeci racuna o interesima osobe pod posebnom zastitom.

Clanak 15.

Ako sud utvrdi da bi postupak trebalo sprovesti po pravilima parnicnog postupka, obustaviti ce vanparnicni postupak. Postupak ce se po pravomocnosti rijesenja iz stavka 1. ovog clanka nastaviti po pravilima parnicnog postupka pred nadleznim sudom.

Clanak 16.

U vanparnicnom postupku u prvom stupnju odlucuje sudija pojedinac, ako zakonom nije drugacije odredjeno.
U stambenim stvarima i u postupku o odredjivanju naknade za ekspropiranu nepokretnost prvostupanjski sud raspravlja i odlucuje u vijecu koje je sastavljeno od jednog suca, kao predsjednika vijeca i dvojice sudaca porotnika. Pojedine radnje u postupku moze da poduzima i strucni suradnik u sudu kad je to zakonom odredjeno. Zapisnik o tim radnjama potpisuju strucni suradnik i zapisnicar koji je sastavio zapisnik.

Clanak 17.

U vanparnicnom postupku odluke se donose u obliku rjesenja. Rjesenje protiv koga je dozvoljena posebna zalba, kao i rjesenje drugostupanjskog suda, mora biti obrazlozeno.

Clanak 18.

Protiv rjesenja donesenog u prvom stupnju moze se izjaviti zalba u roku od 15 dana od dana dostavljanja rjesenja, ako zakonom nije drugacije odredjeno.

Clanak 19.

Zalba zadrzava izvrsenje rjesenja, ako zakonom nije drugacije odredjeno. Sud iz vaznih razloga moze odluciti da zalba ne zadrzava izvrsenje rjesenja. U slucaju iz stavka 2. ovog clanka, kada je potrebno da se zastite prava maloljetnika ili drugih osoba pod posebnom zasti-tom, sud moze po sluzbenoj duznosti, a radi zastite prava drugih
sudionika po njihovom prijedlogu, odrediti da se polozi osigu-ranje u gotovom novcu. Kada to posebne okolnosti slucaja zahti-jevaju, davanje osiguranja moze se odrediti i u drugom obliku.

Clanak 20.

Prvostepeni sud moze povodom blagovremeno izjavljene zalbe novim rjesenjem preinaciti ili ukinuti svoje ranije rjesenje, ako nadje da je zalba osnovana, a time se ne vrijedjaju prava drugih sudionika koja se zasnivaju na tom rjesenju. Ako prvostepeni sud ne preinaci, odnosno ne ukine svoje rjesenje, zalbu, zajedno sa spisima, dostavit ce drugostepenom sudu na odlucivanje bez obzira da li je zalba podnesena u zak-onom odredjenom roku.
Drugostupanjski sud moze odluciti i o ne blagovremeno podnesenoj zalbi, ako se time ne vrijedjaju prava drugih osoba koja se zasnivaju na tom rjesenju.

Clanak 21.

Kada odluka suda zavisi od rjesenja prethodnog pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju jos nije donio odluku sud ili drugi nadlezni organ (prethodno pitanje), sud moze sam rijesiti to pitanje, ako zakonom nije drugacije odredjeno. Odluka suda o predhodnom pitanju ima pravno djelovanje samo u vanparnicnom postupku u kome je to pitanje rijeseno.

Clanak 22.

Ako su medju sudionicima postupka sporne cinjenice vazne za rjesenje predhodnog pitanja, sud ce ih uputiti da u odredjenom roku pokrenu parnicu ili postupak pred upravnim organom radi rjesenja spornog prava, odnosno pravnog odnosa. Na parnicu, odnosno na postupak pred upravnim organom sud ce uputiti onog sudionika cije pravo smatra manje vjerovat-nim, ako zakonom nije drugacije odredjeno.

Clanak 23.

Ako sudionik postupka koji je upucen na parnicu ili postupak pred upravnim organom u roku koji ne moze biti duzi od 30 dana, pokrene parnicu, odnosno postupak pred upravnim organom, vanparnicni postupak ce se prekinuti do pravomocnog okoncanja parnicnog, odnosno upravnog postupka. Ako ni jedan od sudionika u postupku do zavrsetka van-parnic nog postupka ne pokrene parnicu, odnosno postupak pred upravnim organom, sud ce zavrsiti postupak bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je sudionik upucen na parnicu, odnosno na postupak pred upranim organom.

Clanak 24.

Kada se rjesenjem suda mijenja osobno ili obiteljsko stanje sudionika ili njihova prava i duznosti, pravne posljedice rjesenja nastaju kada ono postane pravomocno. Izuzetno, sud moze odluciti da pravne poslijedice rjesenja
nastupaju prije pravomocnosti, ako je to potrebno radi zastite maloljetnika ili drugih osoba pod posebnom zastitom.
Pravomocno rjesenje kojim se mijenja osobno ili obiteljsko stanje sudionika bez odlaganja se dostavlja organu uprave nadleznom za vodjenje maticnih knjiga rodjenih za tu osobu.

Clanak 25.

Pravomocnost rjesenja donesenog u vanparnicnom postupku ne sprecava sudionika da svoj zahtjev o kome je rjesenjem odluceno ostvaruje u parnici ili u postupku pred upravnim or-ganom, kada mu je to pravo priznato zakonom.

Clanak 26.

U vanparnicnom postupku u kome se odlucuje o stambenim stvarima i o naknadi za ekspropiranu nepokretnost, protiv pra-vomoc nog rjesenja donesenog u drugom stupnju, dopustena je revizija.

Clanak 27.

Ako postoje uvjeti iz clanka 20. ovog zakona, sud ce po prijedlogu za ponavljanje postupka predhodno postupiti kao po neblagovremeno podnesenoj zalbi. Ukoliko dugostupanjski sud nadje da ti uvjeti ne postoje vratiti ce predmet prvostupanjskom sudu radi postupanja po prijedlogu. Protiv rjesenja kojim je postupak pravomocno zavrsen, pri-jedlog za ponavljanje postupka ne moze se podnijeti ako je sudioniku ovim ili drugim zakonom priznato pravo da svoj zahtjev o kome je rjesenjem odluceno ostvaruje u parnici ili u postupku pred upravnim organom.

Clanak 28.

O troskovima postupka u stvarima koje se odnose na osobno i obiteljsko stanje sudionika sud odlucuje po slobodnoj ocjeni, vodeci racuna o okolnostima slucaja i o ishodu postupka, s tim sto se u pogledu troskova postupka koji su prouzrokovani sud-jelovanjem organa starateljstva u vanparnicnom postupku primjenjuju odrebe Zakona o parnicnom postupku. U vanparnicnim stvarima koje se odnose na imovinska prava sudionika, sudionici snose troskove na jednake dijelove, ali ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u imovinskom
pravu o kome se odlucuje, sud ce prema srazmjeru tog udjela odrediti koliki ce dio troskova snositi svaki sudionik.
U vanparnicnim stvarima iz stavka 2. ovog clanka, sud moze odluciti da sve troskove postupka snosi sudionik u cijem se interesu postupak vodi, odnosno sudionik koji je svojim ponasan-jem iskljucivo dao povoda za pokretanje postupka.

II - UREDJENJE OSOBNIH STANJA

1. Oduzimanje i vracanje poslovne sposobnosti

Clanak 29.

U postupku oduzimanja i vracanja poslovne sposobnosti sud utvrdjuje da li je punoljetna osoba zbog potupune ili djelomicne nesposobnosti za rasudjivanje u stanju da se samo brine o svojim pravima i interesima, te da sukladno s tim potpuno ili djelomicno oduzme poslovnu sposobnost punoljetnoj osobi, ili potpuno ili djelomicno vrati poslovnu sposobnost onoj punoljetnoj osobi kod koje su prestali razlozi za potpuno, odnosno djelomicno
oduzimanje poslovne sposobnosti. Postupak iz stavka 1. ovog clanka mora se zavrsiti sto prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema prijedloga.

Clanak 30.

Postupak za oduzimanje i vracanje poslovne sposobnosti pokrece se na prijedlog:
1) organa starateljstva,
2) tuzitelja,
3) bracnog druga, djeteta i roditelja osobe koja predlaze oduzimanje, odnosno vracanje poslovne sposobnosti,
4) djeda, babe, brata, sestre, unuka i drugih osoba, ukoliko trajno zive u istom obiteljskom domacinstvu sa osobom
za koju se predlaze oduzimanje, odnosno vracanje pos-lovne sposobnosti,
5) osobi kojoj se oduzima ili vraca poslovna sposobnost ukoliko ono moze da shvati znacaj i pravne poslijedice
svoga prijedloga,
6) drugih osoba ukoliko je to predvidjeno zakonom. Postupak moze pokrenuti i sud po sluzbenoj duznosti.

Clanak 31.

Za vodjenje postupka nadlezan je sud na cijem podrucju osoba kojoj se oduzima ili vraca poslovna sposobnost ima prebivaliste, odnosno boraviste.

Clanak 32.

Ako je osoba kojoj se oduzima, odnosno vraca poslovna sposobnost vlasnik nepokretnih stvari, sud ce bez odlaganja, radi zabiljezbe vodjenja postupka, obavijestiti organ nadlezan za vodjenje zemljisno-knjizne evidencije.

Clanak 33.

O pokretanju postupka obavijestava se opcinska sluzba nadlezana za poslove vodjenja maticnih knjiga u kojima je
upisana osoba kojoj se oduzima, odnosno vraca poslovna sposob-nost, radi evidentiranja vodjenja postupka.

Clanak 34.

Na sva rocista za raspravljanje o prijedlogu pozivaju se predlagatelj, staratelj osoba kojoj se oduzima ili vraca poslovna sposobnost, odnosno njegov privremeni zastupnik i organi starateljstva. Osoba kojoj se oduzima, odnosno vraca poslovna sposobnost poziva se na rociste, osim ako ova osoba po ocjeni suda nije u stanju da shvati znacaj i pravne poslijedice svog ucesca u pos-tupku.

Clanak 35.

O oduzimanju ili vracanju poslovne sposobnosti sud odlucuje na temelju cinjenica utvrdjenih na rocistu.
Ako je osoba kojoj se oduzima, odnosno vraca poslovna sposobnost smjestena u ustanovu koja obavlja zdravstvenu djelatnost (u daljnjem tekstu: zdravstvena ustanova), sud moze u toj ustanovi odrzavati rociste na kojem ce saslusati protivnika predlagatelja.

Clanak 36.

Osoba prema kojoj se postupak vodi mora pregledati vjestak medicinske struke odgovarajuce specijalnosti koji ce dati nalaz i misljenje o njenom dusevnom stanju i sposobnostima za rasudjivanje. Vjestacenje se vrsi u prisustvu suca, osim kada se obavlja u zdravstvenoj ustanovi.

Clanak 37.

Ukoliko je za utvrdjivanje dusevnog stanja i sposobnosti za rasudjivanje osobe kojoj se oduzima poslovna sposobnost po misljenju vjestaka medicinske struke neophodno da se ona smjesti u zdravstvenu ustanovu, sud moze donijeti rjesenje kojim ce odrediti da ova osoba privremeno, ali najduze tri mjeseca bude smjestena u takvoj ustanovi. Ako se zdravstvena ustanova iz stavka 1. ovog clanka nalazi van podrucja suda koji sprovodi postupak, ovaj sud ce potrebne radnje izvesti putem nadleznog suda. Protiv rjesenja iz stavka 1. ovog clanka dozvoljena je zalba.

Clanak 38.

Kad utvrdi da postoje uvjeti za oduzimanje poslovne sposob-nosti, sud ce osobi prema kojoj se vodi postupak, potpuno ili djelomicno oduzeti poslovnu sposobnost.

Clanak 39.

Sud moze odloziti donosenje rjesenja o djelomicnom oduzi-manju poslovne sposobnosti zbog zloupotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava, ako se osnovano moze ocekivati da ce se osoba prema kojoj se postupak vodi uzdrzati od zloupotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava. Sud ce odloziti donosenja rjesenja iz stavka 1. ovog clanka
ako se ta osoba samoinicijativno ili na prijedlog suda podvrgne lijecenju u zdravstvenoj ustanovi. Donosenje rjesenja iz st. 1. i 2. ovog clanka odlaze se na vrijeme od sest do dvanaest mjeseci. Rjesenje o odlaganju opozvat ce se ako osoba kojoj se oduz-ima poslovna sposobnost nastavi sa zloupotrebom alkohola ili drugih opojnih sredstava u vrijeme odlaganja donosenja rjesenja.

Clanak 40.

Kad prestanu razlozi zbog kojih je oduzeta poslovna sposob-nost, sud ce po sluzbenoj duznosti ili na prijedlog ovlastenih osoba iz clanka 30. ovog zakona, sprovesti postupak i ovisno od njegovih rezultata donijeti rjesenje kojim se protivniku predla-gatelja potpuno ili djelomicno vraca poslovna sposobnost.

Clanak 41.

U postupku vracanja poslovne sposobnosti shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o oduzimanju poslovne
sposobnosti.

Clanak 42.

Protiv rjesenja o oduzimanju ili vracanju poslovne sposob-nosti zalbu mogu izjaviti osobe koje su ucestvovale u postupku u roku od tri dana od dana prijema rjesenja. Osoba kojoj se oduzima poslovna sposobnost moze izjaviti
zalbu bez obzira na svoje zdravstveno stanje. Zalba ne zadrzava izvrsenje rjesenja, ako sud, iz opravdanih
razloga, drugacije ne odluci. Prvostupanjski sud ce zalbu sa spisima bez odlaganja dosta-viti drugostupanjskom sudu, koji je duzan da donese odluku u roku od tri dana od dana prijema zalbe.

Clanak 43.

Pravomocno rjesenje o oduzimanju odnosno vracanju pos-lovne sposobnosti, sud ce dostaviti opcinskoj sluzbi nadleznoj za poslove vodjenja maticnih knjiga radi upisa u maticnu knjigu rodjenih i organu nadleznom za vodjenje zemljisno-knjizne evi-dencije.

Clanak 44.

Troskove postupka oduzimanja i vracanja poslovne sposob-nosti snosi predlagatelj.

2. Zadrzavanje dusevno bolesnih osoba u zdravstvenoj ustanovi

Clanak 45.

U postupku zadrzavanja u zdravstvenoj ustanovi sud odlucuje o zadrzavanju dusevno bolesne osobe u zdravstvenoj ustanovi kada je zbog prirode bolesti neophodno da ta osoba bude ogranicena u slobodi kretanja ili kontaktiranja sa vanjskim svije-tom, kao i njenom otpustanju kad prestanu razlozi zbog kojih je zadrzana.
Postupak iz stavka 1. ovog clanka mora se zavrsiti sto prije, a najkasnije u roku od sedam dana.

Clanak 46.

Zdravstvena ustanova moze primiti na lijecenje dusevno bolesnu osobu, uz njenu suglasnost, ako je prema prirodi bolesti u stanju da da takvu suglasnost. Suglasnost iz stavka 1. ovog clanka daje se u pismenom obliku pred ovlascenim organom zdravstvene ustanove, uz prisustvo dvije punoljetne osobe , koje su poslovno sposobne i
pismene, a nisu zaposlene u toj zdravstvenoj ustanovi i nisu krvni srodnici primljene osobe u pravoj liniji, u pobocnoj liniji zak-ljuc no sa cevrtim stupnjem, po tazbini do drugog stupnja, ni njegov bracni drug, kao ni osoba kaja ga je dovela u zdravstvenu ustanovu. Ako je osobi iz stavka 1. ovog clanka, ogranicena sloboda kretanja ili kontaktiranja sa vanjskim svijetom, zdravstvena us-tanova je duzna da u roku od 24 sata o tom obavijesti sud
podnosenjem pismene obavijesti na nacin propisan clankom 47. ovog zakona.

Clanak 47.

Kad zdravstvena ustanova primi na lijecenje dusevno bolesnu osobu bez njene suglasnosti ili bez odluke suda, duzna je da o tome odmah, a najkasnije u roku od 24 sata, pismeno obavijesti sud na cijem podrucju se nalazi ta ustanova. Obavijest iz stavka 1. ovog clanka, sadrzi podatke o prim-ljenoj osobi i osobi koja ga je dovela u zdravstvenu ustanovu. Uz obavijest zdravstvena ustanova dostavlja sudu, po mogucnosti, podatke o prirodi i stupnju bolesti sa raspolozivom medicinskom dokumentacijom.

Clanak 48.

Zdravstvena ustanova je duzna da postupi sukladno odred-bama clanka 47. ovog zakona i u slucaju kad je osoba koja je primljena u zdravstvenu ustanovu uz svoju suglasnost opozove datu suglasnost, a ovlascena osoba ili organ te zdravstvene us-tanove smatra da je potrebno njeno dalje zadrzavanje. Rok za obavjestavanje suda tece od dana opozivanja date suglasnosti.

Clanak 49.

Obavijesti iz cl. 46. i 47. ovog zakona ne podnose se ako je dusevno bolesna osoba zadrzana, u zdravstvenoj ustanovi na osnovu odluke donesene u postupku za oduzimanje poslovne sposobnosti ili u krivicnom, odnosno prekrsajnom postupku.

Clanak 50.

Ako prijem u zdravstvenu ustanovu nije izvrsen na temelju odluke nadleznog suda, sud na cijem podrucju se nalazi zdravstvena ustanova duzan je odmah po prijemu obavijesti iz cl. 46. i 47. ovog zakona ili kada na drugi nacin sazna za boravak dusevno bolesne osobe u zdravstvenoj ustanovi bez njene suglas-nosti, po sluzbenoj duznosti pokrenuti postupak za zadrzavanje u zdravstvenoj ustanovi.

Clanak 51.

Nakon pokretanja postupka o zadrzavanju dusevno bolesne osobe u zdravstvenoj ustanovi, sud ce poduzeti mjere da tu osobu odmah pregleda vjestak medicinske struke odgovarajuce speci-jalnosti i da da nalaz i misljenje o dusevnom stanju i sposobnosti za rasudjivanje.

Clanak 52.

Sud je duzan da ispita sve okolnosti koje su od znacaja za donosenje rjesenja i da saslusa sve osobe koje imaju saznanje o bitnim cinjenicama. Ukoliko je to moguce i ako to nece stetno utjecati na zdravlje dusevno bolesne osobe, sud ce saslusati i tu osobu.

Clanak 53.

Po zavrsenom postupku sud je duzan odmah, a najkasnije u roku od tri dana, da donese rjesenje kojim ce odluciti da li se osoba zadrzana u zdravstvenoj ustanovi moze i dalje zadrzavati ili ce se pustiti iz zdravstvene ustanove.
O svojoj odluci sud obavjestava organ starateljstva.

Clanak 54.

Kad sud odluci da se primljena osoba zadrzi u zdravstvenoj ustanovi odredit ce i vrijeme zadrzavanja koje ne moze biti duze od jedne godine. Zdravstvena ustanova je duzna da sudu, po potrebi, dostavlja izvjestaje o promjenama o zdravstvenom stanju zadrzane osobe.

Clanak 55.

Ako zdravstvena ustanova ocijeni da zadrzana osoba treba da ostane na lijecenju i po isteku vremena odredjenog rjesenjem suda, duzna je da 30 dana prije isteka tog vremena predlozi sudu produzenje zadrzavanja.

Clanak 56.

Sud moze i prije isteka vremena odredjenog za zadrzavanje u zdravstvenoj ustanovi, po sluzbenoj duznosti ili na prijedlog zadrzane osobe, njenog staratelja kao i osobe, odnosno organa iz clanka 30. ovog zakona, da odluci o pustanju osobe iz zdravstvene ustanove, ako utvrdi da se njeno zdravstveno stanje poboljsalo u tolikoj mjeri da su prestali razlozi za dalje zadrzavanje.

Clanak 57.

Rjesenje iz cl. 55. i 56. ovog zakona sud donosi na temelju ponovnog pregleda zadrzane osobe i u postupku provedenom na isti nacin kao i kad je vodjen postupak za zadrzavanje u zdravstvenoj ustanovi.

Clanak 58.

Protiv rjesenja o zadrzavanju u zdravstvenoj ustanovi i pustanju iz ove ustanove zalbu mogu izjaviti zdravstvena us-
tanova koja je zadrzala dusevno bolesnu osobu, zadrzana osoba, njen staratelj, odnosno privremeni zastupnik i organ starateljstva i to u roku od osam dana od dana prijema rjesenja. Zalba ne zadrzava izvrsenje, ako sud iz opravdanih razloga drugacije ne odluci. Prvostupanjski sud ce zalbu sa spisima bez odlaganja dosta-viti drugostupanjskom sudu, koji je duzan da donese odluku u roku od tri dana od dana prijema zalbe.

Clanak 59.

Troskove postupka zadrzavanja u zdravstvenoj ustanovi snosi opcina na cijem podrucju zadrzana osoba ima posljednje prebivaliste, a ako nema prebivaliste na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu: Federacija ) ili je ono nepoznato, troskove snosi opcina na cijem podrucju zadrzana osoba ima boraviste.

3. Proglasenje nestalih osoba umrlim i dokazivanje smrti

Clanak 60.

U postupku proglasenja nestalih osoba umrlih i dokazivanja smrti sud odlucuje o proglasenju nestalih osoba umrlih i o dokaz-ivanju smrti.

Clanak 61.

Umrlom osobom proglast ce se:
1) osobom o cijem zivotu za posljednih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a od cijeg je rodjenja proteklo sezdeset
godina,
2) osoba o cijem zivotu za posljednih pet godina nije bilo nikakvih vijesti,a za koju je vjerovatno da vise nije ziva,
3) osoba koja je nestala u brodolomu, saobracajnoj nesreci, pozaru, poplavi, zemljotresu ili u kakvoj drugoj neposred-noj smrtnoj opasnosti, a o cijem zivotu nije bilo nikakvih vijesti za sest mjeseci od dana prestanka takve opasnosti,
4) osoba koja je nestala u toku rata ili u vezi sa ratnim dogadjajima, a o cijem zivotu nije bilo nikakvih vijesti za
godinu dana od dana prestanka neprijateljstava. Rokovi iz toc. 1. i 2. stavka 1. ovog clanka racunaju se od
dana kad je prema posljednjim vijestima nestala osoba ne-sumnjivo bila ziva, a ako se taj dan ne moze tocno utvrditi, ti rokovi pocinju teci istekom mjeseca, odnosno godine u kojoj je nestala osoba, prema posljednjim vijestima, bila ziva.

Clanak 62.

Smrt neke osobe moze se dokazivati po odredbama ovog zakona samo kad se smrt ne moze dokazati ispravama
predvidjenim propisima o maticnim knjigama. U postupku dokazivanja smrti shodno ce se primijeniti odredbe o proglasenju nestalih osoba umrlim, s tim sto oglasni rok ne moze biti kraci od 15, niti duzi od 30 dana.

Clanak 63.

Za proglasenje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti nadlezan je sud na cijem podrucju je ta osoba imala posljednje prebivaliste, a ako nije imalo prebivaliste, sud na cijem podrucju je ta osoba imala posljednje boraviste.

Clanak 64.

Prijedlog za proglasenje nestale osobe umrlom i prijedlog za dokazivanje smrti moze podnijeti svaka fizicka i pravna osoba koja za to ima pravni interes, kao i zainteresirani organ. Prijedlog iz stavka 1. ovog clanka sadrzi narocito: naziv suda, ime i prezime osobe za koje se predlaze da se proglasi umrlom, odnosno ciju smrt treba dokazati, datum rodjenja i posljednje prebivaliste, odnosno boraviste te osobe, cinjenice na kojima se zasniva prijedlog, dokaze kojima se utvrdjuju te cinjenice, pravni interes predlagatelja za podnosenje prijedloga, ime i prezime odnosno naziv predlagatelja i njegovu adresu. Uz prijedlog se podnosi izvod iz maticne kniige rodjenih za
osobu za koju se prijedlog podnosi.

Clanak 65.

Po prijemu prijedloga iz clanka 64. ovog zakona sud ce, po potrebi, saslusati predlagatelje i svjedoke, pribaviti potrebne podatke i izvjestaje i zatraziti od organa starateljstva da osobi na koju se prijedlog odnosi odredi staratelja. Ako sud ocijeni da nisu ispunjeni uvjeti da se postupak pokrene, donijet ce rjesenje kojim ce prijedlog odbaciti. Ako sud ocijeni da su ispunjeni uvjeti da se postupak pok-rene, objavit ce u "Sluzbenim novinama Federacije BiH" oglas da je postupak pokrenut. U oglasu o pokretanju postupka za proglasenje nestale osobe umrlom, navest ce bitne okolnosti na kojima se prijedlog temelji, nestala osoba pozvati da se javi, a ostale osobe kojima su poznati bilo kakvi podaci o zivotu ili smrti nestalog, pozvati da to jave sudu u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja oglasa. Oglas o pokretanju postupka za dokazivanje smrti neke osobe treba da sadrzi naznaku dana, mjeseca i godine za koje se smatra da je ta osoba umrla i poziv osobama koje o tome nesto znaju da to jave sudu u roku od 30 dana od dana objavljivanja oglasa u "Sluzbenim novinama Federacije BiH".

Clanak 66.

Po isteku roka oznacenog u oglasu, sud ce saslusati staratelja, a po potrebi i predlagatelja i nakon sto sprovede i druge dokaze, odlucit ce o prijedlogu. Ako sud utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti da se nestala osoba proglasi umrlom, odnosno da se utvrdi smrt, donijet ce rjesenje kojim se prijedlog odbija.

Clanak 67.

U rjesenju kojim se nestala osoba proglasava umrlom, od-nosno kojim se utvrdjuje smrt, naznacit ce se dan, mjesec i godina, a po mogucnosti i sat koji se ima smatrati kao vrijeme smrti nestale osobe. Kao dan smrti smatra se dan kada je nestala osoba vjerovatno umrla ili dan koji vjerovatno nije prezivjela. Ako taj dan ne moze da se utvrdi, kao dan smrti smatra se prvi dan poslije isteka roka iz clanka 61. ovog zakona.

Clanak 68.

Protiv rjesenja donesenog u prvom stupnju zalbu mogu izjaviti predlagatelji, staratelj osobe koja je nestala, odnosno osobe za koju se smrt dokazuje.

Clanak 69.

Pravomocno rjesenje o proglasenju nestale osobe umrlom, odnosno dokazivanju smrti sud ce dostaviti opcinskoj sluzbi nadleznoj za poslove vodjenja maticnih knjiga, radi upisa u maticnu knjigu umrlih.

Clanak 70.

Ako je osoba koja je proglasena umrlom ziva ili je umrla drugog dana, a ne onog dana koji se po rjesenju suda smatra kao dan njene smrti, svaka fizcka i pravna osoba koja za to ima pravni interes, kao i zainteresirani organi mogu zahtjevati od suda da se rjesenje o proglasenju nestale osobe umrlom stavi van snage, odnosno preinaci.
O pokretanju postupka u slucajevima iz stavka 1. ovog clanka bez odlaganja ce se obavijestiti sud koji je nadlezan za raspravljanje zaostavstine te osobe. Postupak za raspravljanje zaostavstine koji je u toku prekinut ce se, a ako je zaostavstina pravomocno raspravljena i ako je izvrsen upis u zemljisne knjige ili druge javne knjige o nepokretnostima, naredit ce se da se u ove knjige stavi zabiljezba o pokretanju postupka za stavljanje van snage, odnosno preinacenje rjesenja o proglasenju nestale osobe umrlom.

Clanak 71.

Ako se utvrdi da je nestala osoba koja je proglasena umrlom ziva ili je umrla drugog dana, a ne onog koji se po rjesenju suda smatra kao dan njene smrti, sud ce staviti van snage, odnosno preinaciti svoje ranije rjesenje.
Ako sud na temelju sprovedenog postupka ocijeni da nema mjesta stavljanju van snage ili preinacenju ranijeg rjesenja, dosta-vit ce pravomocno rjesenje o tome sudu nadleznom za raspravljanje zaostavstine radi daljeg postupanja odnosno bri-sanja zabiljezbe u zemljisnoj knjizi i drugim javnim knjigama o nepokretnostima.

Clanak 72.

Ako se osoba proglasena za umrlu javi sudu i predlozi da se stavi van snage rjesenje kojim je proglasena umrlom, sud ce, posto utvrdi njenu istovjetnost sa osobom koja je proglasena umrlom, bez daljeg postupka staviti van snage to rjesenje. Pravomocno rjesenje o stavljanju van snage ili preinacenju rjesenja o proglasenju nestale osobe umrlom dostavit ce se opcin-skoj sluzbi nadleznoj za poslove vodjenja maticne knjige, sudu nadleznom za raspravljanje zaostavstine i organu starateljstva.

Clanak 73.

Troskove postupka za proglasenje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti snosi predlagatelj.

III - UREDJENJE OBITELJSKIH ODNOSA

1. Dozvola za zakljucenje braka

Clanak 74.

U postupku davanja dozvole za zakljucenje braka, sud odlucuje o davanju dozvole za zakljucenje braka izmedju
odredjenih osoba kada je zakonom propisano da se brak izmedju njih moze zakljuciti samo na temelju dozvole suda.

Clanak 75.

Postupak za davanje dozvole za zakljucenje braka pokrece se na prijedlog maloljetne osobe. Prijedlog za pokretanje postupka, sadrzi osobne podatke o osobama koje zele da zakljuce brak, osobne podatke o roditeljima
predlagatelja, cinjenice na kojima se zasniva prijedlog i dokaze o iznesenim cinjenicama.

Clanak 76.

Sud ce na odgovarajuci nacin ispitati sve okolnosti koje su od znacaja za utvrdjenje da li postoji slobodna volja i zelja maloljetnika da zakljuce brak, kao i da li je maloljetna osoba tjelesno i dusevno sposobna za vrsenje prava i duznosti koje proizilaze iz braka. Prije donosenja rjesenja, sud ce pribaviti nalaz i misljenje zdravstvene ustanove i misljenje organa starateljstva, saslusat ce predlagatelje i osobu s kojom zeli da zakljuci brak, roditelja ili staratelja odnosno usvojitelja predlagatelja, a po potrebi moze da izvede i druge dokaze. Sud nece saslusati roditelja kome je oduzeto roditeljsko pravo, a ocijenit ce da li ce saslusati roditelja koji bez opravdanih razloga ne vrsi roditeljsko pravo. Sud ce, po pravilu, saslusati predlagatelja bez prisustva ostalih sudionika u postupku. Sud je duzan da utvrdi i osobna svojstva, imovinsko stanje i druge bitne okolnosti koje se odnose na osobu sa kojom predla-gatelj
zeli da zakljuci brak. U postupku sud ce na odgovarajuci nacin ispitati opravdanost prijedloga vodeci racuna o ostvarivanju ciljeva braka i o zastiti obitelji, kao i vazecim shvatanjima sredine u kojoj zive osobe koje zele da zakljuce brak.

Clanak 77.

Rjesenje o davanju dozvole za zakljucenje braka dostavlja se predlagatelju i osobi sa kojom predlagatelj zeli da zakljuci brak, roditeljima odnosno starateljima predlagatelja i nadleznom or-ganu starateljstva. Rjesenje kojim se odbija prijedlog za davanje dozvole za zakljucenje braka dostavlja se predlagatelju.

Clanak 78.

Protiv rjesenja kojim se dozvoljava zakljucenje braka, zalbu mogu da izjave svi sudionici u postupku iz stavka 1. clanka 77. ovog zakona, a protiv rjesenja kojim se odbija prijedlog za davanje dozvole, zalbu moze izjaviti samo predlagatelj.

Clanak 79.

Osobe kojima je dozvoljeno zakljucenje braka ne mogu brak zakljuciti prije pravomocnosti rjesenja o davanju dozvole za zakljucenje braka.

Clanak 80.

Prijedlog za davanje dozvole za zakljucenje braka moze se povuci do pravomocnosti rjesenja o davanju dozvole za zak-ljuc enje braka.

2. Produzenje i prestanak roditeljskog prava

Clanak 81.

U postupku produzenja i prestanka roditeljskog prava, sud odlucuje o produzenju i prestanku roditeljskog prava kada je to zakonom propisano. Postupak iz predhodnog stavka 1. ovog clanka mora se zavrsiti sto prije, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnosenja prijedloga.

Clanak 82.

Postupak za produzenje i prestanak roditeljskog prava pokrece se na prijedlog roditelja odnosno usvojitelja ili organa starateljstva.

Clanak 83.

Osoba nad kojom se produzuje roditeljsko pravo ili se odredjuje prestanak tog prava, u postupku iz clanka 82. ovog zakona, zastupa poseban staratelj kojeg odredi organ starateljstva ili privremeni zastupnik kojeg odredi sud koji sprovodi postupak za produzenje ili prestanak roditeljskog prava.

Clanak 84.

Sud ce po sluzbenoj duznosti utvrditi sve cinjenice koje su bitne za donosenje rjesenja. Radi donosenja rjesenja sud ce odrzati rociste na koje ce pozvati predlagatelja, organ starateljstva i roditelje osobe iz clanka 83. ovog zakona, bez obzira na to da li su oni predlozili pokretanje postupka, a na rocistu obavezno saslusati roditelje i predstavnike organa starateljstva, te pribaviti misljenje o cjelishodnosti produzenja roditeljskog prava. Stanje dusevnog zdravlja i sposobnosti osobe iz clanka 83. ovog zakona, utvrdjuju se na nacin odredjen u clanku 36. ovog zakona.

Clanak 85.

U postupku produzenja i prestanka roditeljskog prava shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o oduzimanju i vracanju poslovne sposobnosti.

3. Oduzimanje i vracanje roditeljskog prava

Clanak 86.

U postupku oduzimanja i vracanja roditeljskog prava sud odlucuje o oduzimanju i vracanju roditeljskog prava kada je to zakonom odredjeno. Postupak iz stavka 1. ovog clanka mora se zavrsiti sto prije, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema prijedloga.

Clanak 87.

Postupak za oduzimanje i vracanje roditeljskog prava pokrece se na prijedlog roditelja odnosno usvojitelja koji ima
roditeljsko pravo ili organa starateljstva, a postupak za vracanje roditeljskog prava pokrece se i na prijedlog roditelja kojem je bilo oduzeto to pravo.

Clanak 88.

Ako postupak nije pokrenut na prijedlog organa starateljstva, sud ce bez odlaganja obavijestiti ovaj organ o pokretanju pos-tupka i pozvati ga da sudjeluje u postupku.

Clanak 89.

Sud ce, po sluzbenoj duznosti, utvrditi sve cinjenice koje su bitne za donosenje rjesenja. Radi utvrdjivanja bitnih cinjenica, sud ce odrzati rociste na koje ce pozvati predlagatelja, organ starateljstva, oba roditelja i staratelja osobe cijem se roditelju oduzima, odnosno vraca ro-diteljsko pravo. Sud je obavezan da saslusa roditelje, a maloljetnik se saslusava samo kad je to neophodno i nije stetno za njegovo dusevno zdravlje. Pri donosenju rjesenja o oduzimanju i vracanju roditeljskog prava, sud ce uzeti u obzir i zelje maloljetnika, ako je sposoban da ih izrazi.

Clanak 90.

U postupku oduzimanja i vracanja roditeljskog prava shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o oduzimanju i vracanju poslovne sposobnosti.

IV - UREDJENJE IMOVINSKIH ODNOSA

1. Raspravljanje zaostavstine

a) Zajednicke odredbe

Clanak 91.

U postupku za raspravljanje zaostavstine sud utvrdjuje tko su nasljednici umrlog, koja imovina sacinjava njegovu zaostavstinu i koja prava iz zaostavstine pripadaju nasljednicima, legatarima i drugim osobama.

Clanak 92.

Sudionikom u postupku raspravljanja zaostavstine smatraju se nasljednici i legatari, kao i druga osoba koja ostvaruje neko pravo iz zaostavstine.

Clanak 93.

Postupak za raspravljanje zaostavstine sud pokrece po sluzbenoj duznosti cim sazna da je neka osoba umrla ili da je proglasena umrlom.

Clanak 94.

Izvodjenje dokaza i uzimanje izjave o odricanju od nasljedja vrsi sudac sa zapisnicarom. Ostale izjave i prijedloge sudionika mogu uzimati na zapisnik i drugi ovlasteni djelatnici u sudu.

Clanak 95.

O radnjama izvrsenim u postupku sastavlja se zapisnik. O manje vaznim izjavama ucesnika i obavjestenjima koje sud prikuplja moze se, umjesto zapisnika, saciniti samo biljeska u spisu. Zapisnik potpisuju sudionici ako su prisustvovali radnji u postupku, sudac i zapisnicar odnosno drugi ovlasceni djelatnik koji je sastavio zapisnik.
Biljesku u spisu potpisuje njen sastavljivac.

Clanak 96.

Za raspravljanje zaostavstine osobe koja je u casu smrti imala prebivaliste u Federaciji, a koja je drzavljanin Bosne i Herce-govine, u pogledu nepokretne imovine koja se nalazi na teritoriju Bosne i Hercegovine i u pogledu njegove pokretne imovine, bez obzira gdje se nalazi, iskljucivo je nadlezan sud u Federaciji. Ako se nepokretna imovina osoba iz stavka 1. ovog clanka nalazi u inozemstvu, sud u Federaciji bit ce nadlezan samo ako po zakonima drzave u kojoj se nalazi imovina nije nadlezan inozemni organ.

Clanak 97.

Za raspravljanje zaostavstine mjesno je nadlezan sud na cijem podrucje ostavitelj imao prebivaliste u vrijeme smrti, a ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao prebivaliste, nadlezan je sud na cijem podrucju je ostavitelj imao boraviste ( u daljem tekstu: ostavinski sud), ukoliko zakonom ili medjunarodnim ugovorom nije drugacije odredjeno.
Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao prebivaliste ni bo-ravis te u Federaciji nadlezan je ostavinski sud u Federaciji na cijem podrucju se nalazi zaostavstina ili pretezan dio zaostavstine. Privremene mjere za osiguranje zaostavstine moze narediti sud na cijem podrucju je ostavitelj umro, kao i sud na cijem podrucju se nalazi zaostavstina.

Clanak 98.

Sudionici u postupku za raspravljanje zaostavstine ne mogu ugovoriti ni stvarnu ni mjesnu nadleznost suda.

b) Prethodne radnje

Clanak 99.

Kad je neka osoba umrla ili proglasena za umrlu, organ opcinske sluzbe nadlezan za poslove vodjenja maticnih knjiga koji vrsi upis smrti u maticnu knjigu umrlih, duzan je da u roku od 15 dana po izvrsenom upisu dostavi ostavinskom sudu smrtovnicu za umrlog. Ako organ iz stavka 1. ovog clanka nije u mogucnosti da pribavi podatke za sastavljanje smrtovnice, dostavit ce smrtovnicu samo s onim podacima s kojima raspolaze (u daljem tekstu: nepotpuna smrtovnica), navodeci razloge zbog kojih nije mogao sastaviti potpunu smrtovnicu, i ukazujuci na podatke koji bi mogli posluziti ostavinskom sudu na pronalazenje nasljednika i imovine umrlog. Ako je neka osoba umrla van podrucja opcine u kojoj je imalo prebivaliste ili boraviste, organ uprave nadlezan za poslove vodjenja maticnih knjiga dostavit ce ostavinskom sudu izvod iz maticne knjige umrlih, kao i podatke kojima raspolaze, a koji
mogu posluziti za sastavljanje smrtovnice. Smrtovnica se sas-tavlja i u slucaju kad umrli nije ostavio imovinu.

Clanak 100.

Smrtovnica se sastavlja na temelju podataka dobijenih od srodnika umrlog, od osobe s kojima je umrli zivio, kao i od drugih osoba koje mogu pruziti podatke koji se unose u smrtovnicu.

Clanak 101.

Ako je ostavinskom sudu dostavljena nepotpuna smrtovnica ili samo izvod iz maticne knjige umrlih, sud ce sam prema okolnostima upotpuniti ili sastaviti smrtovnicu ili ce sastavljanje smrtovnice povjeriti organu uprave nadleznom za poslove vodjenja maticne knjige. Sud moze, kad je to cjelishodno, sam sastaviti smrtovnicu i van slucajeva iz stavka 1. ovog clanka ako je izvodom iz maticne knjige umrlih ili drugom javnom ispravom dokazana smrt neke osobe ili njegovo proglasenje umrlim.

Clanak 102.

U smrtovnicu se unose podaci:
1) ime i prezime umrlog i imena njegovih roditelja, zani-manje, datum rodjenja i drzavljanstvo umrlog, a za umrle
zenske osobe i njihovo djevojacko prezime,
2) dan, mjesec i godina, mjesto, i po mogucnosti, sat smrti,
3) prebivaliste, odnosno boraviste koje je umrli imao,
4) ime i prezime, datum rodjenja, zanimanje, prebivaliste odnosno boraviste bracnog druga umrlog i bracne, van-brac ne i usvojene djece,
5) ime i prezime, datum rodjenja i prebivaliste odnosno boraviste ostalih srodnika koji bi mogli biti pozvani na
nasljedje na osnovu zakona, kao i osobe koje su pozvane na nasljedje na osnovu testamenta,
6) priblizna vrijednost nepokretne imovine i posebno priblizna vrijednost pokretne imovine umrlog. U smrtovnici, po mogucnosti, treba navesti jos i: mjesto gdje se nalazi imovina koju je umrli ostavio, da li ima imovine za cije drzanje, cuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, da li ima gotovog novca, papira od vrijednosti, dragocjenosti, stednih knjizica ili kakvih drugih vaznih isprava, da li je umrli ostavio dugove i koliko, da li je ostavio pismeni testament ili ugovor o dozivotnom izdrzavanju ili sporazum o ustupanju ili raspodjeli imovine za zivota i gdje se oni nalaze, a ako je umrli sacinio usmeni testament, onda jos i ime i prezime, zanimanje i boraviste svjedoka pred kojima je usmeni testament sacinjen. U smrtovnici ce se posebno naznaciti da li se ocekuje rodjenje djeteta umrlog i da li njegova djeca ili bracni drug imaju staratelja. Ako je prije ostavitelja umro njegov bracni drug ili koje
njegovo dijete, ili koja druga osoba koja bi mogla biti pozvana na nasljedje, u smrtovnici ce se naznaciti datum i mjesto njihove smrti.

Clanak 103.

Popis i procjena imovine umrlog vrsi se po odluci ostavin-skog suda kad se ne zna za nasljednike ili za njihovo boraviste, kada su nasljednici osobe koje uslijed maloljetstva, dusevne bolesti ili drugih okolnosti nisu sposobne nikako, ili nisu sposobne potpuno da se same staraju o svojim poslovima, kada zaostavstina treba da se preda opcini ili drugoj pravnoj osobi, kao i u drugim opravdanim slucajevima. Sud ce narediti da se izvrsi popis i procjena i u slucaju kad to zahtijevaju nasljednici, legatari ili povjerioci umrlog. Popis i procjena imovine izvrsit ce se i bez odluke suda prilikom sastavljanja smrtovnice, ako to trazi jedan od nasljed-nika ili legatara.

Clanak 104.

Popis imovine ce obuhvatiti cjelokupnu nepokretnu i pok-retnu imovinu koja je bila u posjedu umrlog u vrijeme njegove smrti. Popis ce obuhvatiti i imovinu koja je pripadala umrlom, a nalazi se kod druge osobe, sa naznacenjem kod koga se nalazi ta imovina i po kom temelju, kao i imovinu koju je drzao umrli, a za koju se utvrdi da nije njegovo vlasnistvo. U popisu imovine zabiljezit ce se potrazivanja i dugovi umrlog, a posebno neplaceni porezi i doprinosi drzavi.

Clanak 105.

Pokretne stvari popisuju se po vrsti, rodu, broju, mjeri i tezini ili pojedinacno. Nepokretnosti se popisuju pojedinacno sa naznakom mjesta gdje se nalaze, vrste i opisa objekta, kulture zemljista, i zem-ljis no-knjiznih podataka, ako su poznati. Prilikom popisivanja imovine istovremeno ce se naznaciti vrijednost pojedinih pokretnih i nepokretnih stvari koje ulaze u zaostavstinu.

Clanak 106.

Popis i procjenu imovine vrsi nadlezna opcinska sluzba. Popis i procjenu imovine moze vrsiti i radnik suda koga sudac odredi. Popis i procjena imovine vrse se u prisustvu dvije punoljetne osobe, a kada je to potrebno i uz sudjelovanje vjestaka. Popisu i procjeni imovine moze prisustvovati svaka zainter-esirana osoba.

Clanak 107.

Nadlezni opcinski organ uprave koji je izvrsio popis i procjenu imovine, dostavit ce podatke o izvrsenom popisu i
procjeni ostavinskom sudu.

Clanak 108.

Kada se u zaostavstini pronadju predmeti za cije drzanje, cuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, s njima ce se poslije izvrsenog popisa postupati po tim propisima.

Clanak 109.

Ako se prigovori izvrsenom popisu ili izvrsenoj procjeni imovine, sud moze, ako to smatra za potrebno, odrediti da djelat-nik suda ponovo izvrsi popis ili procjenu imovine. Ako popis imovine nije izvrsen, sud moze na temelju po-dataka zainteresiranih osoba sam utvrditi imovinu koja ulazi u zaostavstinu.

Clanak 110.

Ako se utvrdi da nijedan od prisutnih nasljednika nije sposo-ban da upravlja imovinom (zaostavstinom), a nema zakonskog zastupnika, ili ako su nasljednici nepoznati ili odsutni, ili kad druge okolnosti nalazu narocitu opreznost, nadlezna opcinska sluzba predat ce u hitnim slucajevima imovinu ili njen dio na cuvanje pouzdanom licu, i o tome ce odmah obavijestiti sud na cijem se podrucju ta imovina nalazi, koja moze ovu mjeru izmi-jeniti ili ukinuti. Gotov novac, papire od vrijednosti, dragocjenosti, stedne knjizice i druge vazne isprave treba u takvom slucaju predati na cuvanje sudu na cijem podrucju se imovina nalazi. Ovaj sud ce obavijestiti ostavinski sud o svim mjerama za osiguranje zaostavstine.

Clanak 111.

Kad je po ovom zakonu potrebno postaviti privremenog zastupnika zaostavstine, postavljanje ce se izvrsiti ostavinski sud. Prije postavljanja privremenog staratelja, sud ce, po mogucnosti, zatraziti misljenje u pogledu osobenosti staratelja od osobe koje su pozvane na nasljedje.

Clanak 112.

Mjere za osiguranje zaostavstine moze odrediti ostavinski sud u tijeku cijelog postupka za raspravljanje zaostavstine.

c) Postupak sa testamentom

Clanak 113.

Organ koji sastavlja smrtovnicu provjerit ce da li je umrli ostavio pismeni testament, odnosno da li postoji isprava o us-menom testamentu. Testament koji je umrli ostavio dostavit ce se sudu zajedno sa smrtovnicom.

Clanak 114.

Kad sud utvrdi da je osoba koja je ostavila testament umrla ili da je proglasena umrlom otvorit ce njen testament bez povrede pecata, procitat ce ga i o tome sastaviti zapisnik. Na ovaj nacin ce se postupiti bez obzira da li je testament po zakonu punovazan i da li ima vise testamenata. Otvaranje i citanje testamenta izvrsit ce se u prisustvu dvije punoljetne osobe koje mogu biti i osobe koje su pozvane na nasljedje. Proglasenju testamenta mogu prisustvovati nasljednici, le-gatari i druge zaiteresirane osobe i traziti prijepis testamenta. Sud kod koga se testament nadje ili kome bude podnesen otvorit ce i procitati testament iako je za raspravljanje zaostavstine nadlezan drugi sud ili inozemni organ.

Clanak 115.

Zapisnik o proglasenju pismenog testamenta treba da sadrzi podatke:
1) koliko je testamenata nadjeno, koji datum nose i gdje su nadjeni,
2) tko je testament predao sudu ili sastavljacu smrtovnice,
3) da li je testament predat otvoren ili zatvoren i kakvim je pecatom bio zapecacen,
4) koji su svjedoci prisustvovali otvaranju i proglasenju testamenta. Ako je prilikom otvaranja testamenta primjeceno da je pecat povrijedjen ili da je u testamentu nesto brisano, precrtano i is-pravljeno ili ako se sto drugo nadje sumnjivo mora se to u zapisniku navesti. Zapisnik potpisuje sudac, zapisnicar i svjedoci. Na proglaseni testament sud ce staviti potvrdu o njegovom proglasenju sa nazankom datuma proglasenja, kao i broj i datum ostalih pronadjenih testamenata.

Clanak 116.

Ako je umrli sacinio usmeni testament i o tome postoji isprava koju su svjedoci svojerucno potpisali, sud ce sadrzinu ove isprave proglasiti po odredbama koje vaze za proglasenje pis-menog testamenta. Ako takve isprave nema, svjedoci pred kojim je usmeni testament izjavljen saslusat ce se pojedinacno o sadrzini testa-menta, a narocito o okolnostima od kojih ovisi njegova punovaznost, pa ce se zapisnik o saslusanju ovih svjedoka pro-glasiti po odredbama koje vaze za proglasenje pismenog testa-menta. Ako sudionik zahtjeva da se svjedoci usmenog testamenta saslusaju pod zakletvom ili ako sud nadje da je takvo saslusanje potrebno, odredit ce rociste za saslusanje ovih svjedoka na koje ce pozvati predlagatelje, a ostale zainteresirane osobe samo ako
se time ne bi odugovlacio postupak.

Clanak 117.

Ako je pismeni testament nestao ili je unisten neovisno od ostaviteljeve volje, a medju zainteresiranim osobama nema spora o postojanju tog testamenta, o obliku u kome je sastavljen, o nacinu nestanka ili unistenja, kao ni o sadrzini testamenta, ostavinski sud ce o tome saslusati sve zainteresirane osobe i po njihovim prijedlozima izvesti potrebne dokaze, pa ce taj zapisnik proglasiti po odredbama koje vaze za proglasenje pismenog testamenta.
Ako bi zaostavstina, kad ne bi bilo testamenta, postala drzavno vlasnistvo, sporazum zainteresiranih osoba o ranijem postojanju testamenta, o njegovom obliku i sadrzini vazi samo uz suglasnost nadleznog javnog pravobranilastva. Ako medju zainteresiranim osobama ima osoba koje nisu sposobne da se same staraju o svojim poslovima, sporazumi iz ove odrebe vaze samo uz suglasnost organa starateljstva.

Clanak 118.

Zapisnik o proglasenju testamenta sa izvornim pisanim tes-tamentom, odnosno ispravom o usmenom testamentu ili zapisnik o saslusanju svjedoka usmenog testamenta, dostavit ce se ostavinskom sudu, a sud koji je testament proglasio zadrzat ce njihov prijepis. Izvorni pismeni testament, isprava o usmenom testamentu, zapisnik o saslusanju svjedoka usmenog testamenta, kao i zapis-nik o sadrzini nestalog ili unistenog pismenog testamenta, cuvat ce se u sudu odvojeno od drugih spisa, a njihov ovjereni prijepis prilozit ce se spisima.

d) Postupak ostavinskog suda po prijemu smrtovnice

Clanak 119.

Po prijemu smrtovnice sud ce ispitati da li je nadlezan za raspravljanje zaostavstine, pa ako ustanovi da nije nadlezan dostavit ce spise predmeta nadleznom sudu. Ako sud ustanovi da je za raspravljanje zaostavstine nadlezan inozemni organ, rjesenjem ce se proglasiti nenadleznim.

Clanak 120.

Ako je ostavitelj postavio izvrsitelja testamenta, sud ce to izvrsitelju testamenta saopciti i pozvati ga da u odredjenom roku izjavi da li se prima te duznosti.

Clanak 121.

Ako se ocekuje rodjenje djeteta koje bi bilo pozvano na nasljedje, ostavinski sud ce o tome obavijestiti organ starateljstava. Ako organ starateljstva drugacije ne odredi, o pravima jos nerodjenog djeteta starat ce se jedan od njegovih roditelja.

Clanak 122.

Ako prema podacima iz smrtovnice umrli nije ostavio imovinu ili je ostavio samo pokretnu imovinu, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedje ne trazi da se sprovede rasprava, ostavinski sud ce rjesenjem odluciti da se ne raspravlja zaostavstina. Kad sud odluci da se ne raspravlja zaostavstina, obavijestit ce o tome organ starateljstva ako medju nasljednicima ima osoba koje nisu sposobne da se staraju o svojim poslovima, a nemaju roditelje. Ako je sud odlucio da se ne raspravlja zaostavstina zbog razloga iz stavka 2. ovog clanka, osobe pozvane na nasljedje mogu ostvariti prava koja im pripadaju kao nasljednicima.

Clanak 123.

Kad se po zakonu moze traziti izdvajanje zaostavstine od imovine nasljednika, sud ce na prijedlog ovlascenih osoba
narediti to izdvajanje primjenjujuci pritom shodno odredbe ovog zakona o privremenim mjerama za osiguranje zaostavstine.

e) Raspravljanje zaostavstine

Clanak 124.

Za raspravljanje zaostavstine sud ce odrediti rociste. U pozivu na rociste sud ce zainteresirane osobe obavijestiti
o pokretanju postupka i o postojanju testamenta ako postoji i pozvati da odmah dostave sudu pismeni testament, odnosno ispravu o usmenom testamentu, ako se kod njih nalazi ili da naznace svjedoke usmenog testamenta.
Sud ce u pozivu upozoriti zainteresirane osobe da mogu do zavrsetka postupka dati sudu izjavu da li se primaju nasljedja, ili se nasljedja odricu, a ako na rociste ne dodju ili ne daju izjavu, da ce sud o njihovom pravu odluciti prema podacima kojima raspolaze. O pokretanju postupka za raspravljanje zaostavstine, ako je umrli ostavio testament sud ce obavijestiti i na rociste pozvati i one osobe koje bi mogle po zakonu polagati pravo na nasljedje.
Ako je umrli postavio izvrsitelja testamenta sud ce i njega obavijestiti o pokretanju postupka.

Clanak 125.

Ako se ne zna da li umrli ima nasljednika, sud ce oglasom pozvati osobe koje polazu pravo na nasljedje da se prijave sudu u roku od jedne godine od dana objavljivanja oglasa u "Sluzbenim novinama Federacije BiH".
Oglas ce se objaviti i na oglasnoj tabli suda, a po potrebi i na drugi prigodan nacin. Po odredbama st. 1. i 2. ovog clanka sud ce postupiti i ako je nasljedniku postavljen privremeni zastupnik zbog toga sto je boraviste nasljednika nepoznato, a nasljednik nema punomocnika ili zbog toga sto se nasljednik ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomocnika, nalaze u inozemstvu, a dostavljanje se nije moglo izvrsiti prema odredbama Zakona o
parnicnom postupku. Po isteku roka iz stavka 1. ovog clanka sud ce raspraviti zaostavstinu na temelju izjave postavljenog staratelja i podataka kojima sud raspolaze.

Clanak 126.

U postupku za raspravljanje zaostavstine sud ce raspraviti sva pitanja koja se odnose na zaostavstinu, a narocito o pravu na nasljedje, o velicini nasljednog dijela i pravu na legat. O pravima iz stavka 1. ovog clanka, sud po pravilu, odlucuje nakon sto od zainteresiranih osoba uzme potrebne izjave. O pravima osoba koje nisu dosle na rociste, a uredno su pozvane, sud ce raspraviti prema podacima sa kojima raspolaze, uzimajuci u obzir njihove pismene izjave koje sud primi do donosenja rjesenja. Prilikom raspravljanja zaostavstine zainteresirane osobe mogu davati izjave bez prisustva drugih zainteresiranih osoba, i nije potrebno da se u svakom slucaju tim osobama daje prilika da se izjasne o izjavama drugih zainteresiranih osoba. Ako sud posumnja da je osoba koja po zakonu polaze pravo na nasljedje jedini ili najblizi srodnik umrlog, moze saslusati i osobe za koje smatra da bi mogle imati jednako ili jace pravo na nasljedje, a moze te osobe pozvati i oglasom po odredbama clanka 125. ovog zakona.

Clanak 127.

Ako se nasljednik primio nasljedja ili se odrekao nasljedja, izjavu o tome mora potpisati nasljednik ili njegov zastupnik. Potpis na izjavi o primanju nasljedja ili o odricanju od nasljedja koja je podnesena sudu, kao i potpis na punomoci moraju biti ovjereni. U izjavi treba navesti da li se nasljednik prima, odnosno odrice dijela koji mu pripada na temelju zakona ili na temelju testamenta, ili se izjava odnosi na nuzni dio. Izjavu o odricanju od nasljedja nasljednik moze dati pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim nadleznim sudom. Ovu izjavu sa istim pravnim dejstvom nasljednik moze dati i pred konzularnim predstavnikom ili diplomatskim predstavnikom Bosne i Hercegovine koji vrsi konzularne poslove. Prilikom davanja izjave o odricanju od nasljedja, sud ce nasljednika upozoriti da se moze odreci od nasljedja samo u svoje ime ili u ime svojih potomaka.

Clanak 128.

Sud ce prekinuti raspravljanje zaostavstine i uputiti sudionike da pokrenu parnicu pred sudom ili postupak pred organom uprave, ako su medju sudonicima sporne cinjenice od kojih ovisi neko njihovo pravo. Sud ce postupiti u smislu stavka 1. ovog clanka narocito ako su sporne:
1) cinjenice od kojih ovisi pravo na naslljedje, a narocito punovaznost ili sadrzina testamenta ili odnos nasljednika
i ostavitelja na temelju koga se po zakonu nasljedjuje,
2) cinjenice od kojih ovisi osnovanost zahtjeva nadzivjelog bracnog druga i potomaka ostaviteljevih, koji su zivjeli sa ostaviteljem u istom domacinstvu, da im se iz zaostavstine izdvoje predmeti domacinstva, koji sluze za zadovoljenje svakodnevnih potreba,
3) cinjenice od kojih ovisi velicina nasljednog dijela, a narocito uracunavanje u nasljedni dio,
4) cinjenice od kojih ovisi osnovanost iskljucenja nuznih nasljednika ili osnovanost razloga za nedostojnost,
5) cinjenice o tome da li se neka osoba odrekla nasljedja. Ako ne postoji spor o cinjenicama iz stavka 2. ovog clanka, vec se sudionici spore o primjeni prava, ostavinski sud raspravit ce pravna pitanja u postupku za raspravljanje zaostavstine.

Clanak 129.

Ako medju sudionicima postoji spor o pravu na legat ili o drugom pravu iz zaostavstine, sud ce uputiti sudionike da pok-renu parnicu ili postupak pred organom uprave, ali nece prekidati raspravljanje zaostavstine.

Clanak 130.

Ako se nasljednici spore bilo o cinjenicama bilo o primjeni prava sud ce prekinuti raspravljanje zaostavstine i uputiti uces-nike da pokrenu parnicu pred sudom ili postupak pred organom uprave u slijedecim slucajevima:
1) ako izmedju nasljednika postoji spor o tome da li nekaimovina ulazi u zaostavstinu,
2) ako izmedju nasljednika postoji spor povodom zahtjeva potomaka ili usvojenika ostavitelja koji su s njim zivjeli
u zajednici da im se iz zaostavstine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u povecanju vrijednosti
ostaviteljeve imovine.

Clanak 131.

Sud ce uputiti na parnicu pred sudom odnosno na postupak pred organom uprave onog sudionika cije pravo smatra manje vjerovatnim. Ako sud prekine postupak, odredit ce rok u kome treba pokrenuti parnicu pred sudom, odnosno pred organom uprave. Ako sudionik u odredjenom roku postupi po rjesenju suda, prekid postupka trajat ce dok parnica pred sudom odnosno pos-tupak pred organom uprave ne bude pravomocno zavrsen. Ako sudionik u odredjenom roku ne postupi po rjesenju suda, nastavit ce se raspravljanje zaostavstine, i ako sudionik do zavrsetka tog postupka ne podnese dokaz da je pokrenuo parnicu pred sudom, odnosno postupak pred organom uprave, dovrsit ce se raspravljanje zaostavstine bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je sudionik upucen na parnicu pred sudom odnosno na postupak pred organom uprave. Kad je ostavinski sud raspravio zaostavstinu po stavku 4.
ovog clanka, kao i kad je raspravio zaostavstinu, a trebalo je da sudionike uputi na parnicu, pravomocnost odluke ostavinskog suda ne sprecava da se o odnosnom zahtjevu pokrene parnica.

f ) Rjesenje o nasljedjivanju i legatu

Clanak 132.

Kad sud utvrdi kojim osobama pripada pravo na nasljedje proglasit ce te osobe za nasljednike rjesenjem o nasljedjivanju. Rjesenje o nasljedjivanju sadrzi:
1) ime i prezime umrlog i ime njegovog roditelja, zanimanje, datum rodjenja i drzavljanstvo umrlog, a za umrle zenske osobe i njihovo djevojacko prezime,
2) oznacenje nepokretnosti sa podacima iz zemljisnih knjiga, kao i oznacenje pokretnih stvari sa pozivom na popis,
3) ime i prezime, zanimanje i prebivaliste nasljednika prema ostavitelju, da li nasljedjuje kao zakonski ili testamentarni nasljednik, ako ima vise nasljednika i dio u kome ucestvuje u nasljedju,
4) da li je i koliko pravo nasljednika odlozeno zbog neprispjelog vremena, ili je ograniceno na izvjesno vri-jeme,
ili je odlozeno zbog neispunjenog uvjeta ili je ovisno od raskidnog uvjeta odnosno naloga koji se ima smatrati kao raskidni uvjet, ili je ograniceno pravo plo-douz ivanja i u ciju korist,
5) ime i prezime, zanimanje i plodouzivanje osoba kojima je pripao legat, plodouzivanje, ili koje drugo pravo iz
zaostavstine sa tocnim naznacenjem tog prava, Ako u postupku za raspravljanje zaostavstine svi nasljednici
sporazumno predloze diobu i nacin diobe, sud ce ovaj sporazum unijeti u rjesenje o nasljedjivanju.

Clanak 133.

Rjesenje o naslijedjivanju dostavit ce se svim nasljednicima i legatarima, kao i osobama koje su u tijeku postupka istakle zahtjev za nasljedje. Pravomocno rjesenje o nasljedjivanju dostavit ce se organu nadleznom za vodjenje zemljisno-knjizne evidencije.

Clanak 134.

Kad budu podneseni dokazi o izvrsenju i osiguranju obveza koje su nasljedniku nalozene testamentom u korist osobe koja nije sposobna da se sama stara o svojim poslovima ili za posti-zanje neke opcekorisne svrhe, sud ce narediti da se u zemljisnu knjigu ili drugu odgovarajucu evidenciju izvrse potrebni upisi, kao i da se ovlascenim osobama predaju pokretne stvari koje se nalaze na cuvanju kod suda.

Clanak 135.

Kad je pravo nasljednika ili legatara odlozeno zbog neprispjelog vremena, ili je ograniceno na izvjesno vrijeme, ili je odlozeno zbog neispunjenog uvjeta ili je ovisno od raskidnog uvjeta odnosno naloga koji se ima smatrati kao raskidni uvjet, sud ce po prijedlogu zainteresiranih osoba odrediti privremene mjere za osiguranje odnosnog dijela zaostavstine po odredbama zakona kojim je uredjen izvrsni postupak, ukoliko testamentom nije drugacije odredjeno.

Clanak 136.

Ako nasljednici ne osporavaju legat, sud moze i prije donosenja rjesenja o nasljedjivanju, na zahtjev legatara donijeti posebno rjesenje o legatu. U tom slucaju shodno ce se primjen-jivati odredbe ovog zakona o dostavljanju pravomocnog rjesenja o nasljedjivanju nadleznom organu uprave, odnosno organu koji vodi zemljisne knjige i druge odgovarajuce evidencije i o predaji pokretnih stvari koje se nalaze na cuvanju kod suda.

Clanak 137.

Kad sud utvrdi da nema nasljednika, ili kad se ne zna da li ima nasljednika, a u roku propisanom ovim zakonom ne javi se nitko ko polaze pravo na nasljedje, sud ce donijeti rjesenje da se zaostavstina preda nadleznoj opcini.

Clanak 138.

Pravomocno rjesenje o nasljedjivanju ili legatu vezuje sudionike koji su sudjelovali u postupku raspravljanja
zaostavstine, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici.

g) Nasljedno-pravni zahtjevi poslije pravomocnosti rjesenja o nasljedjivanju

Clanak 139.

Ako se po pravomocnosti rjesenja o nasljedjivanju pronadje imovina za koju se u vrijeme donosenja rjesenja nije znalo da pripada zaostavstini, sud nece ponovo raspravljati zaostavstinu, vec ce ovu imovinu novim rjesenjem raspodijeliti na temelju ranije donesenog rjesenja o nasljedjivanju ( dopunsko rjesenje). Ako ranije nije raspravljana zaostavstina, sud ce raspraviti zaostavstinu samo ako se pronadjena imovina sastoji iz nepokret-nosti. Ako se pronadjena imovina sastoji od pokretne imovine, sud ce raspraviti zaostavstinu samo na zahtjev zainteresiranih osoba. Prije raspravljanja naknadno pronadjene imovine, sud ce poz-vati nasljednike koji su se odrekli od nasljedja da se u odredjenom roku izjasne da li ostaju kod odricanja ili traze da im se prizna pravo na nasljedje na naknadno pronadjenoj imovini. Rjesenje kojim je raspodijeljena naknadno pronadjena imovina, sud ce dostaviti i nasljednicima koji su se odrekli nasljedja.

Clanak 140.

Ako se po pravomocnosti rjesenja o nasljedjivanju pronadje testament, sud ce ga proglasiti i dostaviti ostavinskom sudu, a zadrzat ce njegov prijepis. Ostavinski sud nece ponovo raspravljati zaostavstinu vec ce obavijestiti zainteresirane osobe o proglasenju testamenta i upo-zoriti ih da mogu svoja prava na temelju testamenta ostvariti u parnicnom postupku.

Clanak 141.

Ako je po pravomocnosti rjesenja o nasljedjivanju ili rjesenja o legatu neka osoba koja nije ucestvovala u postupku za raspravljanje zaostavstine polaze pravo na zaostavstinu kao nasljednik, ostavinski sud nece ponovo raspravljati zaostavstinu vec ce tu osobu uputiti da moze svoje pravo ostvariti u parnicnom postupku.

Clanak 142.

Kad je raspravljanje zaostavstine zavrseno pravomocnim rjesenjem o nasljedjivanju ili rjesenjem o legatu, a postoje uvjeti za ponavljanje postupka, po pravilima parnicnog postupka, nece se ponoviti postupak za raspravljanje zaostavstine, vec sudionici svoja prava mogu ostvariti u parnicnom postupku.

h) Postupak kad je za raspravljanje zaostavstine nadlezan inozemni organ

Clanak 143.

Kad je za raspravljanje zaostavstine nadlezan inozemni or-gan, sud na cijem je podrucju ostavitelj umro izdat ce po prijemu smrtovnice oglas kojim ce pozvati sve osobe u zemlji koje imaju zahtjeve prema zaostavstini kao nasljednici, legatari ili povjerioci, da u oglasnom roku, koji ne moze biti kraci od 30 dana ni duzi od sest mjeseci i koji tece od dana objavljivanja oglasa u "Sluzbenim novinama Federacije BiH", prijave svoje zahtjeve, jer ce se u protivnom slucaju pokretna imovina iz zaostavstine predati nadleznom organu inozemne drzave ili osobi koju taj organ ovlasti za prijem te imovine. Oglas ce se, pored objavljivanja u "Sluzbenim novinama Federacije BiH", objaviti i na oglasnoj tabli suda, a po potrebi i na drugi prigodan nacin. Jedan primjerak oglasa dostavit ce se najblizem diplomatskom ili konzularnom predstavniku odnosne strane drzave u nasoj zemlji. Sud nece izdati oglas ako se radi o maloj vrijednosti zaostavstine. Ako se ne izda oglas iz stavka 3. ovog clanka, zaostavstina se ne smije predati prije nego sto proteknu tri mjeseca od dana smrti stranog drzavljanina.

Clanak 144.

Ako koji od nasljednika ili legatara prijavi svoj zahtjev, sud ce zadrzati zaostavstinu odnosno njen dio koji je potreban za pokrice tog zahtjeva sve dok organ vlasti inozemne drzave ne donese pravomocnu odluku o tom zahtjevu. Sud ce u pogledu prijavljenog zahtjeva izvrsiti ovu odluku iz zadrzane zaostavstine ili iz njenog dijela, a ostatak ce predati organu inozemne drzave. Ako koji povjerilac prijavi svoje potrazivanje, sud ce zadrzati
zaostavstinu ili njen dio koji je potreban za pokrice tog potrazivanja sve dok to potrazivanje ne bude podmireno ili osigurano.

Clanak 145.

Ako je za raspravljanje zaostavstine inozemnog drzavljanina u pogledu njegove pokretne imovine nadlezan inozemni organ, sud ce ako svi nasljednici koji se nalaze u Federaciji predloze da raspravu sprovede sud u Federaciji, pozvati sve nasljednike i legatare u inozemstvu da u roku od sest mjeseci od dana dostavljanja poziva istaknu prigovor nenadleznosti suda u Fed-eraciji, jer ce postupak raspravljanja zaostavstine sprovesti sud u
Federaciji. Poznati nasljednici kojima se ne zna boraviste pozvace se oglasom. Oglas ce se objaviti u "Sluzbenim novinama Federacije BiH" i na oglasnoj tabli suda, a po potrebi i na drugi pogodan nacin. Primjerak oglasa dostavit ce se najblizem diplomatskom ili kon-zularnom predstavniku odnosne inozemne drzave u Bosni i Her-cegovini. Ako nijedan od nasljednika ili legatara iz inozemstva nije istakao prigovor nenadleznosti suda u Federaciji, u roku iz stavka 1. ovog clanka, sud u Federaciji ce po isteku tog roka raspraviti zaostavstinu.

2. Odredjivanje naknade za ekspropisane nepokretnosti

Clanak 146.

U postupku odredjivanja naknade za ekspropriranu nepokret-nost sud odredjuje visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost kad korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadleznom sluzbom odnosno organom nisu postigli sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.

Clanak 147.

Ako ucesnici ne postignu sporazum o naknadi za ekspropri-ranu nepokretnost u roku od dva mjeseca od dana pravomocnosti rjesenja o eksproprijaciji nadlezna sluzba odnosno organ uprave dostavice pravomocno rjesenje o eksproprijaciji sa svim spisima i dokazima o isplati vlasniku ponudjenog iznosa naknade ili o polaganju istog u depozit suda na cijem se podrucju nalazi ekspriprirana nepokretnost, radi odredjivanja naknade. Organ iz stavka 1. ovog clanka moze i prije isteka roka od dva mjeseca dostaviti rjesenje o ekspropijaciji sa spisima nadleznom sudu, ako iz izjava sudionik utvrdi da se ne moze postici sporazum o naknadi. Ako nadlezna sluzba odnosno organ ne postupi po odred-bama stavka 1. ovog clanka, sudionici se mogu neposredno obratiti nadleznom sudu sa zahtjevom za odredjivanje naknade.

Clanak 148.

Postupak odredjivanja naknade za ekspropriranu nepokret-nost sud vodi po sluzbenoj duznosti. Postupak iz stavka 1. ovog clanka mora se zavrsiti sto prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana pokretanja postupka pred sudom.

Clanak 149.

Sud ce odrediti rociste na kojem ce omoguciti sudionicima da se izjasne o obliku i obimu, odnosno visini naknade, kao i o dokazima o vrijednosti nepokretnosti, koji se pribavljaju po sluzbenoj duznosti. Sud ce na rocistu izvesti i druge dokaze koje ucesnici predloze, ako nadje da to ima znacaja za odredjivanje naknade, a po potrebi odredit ce i vjestacenje.

Clanak 150.

Troskove postupka odredjivanja naknade za eksproprirane nepokretnosti snosi korisnik eksproprijacije, osim troskova koji su izazvani neopravdanim postupcima ranijeg vlasnika.

Clanak 151.

Ako sudionici zakljuce sporazum da se naknada za ekspro-priranu zgradu ili stan odredi u obliku davanja druge zgrade ili stana, sporazumom ce se odrediti i rok za izvrsenje uzajamnih obveza. Ako taj rok ne odrede, sud ce rjesenjem o naknadi odrediti rok o iseljenju iz eksproprirane zgrade, odnosno stana kao posebnog dijela zgrade, prema zakonu kojim je uredjena eksproprijacija. Odredba stavka 1. ovog clanka shodno se primjenjuje i na zemljoradnika kad mu je po sporazumu s korisnikom ekspropri-jacije ili na njegov zahtjev, naknada za eksproprirano poljo-privredno zemljiste odredjena davanjem u vlasnistvo druge nepokretnosti.

Clanak 152.

Nakon sto utvrdi bitne cinjenice, sud donosi rjesenje kojim odredjuje oblik i obim, odnosno visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost. Ako sudionici zakljuce sporazum o obliku i obimu, odnosno visini naknade, sud ce svoje rjesenje temeljiti na njihovom spo-razumu, ukoliko nadje da sporazum nije u suprotnosti sa pro-pisima kojima su uredjeni vlasnicki odnosi na nepokretnostima.

Clanak 153.

Odredbe o postupku odredjivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost shodno se primjenjuju i u drugim slucajevima kada se ranijem vlasniku po zakonu priznaje pravo na naknadu za nepokretnost na kojoj je izgubio pravo vlasnistva ili drugo stvarno pravo.

3. Upravljanje i koristenje zajednickim stvarima

Clanak 154.

U postupku za upravljanje i koristenje zajednickim stvarima sud uredjuje nacin upravljanja i koristenja zajednickim stvarima suvlasnika, sukorisnka i drugih suposjednika iste stvari.

Clanak 155.

Postupak za upravljanje i koristenje zajednickim stvarima pokrece se na prijedlog osobe koja smatra da je povrijedjeno u pravu upravljanja ili koristenja zajednicke stvari. Prijedlog sadrzi podatke o zainteresiranim osobama i o stvari koja je predmet postupka, kao i razloge zbog kojih se postupak pokrece. Prijedlog se podnosi sudu na cijem podrucju se stvar nalazi, a ako se stvar nalazi na podrucju vise sudova, prijedlog se moze podnijeti svakom od tih sudova.

Clanak 156.

Po prijemu prijedloga sud ce zakazati rociste na koje ce pozvati sve zainteresirane osobe, ukazat ce im na mogucnost sporazuma i pomoci im da sporazumno urede nacin upravljanja, odnosno, koristenja zajednicke stvari.
Sporazum zainteresiranih osoba sud ce nakon sto im predoci prirodu i pravno djelovanje sudskog poravnanja, unijeti u zapis-nik kao sudsko poravnanje.

Clanak 157.

Ako se zainteresirane osobe ne sporazumiju, sud ce provesti potrebne dokaze i na temelju rezultata cjelokupnog postupka donijeti rjesenje kojim ce urediti nacin upravljanja ili koristenja zajednickom stvari po odgovarajucim propisima o materijalnom pravu, vodeci racuna o njihovim posebnim i zajednickim inter-sima. Kad se prijedlogom trazi uredjenje koristenja zajednickog stana ili poslovnih prostorija, sud ce narocito urediti koje ce prostorije zainteresirane osobe koristiti posebno, a koje za-jednic ki, nacin koristenja zajednickih prostorija, kao i na koji nacin ce se snositi troskovi koristenja prostorija.

Clanak 158.

Kad je medju zainteresiranim osobama sporno pravo na stvar koja je predmet postupka ili je sporan obim prava, sud ce uputiti predlagatelja da u roku od 15 dana pokrene parnicu ili postupak pred upravnim organom radi rjesavanja spornog prava, odnosno pravnog odnosa, a vanparnicni postupak ce prekinuti. Ako predlagatelj ne pokrene postupak u roku iz stavka 1. ovog clanka, smatrat ce se da je prijedlog povucen. Sud moze, do donosenja odluke naleznog organa, privre-meno urediti odnose zainteresiranih osoba u pogledu upravljanja i koristenja zajednickom stvari kad to okolnosti slucaja zahti-jevaju, a narocito da bi se sprijecila steta, samovlasce ili ocita nepravda za pojedine zainteresirane osobe. Odredbe iz stavka 3. ovog clanka primjenit ce se i kad su zainteresirane osobe suposjednici stvari koji ne raspolazu dokaz-ima o zakonitom osnovu sticanja posjeda.

Clanak 159.

Zainteresirane osobe mogu u parnici ili drugom postupku ostvarivati svoja prava u odnosu na stvar o cijem je upravljanju i koristenju pravomocno odluceno u postupku upravljanja i koristenja zajednickim stvarima.

Clanak 160.

Odredbe ovog zakona o upravljanju i koristenju zajednickim stvarima primjenjuju se i na vlasnike i posjednike posebnih dijelova zgrada u pogledu upravljanja i koristenja zajednickim dijelovima zgrade koji sluze zgradi kao cjelini ili samo nekim posebnim dijelovima zgrade, u kom slucaju se zainteresiranim osobama smatraju samo vlasnici tih dijelova zgrade, ako se uredjivanjem njihovih uzajamnih odnosa ne dira u prava vlasnika
drugih dijelova zgrade. Odnosi izmedju vlasnika posebnih dijelova zgrade uredjuju se sukladno propisima o pravima na posebnim dijelovima zgrade.

4. Dioba stvari i nekretnina u suvlasnistvu

Clanak 161.

U postupku diobe stvari i nekretnina u suvlasnistvu sud odlucuje o diobi i nacinu diobe tih stvari i nekretnina.

Clanak 162.

Postupak diobe stvari i nekretnina u suvlasnistvu moze pri-jedlogom pokrenuti suvlasnik, a prijedlog mora obuhvatiti sve suvlasnike. Prijedlog sadrzi podatke o predmetu diobe, velicini dijela i o drugim stvarnim pravima svakog suvlasnika. Za nepokretnost moraju se navesti zemljisno-knjizni ili katastarski podaci i priloziti odgovarajuci pismeni dokazi o pravu vlasnistva, pravu sluznosti i drugim stvarnim pravima, kao i o posjedu nepokret-nosti.
Prijedlog se podnosi sudu na cijem se podrucju stvar ili nekretnina nalazi, a ako se stvari ili nekretnina u suvlasnistvu nalaze na podrucju vise sudova, nadlezan je svaki od tih sudova.

Clanak 163.

Ako sud, postupajuci po prijedlogu, utvrdi da je medju suvlas-nicima sporno pravo na stvarima koje su predmet diobe ili pravo na imovini, sporna je velicina dijela u stvarima, odnosno imovini u suvlasnistvu ili je sporno koje stvari, odnosno prava ulaze u nekretninu u suvlasnistvu, prekinut ce postupak i uputiti predla-gatelja da u roku od 15 dana pokrene parnicu. Ako predlagatelj u roku iz stavka 1. ovog clanka ne pokrene parnicu, smatrat ce se da je prijedlog povucen.

Clanak 164.

Sud ce po prijemu prijedloga zakazati rociste na koje ce pozvati sve suvlasnike i osobe koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo.

Clanak 165.

Ako suvlasnici ili osobe koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo, u toku postupka postignu poravnanje o uvjetima i nacinu diobe, sud ce poravnanje unijeti u zapisnik kao sudsko poravnanje.

Clanak 166.

Ako osobe iz clanka 165. ovog zakona ne postignu po-ravnanje o uvjetima i nacinu diobe, sud ce ih saslusati, provesti potrebne dokaze, a kad je to nuzno i vjestacenje, pa ce na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odgovarajucim pro-pisima materijalnog prava donijeti rjesenje o diobi stvari ili nekretnina u suvlasnistvu, vodeci racuna da zadovolji opravdane zahtjeve i interese suvlasnika i osoba koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo. Pri odlucivanju kome treba da pripadne odredjena stvar sud ce narocito imati u vidu posebne potrebe pojedinih suvlasnika zbog kojih ta stvar treba da pripadne tom suvlasniku. Ako se dioba stvari ima izvrsiti njenom prodajom, prodaja ce se dozvoliti i izvrsiti po odredbama Zakona o izvrsnom postupku.

Clanak 167.

Rjesenje o diobi sadrzi: predmet, uvjete i nacin diobe, po-datke o fizickim dijelovima stvari i pravima koja su pripadala pojedinom suvlasniku, kao i prava i obveze suvlasnika utvrdjene diobom. Rjesenjem o diobi sud ce odluciti i o nacinu ostvarivanja sluznosti i drugih stvarnih prava na dijelovima stvari koja je fizicki podijeljena izmedju suvlasnika.

5. Uredjenje medja

Clanak 168.

U postupku uredjenja medja sud uredjuje medju izmedju susjed-nih nepokretnosti kad su medjasnji znaci unisteni, osteceni ili pomjereni.

Clanak 169.

Prijedlog za uredjenje medja izmedju susjednih zemljisnih parcela moze podnijeti svaki od vlasnika odnosno posjednika tih parcela, a kada je to zakonom odredjeno i ovlasteni organ. Prijedlog sadrzi podatke o vlasnicima odnosno posjednicima susjednih parcela, zemljisnim parcelama izmedju kojih se medja uredjuje, sa oznakama tih parcela iz zemljisnih i katastarskih knjiga, razloge zbog kojih se postupak pokrece, kao i vrijednost sporne medjasnje povrsine.

Clanak 170.

Po prijemu prijedloga sud moze zakazati rociste u sudu na koje ce pozvati sudionike radi pokusaja sporazumnog uredjenja medja. Ako sudionici ne postignu sporazum, sud ce zakazati rociste na spornom mjestu na koje ce, pored sudionika pozvati vjestaka geodetske, odnosno druge odgovarajuce struke, a po potrebi i predlozene svjedoke.
Uz poziv za rociste sudionici se pozivaju da podnesu sve isprave, skice i druge dokaze od znacaja za uredjenje medja. U pozivu ce se sudionici upozoriti na posljedice nedolaska na rociste.

Clanak 171.

Ako predlagatelj ne dodje na rociste, a bio je uredno pozvan, rociste ce se odrzati ukoliko to predlozi protivnik predlagatelja. Ako nitko ne predlozi odrzavanje rocista, smatra se da je prijedlog povucen.

Clanak 172.

Ako medju sudionicima postoji spor o medjasnjoj povrsini cija vrijednost ne prelazi vrijednost spora male vrijednosti u parnicnom postupku, sud ce utvrditi medju na temelju jaceg prava, a ako to nije moguce na temelju poslednjeg mirnog pos-jeda. Ukoliko se spor ne moze rijesiti ni na ovaj nacin, sud ce spornu medjasnju povrsinu podijeliti po pravicnosti. Ako sudionici predhodno o tome postignu sporazum sud moze medju urediti i na temelju vazecih katastarskih planova. Sud moze urediti medju po jacem pravu bez obzira na vrijed-nost medjasnje povrsine, ako sudionici o tome predhodno postignu sporazum.

Clanak 173.

Ako medju sudionicima postoji spor o medjasnjoj povrsini cija vrijednost prelazi vrijednost spora male vrijednosti u parnicnom postupku, a ne postignu sporazum u smislu stavka 3. clanka 172. ovog zakona, sud ce predlagatelja uputiti na parnicu i obustavit ce vanparnicni postupak.

Clanak 174.

Na rocistu za uredjenje medja sud ce na spornom mjestu utvrditi medju izmedju zemljisnjih parcela sudionika i obiljeziti je trajnim i vidnim medjasnjim znacima. O radnjama poduzetim na rocistu za uredjenje medja sastavlja se zapisnik u koji se unosi narocito: opis zatecenog stanja i sadrzaj izjava sudionika, vjestaka i svjedoka. Uz zapisnik se prilazu: skica zatecenog stanja i skica stanja uspostavljenog uredjenjem medja.

Clanak 175.

U rjesenju o uredjenju medja sud opisuje medju izmedju zem-ljis nih parcela sudionika, pozivajuci se na skicu uspostavljenog stanja koja je sastavni dio rjesenja.

Clanak 176.

Sud nece uredjivati medju na gradjavinskom zemljistu na kome ne postoji pravo vlasnistva, osim u slucaju kad nije izvrsena parcelizacija zemljista po odredbama zakona kojim je regulirano prostorno uredjenje.

V - UREDJENJE DRUGIH VANPARNICNIH STVARI

1. Sastavljanje i ovjeravanje sadrzine isprava

Clanak 177.

U postupku za sastavljanje ili ovjeravanje sadrzine isprave sud sastavlja i ovjerava ispravu kad je za nastanak prava ili punovaznog pravnog posla potrebno postojanje javne isprave. Sukladno odredbi stavka 1. ovog clanka sastavlja se i sudski testament.

Clanak 178.

Za sastavljanje ili ovjeravanje isprave mjesno je nadlezan svaki stvarno nadlezni sud. Ispravu sastavlja ili ovjerava sudac.

Clanak 179.

Isprava se sastavlja u sudu, a van suda kada sudionik nije u mogucnosti da dodje u sud ili kad za to postoje drugi opravdani razlozi.

Clanak 180.

Prije sastavljanja isprave, sudac utvrdjuje identitet predla-gatelja. Kad sudac ne poznaje predlagatelja osobno, njegov identitet utvrdjuje javnom ispravom sa fotografijom ili izjavom svjedoka, ciji je identitet utvrdjen javnim ispravama.

Clanak 181.

Ako je predlagatelj nepismen ili nijem, ili slijep, ili ne poznaje jezik koji je u sluzbenoj upotrebi u sudu, sastavljanje
isprave vrsi se u prisustvu dva punoljetna svjedoka koje sudac osobno poznaje ili ciji je identitet utvrdio javnim ispravama sa fotografijom.

Clanak 182.

Ako predlagatelj ne zna jezik na kome se sastavlja isprava, sudac ce ispravu sastaviti uz ucesce sudskog tumaca.
Ako je predlagatelj gluvonijem ili slijep, sudac ce ispravu sastaviti uz ucesce tumaca koji se sa predlagateljem moze spo-razumjeti.

Clanak 183.

Svjedoci pri sastavljanju isprava, mogu biti osobe koje su pismene i koje poznaju sluzbeni jezik i jezik predlagatelja, a ako je predlagatelj nijem i da se s njim mogu sporazumjeti.

Clanak 184.

Kada utvrdi da postoje uvjeti iz clanka 183. ovog zakona, sudac utvrdjuje da li postoji slobodna volja da se zakljuci pravni posao. Sudac je duzan da sudionicima objasni smisao pravnog posla, da im ukaze na njegove posljedice i da ispita da li je pravni posao dozvoljen, odnosno da nije u suprotnosti sa prinudnim propisima.

Clanak 185.

Ako sudac utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti iz clanka 184. ovog zakona rjesenjem ce odbiti da sastavi ispravu.

Clanak 186.

O sastavljanju isprave sacinjava se zapisnik u koji se unosi i nacin na koji je utvrdjen identitet sudionika, svjedoka i tumaca koji su prisustvovali sastavljanju isprave. Zapisnik potpisuju sudionici i svjedoci. Uz zapisnik se prilaze primjerak sastavljene i potpisane is-prave.

Clanak 187.

Pri sastavljanju sudskog testamenta svjedoci ne mogu biti potomci zaostavitelja, njegovi usvojenici i njegovi potomci, nje-govi preci zakljucno s djedom i babom i njihovim potomcima prvog stupnja, njihovi srodnici u pobocnoj liniji do treceg stepena, bracni drugovi svih ovih osoba i bracni drug zaosta-vitelja. Odredbe stavka 1. ovog clanka shodno se primjenjuju i na sudske tumace.

Clanak 188.

Kad saslusa zavjestatelja, sudac ce njegovu izjavu vjerno unijeti u zapisnik, po mogucnosti rijecima zavjestitelja, pazeci pri tome da volja zavjestitelja bude jasno izrazena. U zapisnik ce se unijeti i sve okolnosti koje bi mogle biti
vazne za punovaznost testamenta. Kad je to potrebno, sudac ce zavjestatelju objasniti propise koji ogranicavaju zavjestitelja u raspolaganju testamentom.

Clanak 189.

Nakon sto zavjestatelj sam procita zapisnik o sudskom tes-tamentu te izjavi da je njegova posljednja volja u svemu vjerno unijeta, sudac ce ovo potvrditi na testamentu.

Clanak 190.

Ako je testament sastavljen u prisustvu dva svjedoka zbog toga sto zavjestitelj ne zna da cita, sudac ce mu procitati testa-ment, a potom ce ga zavjestatelj, posto izjavi da je to njegov testament, u prisustvu svjedoka potpisati ili staviti na njega otisak prsta. Ako zavjestatelj ne poznaje jezik koji je u sluzbenoj upotrebi u sudu ili je nijem ili je gluh, sudac ce preko sudskog tumaca procitati testament, a zavjestatelj ce preko sudskog tumaca
izjaviti da je testament njegov. Svjedoci ce se potpisati na samom testamentu, a sudac ce na testamentu potvrditi da su sve ove radnje izvrsene.

Clanak 191.

Ako se zapisnik o sastavljanju testamenta sastoji od vise listova, isti ce se prositi jemstvenikom i oba kraja jemstvenika zapecatiti sudskim pecatom. Svakiist zapisnika zavjestatelj ce potpisati posebno ili na njemu staviti otisak prsta. Na kraju zapisnika oznacit ce se od koliko se listova sastoji testament.

Clanak 192.

Ako je testament sastavljen u sudu na cijem podrucju zavjestatelj nema prebivaliste, sud je duzan da o tome odmah obavijestiti sud na cijem podrucju zavjestatelj ima prebivaliste.

Clanak 193.

Ako zavjestatelj opozove svoj testament, na opozivanje tes-tamenta shodno ce se primjeniti odredbe o sastavljanju testa-menta. Opozivanje testamenta ce se zabiljeziti na testamentu koji se cuva u sudu.

Clanak 194.

Sud vrsi ovjeravanje sadrzine isprave kada je to zakonom odredjeno. Ovjeravanje isprave vrsi se na samoj ispravi potpisom sucu i stavljanjem pecata suda. Po izvrsenom ovjeravanju isprave, sud predaje ucesnicima originalan primjerak ove isprave.

2. Cuvanje isprava

Clanak 195.

Sud je duzan primiti na cuvanje ispravu kad je zakonom za pojedine vrste isprava to izricito odredjeno ili kad je to potrebno radi osiguranja odredjenih imovinskih ili drugih prava.

Clanak 196.

Isprava se moze predati na cuvanje svakom stvarno nadleznom sudu, s tim sto se identitet podnositelja isprave
utvrdjuje prema odredbama clanka 180. stavak 2. ovog zakona.

Clanak 197.

O prijemu isprave na cuvanje sud sastavlja zapisnik u koji se unosi nacin utvrdjivanja identiteta podnositelja isprave, vrsta i naziv primljene isprave. Primljena isprava ce se staviti u poseban omot, zapecatiti i cuvati odvojeno od ostalih spisa.

Clanak 198.

Kad sud prima na cuvanje testament koji nije sastavljen u sudu, zavjestatelj ga predaje osobno u otvorenom ili zatvorenom omotu. Kada se na cuvanje predaje otvoren testament, sudac ce ga procitati zavjestatelju i ukazati na eventualne nedostatke zbog kojih testament ne bi bio punovazan.

Clanak 199.

Kada su svjedoci usmenog testamenta podnijeli sudu pis-meno koje sadrzi volju zavjestatelja, sud ce prijem ovakvog pismena zapisnicki utvrditi, staviti u poseban omot i zapecatiti. Na nacin propisan u clanku 198. ovog zakona, sud ce pos-tupiti i kad svjedoci usmenog testamenta dodju u sud da usmeno ponove izjavu zavjestatelja.
Pri uzimanju izjave svedoka, sud ce utvrditi izjavu volje zavjestatelja i okolnosti od kojih ovisi punovaznost usmenog testamenta.

Clanak 200.

Nakon prijema isprave na cuvanje, sud ce podnositelju is-prave izdati potvrdu.

Clanak 201.

Ako se isprava o testamentu, osim sudskog testamenta, preda na cuvanje sudu na cijem podrucju zavjestatelj nema prebivaliste, sud je duzan odmah o tome obavijestiti sud na cijem podrucju zavjestatelj ima prebivaliste.

Clanak 202.

Isprava koja se nalazi na cuvanju kod suda, vratit ce se podnosiocu isprave na njegov zahtjev ili njegovom punomocniku koji ima ovjerenu punomoc za taj posao. O vracanju isprave sastavit ce se zapisnik u kome ce se zapisati nacin utvrdjivanja identiteta osoba kojoj se vraca isprava. Ako se isprava vraca punomocniku, punomoc se prilaze zapisniku i zadrzava u spisu.

3. Sudski depozit

Clanak 203.

U sudski depozit mogu se predati novac, papiri od vrijednosti i druge isprave koje se mogu unovciti, plemeniti metali, dragocjenosti i drugi predmeti izradjeni od plemenitog metala, kad je to zakonom ili drugim propisom predvidjeno. Sud je duzan da primi u depozit i druge predmete kad je zakonom odredjeno da duznik moze kod suda poloziti za povjerioca stvar koju duguje.

Clanak 204.

Predmeti iz clanka 203. ovog zakona mogu se predati svakom stvarno nadleznom sudu. Predmeti se predaju sudu u mjestu ispunjenja obveze, osim ako razlozi ekonomicnosti ili priroda posla zahtijevaju da se poloze u sudu u mjestu gdje se stvar nalazi, a mogu se predati i drugom sudu kad je to zakonom odredjeno.

Clanak 205.

Prijedlog za predaju predmeta sadrzi opis predmeta, vrijed-nost predmeta, razloge zbog kojih se predaje predmet, ime i prezime osobe u ciju korist se predmet predaje i uvjete pod kojima se predmet predaje. Uz prijedlog mogu se predloziti i odgovarajuci dokazi.

Clanak 206.

Sud ce rjesenjem odbiti prijedlog kad ocijeni da nisu ispun-jeni uvjeti za prijem predmeta u depozit ili ako predlagatelj u roku od 15 dana ne predujmi troskove cuvanja.

Clanak 207.

Ako sud ne odbije prijedlog, donijet ce rjesenja o prijemu predmeta ili novca u sudski depozit i odrediti nacin cuvanja.

Clanak 208.

Kad je deponovanje izvrseno u korist odredjene osobe, sud ce tu osobu pozvati da u roku od 15 dana primi predmet iz depozita ako ispuni odredjene uvjete za predaju.

Clanak 209.

Ako je predmet depozita novac ili strana valuta, sud je duzan da u roku od tri dana od dana prijema, novac, odnosno stranu valutu polozi na poseban racun kod zavoda za platni promet ili ovlastene banke, ako posebnim propisima nije drugacije odredjeno. Plemenite metale, stvari izradjene od plemenitih metala i druge dragocjenosti, kao i papire od vrijednosti, sud ce u roku od tri dana predati ovlastenoj banci ukoliko posebnim propisom drugacije nije odredjeno. Druge predmete koji se ne mogu cuvati u sudskom depozitu, sud ce na prijedlog predlagatelja odrediti da se cuvaju u javnom skladistu ili dugoj pravnoj osobi koja se bavi cuvanjem stvari, a fizickoj osobi samo u mjestu gdje se predmeti nalaze ako nema pravne osobe koja obavlja djelatnost uskladistenja.

Clanak 210.

Prije donosenja rjesenja o prijemu u depozit sud ce naloziti predlagatelju polaganje u depozit potrebnog predujma za troskove cuvanja i rukovanja takvim predmetima. Prije predaje predmeta na cuvanje, sud ce izvrsiti popis i procjenu stvari i o tome saciniti zapisnik u dovoljnom broju primjeraka.

Clanak 211.

Ako osoba u ciju korist je predmet predat izjavi da isti ne prima, sud ce o tome izvjestiti predlagatelja i zatraziti da se u odredjenom roku izjasni. Ako osoba u ciju korist je primljen predmet u sudski depozit isti ne podigne u roku od 15 dana, sud ce rjesenjem pozvati predlagatelja da preuzme predmet. Predmeti primljeni u depozit izdaju se na temelju rjesenja suda koji je odredio prijem.

Clanak 212.

Kad se u depozit predaju predmeti za koje predlagatelj ne zna kojoj osobi treba da se predaju ili ako ne zna koje od vise deponiranih predmeta kome od vise osoba treba da se predaju, sud ce zakazati rociste i pozvati predlagatelja i sve zainteresirane osobe radi postizanja sporazuma kojoj osobi pripada deponirani predmet.
Ako se uredno pozvane osobe ne odazovu na rociste ili medju njima ne postigne sporazum, sud ce ih rjesenjem uputiti da u parnici ostvaruju pravo na predmet primljen u depozitu. U rjesenju ce se odrediti i rok za pokretanje parnice, o cemu se obavijestava deponent. Ako se pokrene parnicni postupak, sud ce rjesenjem prekinuti ovaj postupak, a ako se postupak ne pokrene sud ce rijesenjem pozvati predlagatelja da preuzme predmet iz depozita.

Clanak 213.

Rjesenje kojim se odredjuje izdavanje predmeta iz depozita sadrzi narocito: ime i prezime ovlastene osobe da preuzme pred-met iz depozita, nacin, rok i uvjet za preuzimanje predmeta, kao i upozorenje na pravne posljedice ako predmet ne bude preuzet u roku u kome po zakonu zastarijeva pravo na njegovo izdavanje. Rjesenjem iz stavka 1. ovog clanka utvrdjuju se i troskovi nastali u vezi sa cuvanjem i rukovanjem predmetima i ko je duzan
da ih naknadi.

Clanak 214.

Predmet iz depozita cuvar koga je sud odredio moze izdati samo na temelju rjesenja suda i na nacin kako je to u rjesenju odredjeno.

Clanak 215.

Ako osoba u ciju korist je predmet primljen u sudski depozit ili depodent, koji je uredno pozvan da preuzme predmet, isti ne podigne u roku od tri godine od dana prijema urednog poziva, sud ce rjesenjem utvrditi da je predmet postao drzavna svojina, odnosno da pravo raspolaganja pripada opcini na cijem se po-druc ju nalazi sjediste suda.

Clanak 216.

Predmet koji je na temelju pravomocnog rjesenja iz clanka 215. ovog zakona postao drzavna svojina, sud ce predati opcini na cijem se podrucju nalazi sjediste suda. O predaji predmeta iz stavka 1. ovog clanka sastavit ce se zapisnik.

4. Ponistenje isprava

Clanak 217.

U postupku za ponistenje domace isprave na kojoj se nepos-redno zasniva neko materijalno pravo i cije je posjedovanje nuzno za ostvarivanje toga prava, proglasit ce se da je isprava izgubila svoju vaznost ako je ukradena, izgorjela ili na bilo koji nacin nestala ili unistena, osim ako zakonom nije zabranjeno ponistenje takve isprave. Pod uvjetima iz stavka 1. ovog clanka moze se ponistiti i isprava na kojoj se zasniva neko nematerijalno pravo, kad ne postoje podaci na temelju kojih nadlezni organ moze da izda duplikat te isprave.

Clanak 218.

O prijedlogu za ponistenje isprave koju je izdao organ uprave ili pravna osoba odlucuje sud na cijem se podrucju nalazi sjediste izdavatelja isprave. O prijedlogu za ponistenje isprave, kad je u ispravi naznaceno mjesto Ispunjenja obveze, odlucuje sud na cijem se podrucju nalazi mjesto ispunjenja obveze. Ako se o prijedlozima iz st. 1. i 2. ovog clanka ne moze odrediti nadleznost suda, o prijedlogu za ponistenje isprave odlucuje sud na cijem se podrucju nalazi sjediste, prebivaliste ili boraviste predlagatelja.

Clanak 219.

Prijedlog za ponistenje isprave moze podnijeti svaka osoba koja je na temelju te isprave ovlastena da ostvaruje neko pravo ili ima pravni interes da se nastala isprava ponisti. Prijedlog za ponistenje isprave sadrzi: vrstu isprave, firmu, naziv i sjediste ili ime i prezime i prebivaliste izdavatelja isprave, iznos obveze, mjesto i datum izdavanja isprave, mjesto ispu-navanja obveze, da li isprava glasi na ime, ili na donosioca, ili po naredbi, cinjenice iz kojih proizilazi da je predlagatelj ovlasten za podnosenje prijedloga, kao i podatke iz kojih proizilazi vjerovatnoca da je isprava nestala ili unistena. Uz prijedlog se, ako postoji, prilaze i prijepis isprave. Jednim prijedlogom moze se zahtijevati i ponistenje vise isprava pod uvjetom da je mjesno nadlezan isti sud.

Clanak 220.

Ako pri predhodnom ispitivanju prijedloga iz clanka 219. ovog zakona, sud utvrdi da nisu ispunjene predpostavke za pokretanje postupka, prijedlog ce se rjesenjem odbaciti. Ako prijedlog ne odbaci, sud ce naloziti izdavatelju isprave i povjeriocu da se u odredjenom roku izjasne da li je isprava cije se ponistenje predlaze bila izdata i da li postoje i koje smetnje za sprovodjenje postupka.

Clanak 221.

Po prijemu izjasnjenja osobe iz stavka 2. clanka 220. ovog zakona, sud ce oglasom objaviti pokretanje postupka za ponistenje isprave. Oglas sadrzi bitne sastojke isprave potrebne za njeno identi-ficiranje, rok u kome se mogu podnijeti prijave ili prigovori protiv prijedloga ( oglasni rok ), poziv da se isprava pokaze sudu ili izvjesti sud o osobi i prebivalistu osobe koja drzi ispravu, upozorenje da ce se isprava sudski ponistiti ako se u oglasnom roku sa ispravom ne prijavi sudu ili ne stavi prigovor protiv prijedloga za ponistenje isprave, upozorenje duzniku da po ovoj ispravi ne moze punovazno ispuniti svoju obvezu, niti zamijeniti ili obnoviti ispravu, niti izdati nove kupone ili talone i da imatelj isprave ne smije prenijeti prava iz ove isprave.

Clanak 222.

Oglas iz clanka 221. ovog zakona dostavit ce se svim zain-teresiranim osobama i objaviti na oglasnoj tabli suda i jedanput objaviti o trosku predlagatelja u "Sluzbenim novinama Feder-acije BiH" ili na drugi odgovarajuci nacin.
Oglasni rok tece od dana objavljivanja, a ako je oglas ob-javljen na oba nacina iz stavka 1. ovog clanka, oglasni rok tece od dana objavljivanja u glasilu u kojem je kasnije objavljen.

Clanak 223.

Duznik ne smije ispuniti obvezu iz isprave cije se ponistenje trazi, niti ispravu preinaciti, obnoviti ili prenijeti na drugu osobu ili za nju izdati nove kupone ili talone od momenta kad mu je dostavljen oglas ili kad je na bilo koji nacin saznao za pokretanje postupka radi ponistenja isprave. Zabrana iz stavka 1. ovog clanka traje sve dok rjesenje o ponistenju isprave ili o obustavi postupka ne postane pra-vomoc no. Duznik se moze osloboditi obveze samo ako iznos duga uplati na depozit suda.

Clanak 224.

Duznik je ovlasten da zadrzi ispravu cije se ponistenje trazi, ako mu bude podnesena radi ispunjenja obveze ili ako je do nje dosao na drugi nacin. Duznik je obvezan da zadrzanu ispravu odmah preda sudu kod kojeg se vodi postupak za ponistenje, sa naznakom osobnog imena i adrese osobe koja mu je ispravu predala.

Clanak 225.

Sud ce obustviti postupak za ponistenje isprave ako predla-gatelj povuce prijedlog ili ako predlagatelj u roku koji odredi sud ne polozi u sudski depozit potreban novcani iznos za objavlji-vanje oglasa ili ako treca osoba podnese sudu ispravu ili dokaze pred sudom postojanje isprave cije se ponistenje predlaze.

Clanak 226.

Prije donosenja rjesenja sud je duzan obavijestiti predla-gatelja o svakoj prijavi trece osobe i blagovremenosti te prijave.

Clanak 227.

Kad sud utvrdi da su ispunjeni uvjeti za dalje vodjenje pos-tupka, a protekne oglasni rok, zakazat ce rociste i pozvati pred-lagatelja, izdavatelja isprave, duznika iz isprave i sve osobe koje su se prijavile sudu ili podnijele prigovore protiv prijedloga za ponistenje isprave.

Clanak 228.

Na temelju rezultata postupka sud donosi rjesenje o ponistenju isprave ili o odbijanju prijedloga. Rjesenje o ponistenju isprave sadrzi podatke o izdavatelju isprave i predlagatelju, kao i bitne sastojke isprave uz oznacenje iznosa obveze ako glasi na ispunjenje novcane obveze. Rjesenje se dostavlja svim zainteresiranim osobama.

Clanak 229.

Protiv rjesenja kojim se prijedlog za ponistenje isprave od-bacuje ili odbija ili postupak obustavlja, zalbu moze izjaviti samo predlagatelj. Protiv rjesenja o ponistenju isprave zalbu moze izjaviti izdavatelj isprave i duznik iz te isprave, kao i osobe ovlastene na temelju isprave, ako nije predlagatelj.

Clanak 230.

Pravomocno rjesenje kojim se isprava ponistava zamjenjuje ponistenu ispravu, dok se ne izda nova isprava.
Na temelju pravomocnog rjesenja o ponistenju isprave, pred-lagatelj moze od duznika zahtjevati ostvarivanje svih prava koja proisticu iz te isprave ili mu na temelju nje pripadaju, a moze zahtjevati i da mu se o njegovom trosku izda nova isprava uz predaju rjesenja o ponistenju.

VI - PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE

Clanak 231.

Ako je prije pocetka primjene ovog zakona doneseno prvos-tupanjsko rjesenje kojim se postupak pred prvostupanjskim sudom okoncava dalji postupak sprovest ce se po odredbama ovog zakona.

Clanak 232.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena Zakona o vanparnicnom postupku ( "Sluzbeni list SR BiH", broj 10/89) i drugi zakoni o vanparnicnom postupku koji se primjenjuju na teritoriju Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Clanak 233.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Sluzbenim novinama Federacije BiH".
Predsjedatelj
Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH
Mariofil Ljubic, v. r.
Predsjedatelj
Zastupnickog doma
Parlamenta Federacije BiH
Enver Kreso, v. r.
14
Na temelju poglavlja IV Odjeljak B, clanka 7a Ustava Fed-eracije
Bosne i Hercegovine, donosim